Svijet je obišla vijest kako je Kineska nacionalna svemirska administracija (China National Space Agency, CNSA), taj pandan NASA-e, spustila robotiziranu sondu Chang'e 4 i rover Yutu 2 na udaljenu stranu Mjeseca. Ovo je za mnoge bilo veliko iznanađenje, ali treba primijetiti da ove dvije naprave imaju iza sebe brojeve koji označavaju da to nisu prvi kineski poduhvati u svemiru. U sklopu ovog projekta su niknule i prve biljke na Mjesecu i to klijanci uročnjaka (Arabidopsis), ali su nažalost brzo nastradali jer misija nije bila opremljena grijačima te su se biljke smrzle još u prvoj lunarnoj noći. Ipak, ovo je znak da bi, uz modifikaciju sonde i više resursa, bilo moguće nešto uzgajati na Mjesecu.
2013. CNSA je na Mjesec uspješno spustila letjelicu Chang'e 3. Sve misije iz programa Chang'e su dobile ime prema božici Mjeseca iz kineskog folklora. Ove dvije spomenute misije se sastoje iz letjelica i lunarnih rovera Yutu, nazvanih prema „Zecu od žada“ koji prema narodnom vjerovanju, živi na Mjesecu. Naime, dok pjege na Mjesecu nama izgledaju poput lica, Kinezima se čini da je to – zec.
Chang'e 2 je druga kineska lunarna sonda i zanimljivo je spomenuti da je upravo ova sonda pribavila slike površine Mjeseca na kojima se vide tragovi slijetanja misija Apollo. Ovo su dokazi treće strane o tome da NASA-ina slijetanja na Mjesec nisu obmana, kako to tvrde teoretičari zavjera.
Kineski svemirski programi su obavijeni velom tajnosti i informacije o njima prije lansiranja i slijetanja su limitirane. Možda Kinezi kriju podatke od zapadnih kolega, a možda su tek sujevjerni i ne žele da im neko „urekne“ misiju ili sve pomalo.
Ipak, misija Chang'e 4 i rover Yutu 2 su malo drugačiji od prethodnih kineskih svemirskih poduhvata, ali i drugačije od svega što je do sada rađeno u svemiru, pa tako i od NASA-inih misija. Stvar je u tome što je ovo prvi put da su ljudi nešto poslali na tzv. „udaljenu stranu Mjeseca“. Ovo je strana koju mi ne vidimo, i naziva se kolokvijalno često i „tamna strana Mjeseca“, ponajviše zbog albuma grupe Pink Floyd, „The Dark Side of the Moon“. Međutim, treba napomenuti da ova strana Mjeseca nije tamna, nego se naziv metaforično odnosi na to da je mi ne vidimo.
Ova strana Mjeseca je nešto drugačijeg reljefa od strane koju mi vidimo, a o njenim osobinama uglavnom znamo nešto zahvaljujući programu Apollo i snimcima koji su napravljeni u toku tog programa. Ova strana ima mnogo više kratera i teren je neprohodniji tako da su prethodne misije izbjegavale slijetanja na nju. Kineska svemirska agencija se odlučila na slijetanje baš tu, kako bi učinili nešto što do sada nije bilo učinjeno i pokazali da nisu tek „copy-cats“ NASA i ESA. To bi trebala biti poruka svijetu kako su kineski svemirski programi sazreli i kako Kina postaje velika ekonomska i naučna sila.
Kineska ulaganja u nauku
Nažalost, kod nas, ali i u svijetu, Kina se i dalje posmatra kratkovido i sa dozom prezira. Za to su djelimično krivi susreti potrošača sa manje kvalitetnom kineskom robom, a u nauci, skepsa prema kineskoj nauci je vezana za kinesko insistiranje na određenim pseudonaučnim praksama u medicini. Međutim, Kina nije samo to – jeftina roba koja se brzo kvari i narodni lijekovi. Kina vrlo odmjerenim, ali brzim korakom prestiže zapadne zemlje u nauci.
Početkom januara 2018. ugledni naučni časopis Nature objavljuje podatak Američke nacionalne fondacije za nauku (US National Science Foundation, NSF) kako je Kina pretekla Sjedinjene Američke Države po broju objavljenih naučnih radova. S obzirom na to da su proteklih pola vijeka, od vremena Drugog svjetskog rata i Manhattan projekta, SAD bile svjetski lider u globalnoj nauci – kako bazičnim, tako primijenjenim i razvojnim naukama, ovo je predstavljalo veliki preokret.
Evropska unija zajedno sa Švicarskom, zahvaljujući uspjesima CERN te programima finansiranja nauke poput Horizon 2020, uspjeva držati korak, i trenutno je vodeća u produkciji naučnih radova. Sa Brexitom i izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva, tradicionalno velike naučne sile i kolijevke savremene nauke, iz Evropske unije, vrlo je moguće da će se naučna produkcija EU smanjiti, a već sada je u stagnaciji. Sam Brexit predstavlja veliku opasnost po nauku i naučnike iz UK, dovodeći ih u vrlo neizvjestan položaj.
2016. godine, iz Kine je došlo oko 426 000 naučnih radova i studija, što je, prema Elsevier Scopus bazi podataka, činilo 18.6% od ukupnog broja naučnih radova objavljenih u ovoj bazi.
Univerzitet Peking ulazi u liste top-univerziteta, a u Kini je prvi na polju nauke. Sa preko 7000 uposlenika i preko 42 000 studenata, ova najstarija visokoobrazovna institucija u Kini ima veliki ugled. Prema QS listi rangiranja univerziteta za 2018. godinu, ovaj univerzitet je na 38. mjestu, a prema Reutersovoj listi rangiranja, na 59. mjestu.
Jedan drugi kineski univerzitet, Univerzitet Tsinghua, na ovim listama zauzima čak i više pozicije.
Ogromna naučna produkcija iz Kine se može djelimično objasniti time što se radi i o velikoj naciji. Pa ipak, iako i Indija spada u države sa preko milijardu stanovnika, nije uspjela napraviti ovakav boom koji bilježimo u razvoju Kine i njenih akademskih postignuća. Name, u 2016. broj naučnih radova iz Indije je iznosio oko 100 000, što je tek četvrtina radova iz Kine za isti period.
U Kini se, očito, jednako ulaže u sve aspekte nauke, tako da niti jedna naučna oblast ne zaostaje. Ponekad je ovaj put rasta pomalo krivudav i ide stanputicama, kao što smo vidjeli na primjeru slučaja kineskog naučnika He Jiankuia koji je, mimo protokola i moratorija, editovao ljudske bebe. Pa ipak, ne možemo reći da je u Kini etika naučnih istraživanja manje stroga nego na Zapadu: na ovaj slučaj su kineske vlasti i univerzitet na kojem je He Jiankui radio reagovale brzo i strogo.
Prema Nature China index 2018 , u oblasti bioinženjeringa, SAD su i dalje prve u svijetu, ali kineska nauka se polako približava SAD-u i očekuje se da će u ovoj oblasti postati prva 2022. U oblasti organske hemije, Kina je postala prva već 2015. godine, a u nanotehnologiji praktično parira SAD. U oblasti astrofizike i istraživanja svemira, SAD su i dalje svjetska sila sa praktično duplo više objavljenih radova iz ove oblasti od drugih država koje imaju velik udio u ovim istraživanjima – Kine, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke. Međutim, kada se pogledaju statistički podaci od 2012. godine naovamo, primjećuje se kako indeksi kontribucije svakog pojedinog autora naučnog članka prema Nature Index rapidno opadaju za SAD.
Kada znamo da će uskoro postati operativan kineski radio teleskop FAST (Five-hunded-meter Aperture Spherical Radio Telescope), taj gargantuanski projekat vrijedan oko 180 miliona dolara, realno je očekivati da kineska namjera da poboljšaju učinak u sferi astronomije nije tek pusti san, nego nešto na dohvat ruke.
U posljednjih 30-tak godina, kineska ulaganja u nauku su porasla sa 3 milijarde dolara na 400 milijardi dolara. Također, kineski naučnici se obično školuju na doktorskim studijama u SAD ili Evropi, a onda se vraćaju na kineske institute i tu prenose i amplificiraju svoje znanje, istovremeno ne raskidajući kontakte koje su stekli u toku doktorskih ili postdoktorskih studija. Ta praksa doprinosi citiranosti njihovih radova.
Ipak, treba vidjeti još jednu stranu priče: tačno je da postoji kompeticija i svojevrsni „naučni rat“ i prestiž između SAD i Kine, ali postoji i saradnja. Neke od naznačajnijih kineskih akademskih institucija, poput Kineske akademije nauka, spomenutih univerziteta Peking i Tshinghua te univerziteta Nanjing, Fudan i Xiamen sarađuju sa top-američkim univerzitetima. Njihovi partneri su Harvard, Stanford, Georgia institut za tehnologiju i NIH (National Institutes of Health).
Kina je nacija sa dugom tradicijom te nije bila zbunjena postkolonijalnom situacijom širom svijeta. Dok su se mnoge druge nacije borile za stvaranje nacionalnih država i tražile svoje mjesto pod nebeskom kapom, te ispitivale mogućnosti državnog uređenja, sa manje ili više uspjeha, Kina je sve to već imala, kao i stanovnike koji su voljni da ostvaruju nove ciljeve. Kina se još uvijek nalazi u čudnom klinču između komunističkog naslijeđa, totalitarnog režima, marginalizacije individualnosti, naglog povećanja bruto nacionalnog dohotka, pojave oligarha, gladi za luksuzom i high-tech društva, što daje dodatni šmek egzotičnosti svemu što dolazi iz Kine, pa čak i nauci. Ovaj mish-mash postaje jedna od modernih globalnih ekonomskih i naučnih sila i nikako nije za podcijeniti.
Postoji možda još jedan sastojak koji je doveo do ovakvog uspjeha Kine u nauci – ulaganje u obrazovanje i djecu. Jedna stara kineska poslovica kaže: ako želiš planirati za godinu dana – uzgajaj rižu, ako želiš planirati deceniju – sadi drveće, a ako želiš planirati čitav vijek – odgajaj djecu. Možda bi i države regiona trebale ozbiljno, a ne tek verbalno, prihvatiti ovo taktiku.
