Kina je izvještaj nazvala "neosnovanim" i "lažnim".
Izvještaj ILO-a objavljen u ponedjeljak opisuje kako su kineske vlasti intenzivirale napore da istraže i prate nivoe siromaštva, postavljajući veće ciljeve za transfer radne snage između pokrajina, istovremeno vršeći pritisak na etničke male poljoprivrednike da ustupe svoju zemlju velikim državnim zadrugama.
Uokviren kao "oslobađanje" seoskih radnika, navodi se u izvještaju, ovaj proces je natjerao desetine hiljada Ujgura, Tibetanaca i drugih etničkih manjina u Xinjiangu i Tibetu u industrije kao što su proizvodnja solarnih panela, proizvodnja baterija, sezonska poljoprivreda i prerada morskih plodova pod prisilnim uvjetima.
Autonomna regija Xinjiang Ujgur i Autonomna regija Tibet su dvije od pet kineskih autonomnih regija na nivou provincija. Oba se nalaze u zapadnim regionima zemlje.
Dva sistema
Adrian Zenz, viši saradnik za kineske studije u Memorijalnoj fondaciji žrtvama komunizma, opisao je izvještaj kao "veoma ažuran" u svojoj procjeni praksi prisilnog rada.
“Novi izvještaj ne samo da je ispravio prethodne konceptualne greške [verzija iz 2022.], već je i vrlo ažuran u svojoj procjeni”, rekao je Zenz za Glas Amerike u odgovoru e-poštom u srijedu. “ILO je sav prisilni rad u Xinjiangu pripisao logorima za interniranje” u svom prethodnom izvještaju.
Zenz je napomenuo da je u februaru 2022. izvještaj MOR-a citirao zapažanja Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) o prisilnom radu u Xinjiangu, ali je netačno sugerirao da je cijeli sistem prisilnog rada u regionu bio zasnovan isključivo na „kampovima za interniranje ili 'preodgoj'," kako se pekinški centri za stručnu obuku ili obrazovni centri VOC nazivaju.
Najnoviji izvještaj MOR-a navodi navode ITUC-a u vezi s dva glavna sistema prisilnog rada koja djeluju u Xinjiangu.
Prvi uključuje masovno arbitrarno zatvaranje Ujgura i drugih etničkih manjina u VSTEC-ima, koji su od tada prešli na dugotrajne zatvore u redovnim zatvorima.
Otpušteni pritvorenici iz centara, prema izvještaju, često su podvrgnuti prisilnom radu u industrijama poput tekstila i elektronike.
Drugi sistem, kako je detaljno navedeno u izvještaju, uključuje masovni transfer "viška" ruralnih radnika u programe rada koje vodi država, udaljavajući ih od tradicionalnih načina za život u industrije kao što su proizvodnja solarnih panela, proizvodnja baterija, sezonska poljoprivreda i prerada morskih plodova.
„Poslednjih godina, na osnovu intenzivirane kampanje istraživanja i praćenja statusa siromaštva miliona ruralnih domaćinstava, vlasti su podigle ciljeve koji su doveli do povećanog transfera radne snage među pokrajinama“, navodi se u izvještaju. „U isto vrijeme, lokalne vlasti su 'aktivno usmjeravale' etničke male poljoprivrednike da prenesu svoje poljoprivredne parcele velikim državnim zadrugama, čime su 'oslobodili' 'višak' seoskih radnika za transfer u proizvodnju ili uslužni sektor."
Prisilni transferi rada u Tibetu
Izvještaj ILO-a također naglašava zabrinutost u vezi sa transferima radne snage Tibetanaca koje je odobrila vlada.
“Ova politika bi primjenjivala metode prisile kao što su metode stručnog osposobljavanja u vojnom stilu i uključivanje političkih kadrova kako bi tibetanski nomadi i farmeri zamijenili svoje tradicionalne izvore za život za poslove koji pružaju mjerljiv novčani prihod u industrijama kao što su izgradnja puteva, rudarstvo ili prerada hrane, čime bi se smanjio ‘negativan utjecaj religije’”, navodi se u izvještaju.
ITUC procjenjuje da su transferi radne snage u Tibetu značajno porasli, što je uticalo na čak 630.000 radnika 2024. Podsticaji za lokalne posrednike u radu i kompanije doprinijeli su ovom porastu, pojačavajući zabrinutost da su Tibetanci nasilno uklonjeni sa svojih predaka i kulturnih tradicija.
Međunarodni odgovor
Posljednjih godina, organizacije za ljudska prava, vladina tijela i agencije UN-a su više puta pozivale na odgovornost i transparentnost u pogledu uslova rada u Xinjiangu i Tibetu, pozivajući zemlje i međunarodne kompanije da preispitaju svoje veze s lancima snabdijevanja povezanim s ovim regijama.
Sjedinjene Države su zauzele snažan stav protiv ujgurskog prisilnog rada Zakonom o sprečavanju prinudnog rada Ujgurima, koji je stupio na snagu 2022. Zakon zabranjuje uvoz iz Xinjianga osim ako kompanije ne mogu dokazati da nisu napravljene prisilnim radom, radeći na "oborivoj pretpostavci" da je sva dobra iz regije zaprljana prisilnim radom.
Uz to, SAD su uvele sankcije i kontrolu izvoza kineskim subjektima povezanim s prinudnim radom, pojačavajući svoju posvećenost ljudskim pravima i etičkoj trgovini, istovremeno vršeći pritisak na Peking da okonča programe prisilnog rada.
Dok Kina tvrdi da je njena politika usmjerena na smanjenje siromaštva i ekonomski razvoj, nalazi ILO-a pojačavaju zabrinutost da su ove inicijative mehanizmi represije i kontrole.
Komitet eksperata MOR-a službeno je zatražio od Kine da pruži detaljna objašnjenja i razjasni mjere koje je poduzela za rješavanje ovih navoda. Izvještaj se završava pozivanjem Pekinga da izmijeni nacionalnu i regionalnu politiku kako bi osigurao da etničke i vjerske manjine ne budu podvrgnute prinudnom radu pod maskom zapošljavanja i programa deradikalizacije.
Odgovor Kine
Liu Pengyu, glasnogovornik kineske ambasade u Washingtonu, odbacio je izvještaj ILO-a kao "neutemeljen" i označio informaciju kao "lažnu", s ciljem pokušaja da se "prevari međunarodna zajednica i poremeti stabilan razvoj" Xinjianga i Tibeta.
“Neke snage nastavljaju širiti laži da u Xinjiangu i Xizangu postoji 'prisilni rad'. Cilj je samo ukaljati imidž Kine, ocrniti politiku kineske vlade koja upravlja Xinjiangom i Xizangom [kineski naziv Tibeta], uplitati se u kineske unutrašnje stvari i pokušati prevariti međunarodnu zajednicu i poremetiti stabilan razvoj Xinjianga i Xizanga”, rekao je Liu za Glas Amerike u odgovoru e-poštom.
