Centristički savez predsjednika Emmanuela Macrona stigao je na drugu poziciju, a krajnja desnica na treću - i dalje drastično povećavajući broj mjesta u Narodnoj skupštini, donjem domu francuskog parlamenta.
Nije se pojavila jasna figura kao mogući budući premijer. Makron kaže da će sačekati da odluči o svojim sljedećim koracima i da će ove nedelje krenuti u Washington na samit NATO-a. Novi poslanici mogu početi sa radom u Skupštini u ponedjeljak, a njihova prva nova sjednica počinje 18. jula.
"Viseći parlament"?
Na izborima su izašla tri velika politička bloka - ali nijedan od njih nije blizu većini od najmanje 289 mjesta od 577.
Narodna skupština je važniji od dva doma parlamenta Francuske. Ima posljednju riječ u procesu donošenja zakona nad Senatom, kojim dominiraju konzervativci.
Iako nije neuobičajeno u drugim evropskim zemljama, moderna Francuska nikada nije doživjela parlament bez dominantne stranke.
Takva situacija zahtijeva od zakonodavaca da izgrade konsenzus među strankama kako bi se složili oko vladinih stavova i zakona. Nestalna francuska politika i duboke podjele oko poreza, imigracije i politike Bliskog istoka to čine posebno izazovnim.
To znači da Macronovi centristički saveznici neće moći implementirati svoju politiku, uključujući obećanje da će revidirati naknade za nezaposlene. To bi takođe moglo otežati donošenje budžeta.
Može li Macron napraviti dogovor sa ljevicom?
Macron bi mogao tražiti dogovor s umjerenom ljevicom za stvaranje zajedničke vlade. Očekuje se da će takvi pregovori, ukoliko do njih dođu, biti veoma teški jer Francuska nema tradiciju ovakvog aranžmana.
Dogovor bi mogao imati oblik labavog, neformalnog saveza koji bi vjerovatno bio krhak.
Macron je rekao da neće raditi sa tvrdolijevom partijom France Unbowed, ali bi možda mogao pružiti ruku socijalistima i Zelenima. Međutim, oni mogu odbiti da je prihvate.
Njegova vlada je prošle sedmice suspendovala uredbu kojom bi se umanjila prava radnika na beneficije za nezaposlene, što je protumačeno kao gest prema ljevici.
Ako ne može napraviti politički dogovor, Macron bi mogao imenovati vladu stručnjaka koji nisu povezani s političkim strankama. Takva vlada bi se vjerovatno bavila uglavnom svakodnevnim poslovima održavanja Francuske.
Bilo koja od tih opcija zahtijevala bi odobrenje parlamenta.
Da li je ljevica podijeljena?
Ljevica je bila pocijepana podjelama proteklih mjeseci, posebno nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra.
France Unbowed oštro su kritizirali drugi umjereniji ljevičari zbog stava o tom sukobu. Lideri tvrde ljevice odlučno su osudili vođenje izraelskog rata s Hamasom i optužili ga za genocid nad Palestincima. Suočili su se s optužbama za antisemitizam, što odlučno poriču.
Socijalisti su se samostalno kandidirali za izbore za Evropsku uniju prošlog mjeseca, osvojivši oko 14% glasova, kada je Francuska Unbowed dobila manje od 10%, a Zeleni 5,5%.
Ipak, Macronov potez da raspiše prijevremene parlamentarne izbore natjerao je ljevičarske lidere da se brzo dogovore oko formiranja nove koalicije, Novog narodnog fronta.
Njihova zajednička platforma obećava podizanje minimalne plate sa 1.400 na 1.600 eura, povlačenje Makronove penzione reforme koja je povećala starosnu granicu za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine i zamrzavanje cijena osnovnih prehrambenih proizvoda i energije. Sve to zabrinjava finansijska tržišta.
Da li je potrebna privremena vlada?
Premijer Gabriel Attal rekao je da će podnijeti ostavku u ponedjeljak. Takođe je rekao da je spreman da ostane na toj funkciji tokom predstojećih Olimpijskih igara u Parizu i koliko god bude potrebno. Privremena vlada bi se bavila tekućim poslovima do daljnjih političkih pregovora.
Makronov ured kaže da će on "sačekati da se nova Narodna skupština sama organizuje" prije nego što donese bilo kakvu odluku o novoj vladi. Ne postoji čvrst vremenski okvir kada Makron mora imenovati premijera, kao ni čvrsto pravilo da mora imenovati premijera iz najveće stranke u parlamentu.
Šta je sa Makronom?
Predsjednikov mandat traje do 2027. godine, a on je rekao da se neće povući prije njegovog isteka.
Bez većine i mogućnosti da sprovede svoje planove, Makron izlazi oslabljen sa izbora.
U skladu s francuskim ustavom, on i dalje ima određena ovlaštenja nad vanjskom politikom, evropskim poslovima i odbranom i zadužen je za pregovore i ratifikaciju međunarodnih ugovora. Predsjednik je također vrhovni komandant oružanih snaga zemlje i posjeduje nuklearne kodove.
Postoji mogućnost da novi premijer ne bi mogao ili neće biti voljan da ozbiljno ospori Macronovu odbranu i ovlasti vanjske politike, te bi se umjesto toga fokusirao na unutrašnju politiku.
Premijer je odgovoran parlamentu, vodi vladu i podnosi zakone.
