Među državama koje su održale izbore bile su neke od najvećih svjetskih demokratija - Indija, Sjedinjene Države, Indonezija i Bangladeš - kao i 27 evropskih država članica koje su birale novi Evropski parlament.

Ukupan broj glasačkih listića na 71. izborima i izborima za Evropski parlament iznosio je više od 1,6 milijardi, prema podacima Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu pomoć, International IDEA.

Glasanje protiv statusa quo

Izbori širom svijeta 2024. općenito su bili loši za one koji su na vlasti.

Svaka vladajuća stranka koja se suočila sa nacionalnim izborima u razvijenim zemljama 2024. godine smanjila je svoj udio glasova, navodi se u novembarkom članku u Financial Timesu, koji se poziva na projekat ParlGov (baze podataka parlamenata i vlada), povezan s više univerziteta u Evropi.

Bio je to prvi put da se to dogodilo u skoro 120 godina evidencije katalogiziranih u projektu.

I u bogatim i u siromašnim demokratijama širom svijeta, u više od 80% sadašnja stranka izgubila mjesta ili udio glasova u odnosu na prošle izbore, prema analizi ABC Newsa 538.

Analiza 538 smatra da su zemlje demokratske ako je njihov indeks demokratije najmanje 5 od 10.

Smjene aktuelnih predsjednika pogodile su i političku ljevicu i desnicu.

Konzervativci su izvojevali pobjede u zemljama i regijama koje uključuju Sjedinjene Države, gdje je bivši predsjednik Donald Trump pomeo sve ključne države na izborima u novembru; u Portugalu, gdje je Demokratski savez desnog centra skočio u martu; i u Parlamentu EU, gdje je više članova krajnje desnice osvojilo mjesta na junskim izborima nego ikada prije, čime je njihov ukupan broj blizu četvrtine doma.

Ljevica je iskoristila raspoloženje protiv aktualne vlasti kako bi izvojevala pobjede koje su uključivale britanske parlamentarne izbore u julu, na kojima je sadašnja Konzervativna stranka izgubila gotovo 20% glasova iz 2019., te u Južnoj Koreji, gdje su liberalne opozicione stranke, predvođene Demokratskom strankom, preuzele vlast na aprilskim parlamentarnim izborima.

U nekoliko zemalja, sadašnje stranke su zadržale vlast, ali su smanjile većinu, uključujući Indiju, gdje je hinduistička nacionalistička stranka Narendre Modija Bharatiya Janata partija izgubila potpunu većinu u parlamentu u junu, ali je zadržala vlast uz pomoć saveznika. Aktuelne stranke u Japanu, Južnoj Africi i Francuskoj zabilježile su slične padove podrške na putu do ponovnog izbora.

Trend protiv sadašnjih predsjednika nije se nužno dokazao u manje demokratskim zemljama, gdje su vlade mogle snažno upravljati izborima kako bi osigurale njihov željeni ishod. U Ruandi, predsjednik Paul Kagame, koji se u julu kandidirao gotovo bez protivljenja, osvojio je 99% glasova, što odražava ishod iz 2017. U Rusiji je predsjednik Vladimir Putin odnio ubedljivu pobjedu u martovskom glasanju koje su međunarodni posmatrači izbora odbacili neslobodne ili nepoštene.

Međutim, u manje demokratskim zemljama bilo je znakova raspoloženja protiv vladajućih. U Bangladešu, premijerka Sheikh Hasina ponovo je izabrana u januaru na glasanju koje je bojkotovala opozicija, ali sa manjom razlikom nego ranije. Sedam mjeseci kasnije, ona je zbačena u narodnom ustanku.

U Iranu, gdje vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei ima zadnju riječ o svim državnim pitanjima, birači su na julskim izborima izabrali Masouda Pezeshkiana, umjerenijeg predsjedničkog kandidata, da zamijeni tvrdolinijaša Ebrahima Raisija, koji je poginuo u padu helikoptera.

Zašto se ljuljaju vladajući?

Analitičari su se fokusirali na nezadovoljstvo birača globalnom ekonomijom, uključujući rastuće troškove, kako bi pomogli u objašnjenju izbornih gubitaka od strane aktuelnih predsjednika.

Jedna od rijetkih zemalja u kojoj je aktuelna stranka imala uspjeha bio je Meksiko, gdje je Claudia Sheinbaum, koju je odabrao njen prethodnik, Andrés Manuel López Obrador, lako osvojila mjesto predsjednika u junu. Tamošnji birači su izjavili da su zadovoljni ekonomskim uslovima, što je jedna od rijetkih zemalja u kojoj je to bio slučaj, prema istraživanju Pew Research Center u junu.

Drugi problemi s kojima su se birači suočili 2024. uključivali su porast migracije u nekim zemljama i kontinuirane posljedice ere pandemije, koje su dovele do dugotrajnih poremećaja u poslovanju, radnim mjestima i školama.

U prilog nezadovoljstvu, istraživanje Pew-a pokazalo je da je demokratija sama po sebi postala manje privlačna biračima, što predstavlja opći osjećaj frustracije birača onima na vlasti.

Istraživanje, u kojem su ispitanici u 24 demokratske zemlje u februaru, pokazalo je da, iako velika većina vjeruje da je predstavnička demokratija “dobar” sistem vlasti, većina od 59% je rekla anketarima da su nezadovoljni kako demokratija funkcionira u njihovoj zemlji.

U gotovo svim anketiranim zemljama, većina ispitanika je rekla da izabranim zvaničnicima nije stalo šta misle ljudi poput njih. Dajući osjećaj otuđenosti, 42% ispitanika je reklo da u njihovoj zemlji ne postoji stranka koja dobro zastupa njihove stavove.

Iako 2025. neće biti tako velika godina za izbore kao 2024., glasanja sljedeće godine će odrediti da li će se trend u odnosu na sadašnje predsjednike nastaviti ili će novi faktori oblikovati ishode. 2025. godine će se održati izbori u Argentini, Australiji, Bjelorusiji, Kanadi, Japanu i na Filipinima, između ostalih.