Munjevito napredovanje milicionog saveza predvođenog Hayat Tahrir al-Shamom, bivšim ogrankom Al Qaide, označilo je jednu od najvećih prekretnica za Bliski istok. Assadov pad na mjestu predsjednika uklonio je bastion s kojeg su Iran i Rusija vršili utjecaj širom arapskog svijeta.
Nekoliko sati nakon Assadovog pada, Iran je rekao da očekuje nastavak odnosa s Damaskom na osnovu "dalekovidnog i mudrog pristupa" dviju zemalja i pozvao na uspostavljanje inkluzivne vlade koja bi predstavljala sve segmente sirijskog društva.
Nema sumnje u zabrinutost Teherana o tome kako će promjena vlasti u Damasku utjecati na iranski utjecaj u Siriji, osloncu iranskog regionalnog utjecaja.
Ali nema panike, rekla su tri iranska zvaničnika Reutersu, dok Teheran traži diplomatske puteve da uspostavi kontakt s ljudima koje je jedan od zvaničnika nazvao "onima unutar novih sirijskih vladajućih grupa čiji su stavovi bliži iranskim".
„Glavna briga za Iran je da li će Assadov nasljednik odgurnuti Siriju od Teheranske orbite”, rekao je drugi iranski zvaničnik. „To je scenario koji Iran želi izbjeći.”
Neprijateljska post-Assadova Sirija bi libanonskoj oružanoj grupi Hezbollah oduzela jedinu rutu opskrbe kopnom i uskratila Iranu glavni pristup Mediteranu i „liniji fronta” s Izraelom.
Jedan od visokih zvaničnika rekao je da su iranski klerikalni vladari, suočeni s gubitkom važnog saveznika u Damasku i povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću u januaru, otvoreni za saradnju s novim liderima Sirije.
„Ovaj angažman je ključan za stabilizaciju veza i izbjegavanje daljih regionalnih tenzija”, rekao je zvaničnik.
Teheran je uspostavio kontakte s dvije grupe unutar novog rukovodstva, a nivo interakcije će biti procijenjen u narednim danima nakon sastanka iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, najvišem sigurnosnom tijelu, rekao je.
Dvojica iranskih zvaničnika izjavila su da je Teheran oprezan što Trump koristi Assadovu smjenu kao polugu za intenziviranje ekonomskog i političkog pritiska na Iran, „bilo da iznudi ustupke ili da destabilizuje Islamsku Republiku”.
Nakon što je 2018. povukao Sjedinjene Države iz iranskog nuklearnog sporazuma sa šest velikih sila iz 2015. godine, tadašnji predsjednik Trump je vodio politiku „maksimalnog pritiska” koja je dovela do ekstremnih ekonomskih poteškoća i pogoršala nezadovoljstvo javnosti u Iranu.
Godine 2020. Trump je, kao predsjednik, naredio napad dronom koji je ubio Qassema Soleimanija, najmoćnijeg iranskog vojnog komandanta i organizatora prekomorskih napada na interese SAD-a i interese njihovih saveznika.
„Iranu sada ostaju samo dvije opcije: povući se i povući odbrambenu liniju u Iraku ili tražiti dogovor s Trumpom”, rekao je Ali Vaez iz Međunarodne krizne grupe.
Pad Assada razotkrio je opadajuću stratešku polugu Teherana u regionu, pogoršanu izraelskim vojnim ofanzivama protiv Hezbollaha u Libanu i palestinske militantne grupe Hamas u Gazi.
Iranski klerikalni vladari potrošili su milijarde dolara podržavajući Assada tokom građanskog rata koji je izbio u Siriji 2011. godine i rasporedili svoju Revolucionarnu gardu u Siriju kako bi zadržali svog saveznika na vlasti i održali Teheransku „Osovinu otpora” Izraelu i utjecaju SAD-a na Bliskom istoku.
Assadov pad uklanja ključnu kariku u iranskom regionalnom lancu otpora koji je služio kao ključna tranzitna ruta za Teheran za snabdijevanje oružjem i finansiranje svojih zastupnika, a posebno Hezbollaha.
