Nazadovanje BiH
Opći izbori u BiH održavaju se u vrlo napetoj, zapletenoj i kompleksnoj situaciji unutar Bosne i Hercegovine i njenom susjedstvu. BiH posljednju deceniju stagnira, a u mnogim aspektima i nazaduje. To se posebno odnosi na euroatlantske integracije, nizak životni standard, visoku stopu nezaposlenosti, masovno iseljavanje radno-sposobnog stanovništva u države Evropske unije. Državu u proteklih 30 godina vode uglavnom nacionalne, nacionalističke i vrlo često profašističke, ksenofobične i stranke sa antieuropskim ponašanjem. Iako se većina političkih stranaka zalaže za članstvo BiH u EU situacija je potpuno drugačija. Upravo te stranke odnosno njeni čelnici blokiraju proces pridruživanja EU, jer su svjesni činjenice, da približavanjem BiH ka punopravnom članstvu EU oni eliminiraju iz političkog života, jer nisu spremni prihvatiti evropska pravila i ponašanje, a njihovo dosadašnje ponašanje je neprihvatljivo prema evropskim standardima. Zbog toga je u BiH velika razlika kod političara u izrečenim riječima i praktičnim djelima. Političari u BiH sebe predstavljaju kao nositelje europskih vrijednosti i promotore tih vrijednost, što često predstavlja veliku obmanu za birače ali i za međunarodnu zajednicu. Tako kandidat za člana Predsjedništva BiH i reda Hrvata i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ) Dragan Čović sebe pokušava predstaviti kao nositelja i promicatelja europskih vrijednosti, dok na drugoj strani organizira svečane dočeke za pravomoćno osuđene ratne zločince, dijelove teritorije BiH proglašava ekskluzivnim hrvatskim prostorima, otvoreno simpatizira sa kvislinškom Nezavisnom državom Hrvatskom (NDH), želi formirati treći entitet kao teritorijalnu jedinicu u kojoj bi živjeli isključivo Hrvati, pod njegovom vlašću u Federaciji BiH još uvijek se nalaze 54 škole nazvane „dvije škole pod jednim krovom“, što predstavlja oblik segregacije. U istoj školskoj zgradi se obrazuju učenici iz dvije etničke grupe, Bošnjaci i Hrvati, ali fizički odvojeni jedni od drugih, i najčešće sa posebnim ulazom u školsku zgradu. Bošnjaci rade prema federalnom nastavnom planu i programu, a Hrvati koriste nastavni plan iz program susjedne Hrvatske. Najizrazitiji primjeri dvije škole pod jednim krovom su u Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Zeničko-dobojskom kantonu u Federaciji BiH. Čović, prilikom aktivnosti za izgradnju Pelješkog posta nije zaštitio interes BiH nego je zaštitio interes Hrvatske i zbog toga će doći do izolacije jedine bh.općine na moru Neum u kojem živi hrvatsko stanovništvo i uništenja njene bilo kakve ekonomske budućnosti (turizma), a posljedično će to imati negativne implikacije i na razvoj znatnog dijela Hercegovine.
U entitetu Republika Srpska Milorad Dodik (SNSD) već 12 godina od kako je na vlasti taj je entitet pretvorio u „društvo jednog lica“. Nalazi se na „crnoj listi“ američke administracije. Njegova stranka Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) je pod sankcijama američke administracije. Američka administracija je februara 2008. godine uvela „tihe“ sankcije prema SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih Američkih Država, uključujući Agenciju za međunarodni razvoj (USAID), američki Nacionalni demokratski institut (NDI) i Međunarodni republikanski institut (IRI) prestali pružati pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad Dodik. Vlada SAD je odlučila prekinuti financiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne ispunjava kriterije za program USAID pomoći političkim strankama, pošto američka administracija ne pruža financijsku ili tehničku pomoć nijednoj političkoj ili nacionalističkoj stranci u Bosni i Hercegovini zasnovanoj na etnicitetu ili nacionalizmu. Program SNSD-a nije u suglasnosti sa opredjeljenjem BiH za euroatlantske integracije. Administracija je ocijenila, da postupci i izjave SNSD-a nisu doprinijele napretku BiH, i da nisu u skladu sa Daytonskim mirovnim sporazumom i da podrivaju državne institucije neophodne za ostvarivanje euroatlantskih ciljeva BiH.
Američka administracija uvela je sankcije protiv SNSD-a, ali sankcije te vrste nisu u dovoljnoj mjeri urodile plodom. Blokada računa SNSD-a kao prva faza pokrenula bi niz pozitivnih procesa unutar SNSD-a u vrijeme dok unutar te stranke traju žestoke unutarstranačke borbe za dominaciju. Druga faza trebala bi obuhvatiti zabranu putovanja za Dodika i vidljivije predstavnike njegovog režima i članove njihovih porodica u države EU i SAD-a. Zabrana ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu putovanja u države zapadnog Balkana.
Glavni konkurent SNSD je Srpska demokratska stranka (SDS), koja se također više od 10 godina nalazi na „crnoj listi“ američke administracije. To je stvarnost političke scene u Republici Srpskoj.
Stanje u Federaciji BiH i u bošnjačkom političkom korpusu, koje formalno kontrolira Bakir Izetbegović (SDA) je porazno. Pozicija Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda u državi nikada nije bila nepovoljnija. Netransparentno vođenje stranke i koncentracija moći u rukama porodice Izetbegović dovela je do raskola u SDA. Prvo je skoro prepolovljen klub zastupnika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH, u Tuzlanskom kantonu kompletan Kantonalni odbor SDA je prešao u Pokret demokratske akcije (PDA), dio načelnika općina kadrova SDA otišli su u nezavisni blok, problemi SDA u Sarajevskom kantonu. Nepotizam i familijarni odnosi su postali način vladanja te stranke. U takvoj situaciji, došlo je do napuštanja članstva i odlaska prepoznatljivih lica iz SDA. Potrebno je napomenuti da je SDA trijumfirala na prošlim izborima 2014.godine, ali očito da je to bila „pirova“ pobjeda. Pobjeda je u međuvremenu doživjela potpuni fijasko.
Zabrinjavajuća situacija u susjedstvu BiH
U konstelaciji političkih odnosa zabrinjava situacija u susjedstvu BiH odnosno u Srbiji i Hrvatskoj. U Srbiji je uspostavljen autokratski režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS), koji pokušava neokolonijalnim pristupom miješati se u sve i svašta. Miješa se u unutarnjopolitička pitanja Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, a posebno u BiH. Zloupotrebljava uspostavljene paralelne veze Srbije sa entitetom Republika Srpska. Faktički, ne postoji nijedna država EU koja ima paralelne veze sa dijelom neke države ili sa nekom drugom državom, a Srbija je kandidat za punopravno članstvo u EU. Vučićeva ideja o prekrajanju granica i razmjena teritorija te intenzivno naoružavanje predstavljaju najavu novog vala nasilja i masovnih migracija. Vučić lansira informacije o navodnom miješanju stranog faktora na izbore u Republici Srpskoj bez ikakvog uvjerljivog dokaza. Radi se prije svega o njegovom miješanju u izbore u BiH. Tome u prilog ide činjenica, da će dva dana prije izbora 5.oktobra 2018 posjetiti Istočno Sarajevo i zajedno sa Dodikom otvoriti bolnicu. Sličnu igru igra Ruska Federacija, čiji predsjednik Vladimir Putin u Moskvi prima Milorada Dodika i Željku Cvijanović 30.septembra 2018.godine.
U Hrvatskoj je na djelu revizija povijesti 2.svjetskog rata i povampireni nacionalizam. Hrvatska je procentualno u antifašističkom pokretu Jugoslavije tokom 2.svjetskog rata participirala sa najviše etničkih Hrvata. Sada se javno veliča NDH, ustaštvo, fašizam i izražava antisemitizam. Najviši predstavnici Hrvatske otvoreno se miješaju u unutarnjopolitička pitanja BiH. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović (HDZ), miješa se u proces donošenja izbornog zakona u BiH i izmišlja tzv. islamsku prijetnju, dok se u Hrvatskoj otvoreno odvija revizija povijesti, afirmacija ustaštva i NDH te antisemitski ispadi, koji su postali dio svakodnevnice. To je detektirala i međunarodna zajednica, vodeći međunarodni mediji i međunarodne organizacije, tako da je Hrvatska postala „crna mrlja“ unutar EU, kojoj prijeti da postane „zemlja slučaj“.
U aktualnim događanjima u regiji dobra vijest je punopravno članstvo Crne Gore u NATO i njeni intenzivni pregovori ka punopravnom članstvu u EU. Crna Gora postala je snažan faktor stabilnosti i mira u regionu. Posebno osvježenje u regionu predstavlja dolazak na vlast Zorana Zaeva (SDSM) u Makedoniji, koji je pokrenuo pozitivne procese ne samo u Makedoniji nego i u regionu.
Susjedi izvoze svoje probleme u BiH
Srbija i Hrvatska su dvije zemlje sa brojnim unutarnjim problemima. Kada žele skrenuti pažnju sa svojih unutarnjih problema tada oni svoje probleme izvoze u BiH. Miješanje u unutarnje stvari BiH od strane susjeda je nastavak politike kontinuiteta kada je u pitanja Bosna i Hercegovina i realizacije velikodržavnih projekata susjeda prema BiH. Susjedi često doživljavaju BiH kao kondomijum u kojem se mogu ponašati kao da je to njihovo (su)vlasništvo. Tome doprinosi i odsustvo međunarodne zajednice, koja se bavi svjetskim problemima, a ta uloga je prepuštena Uredu visokog predstavnika (OHR), koji uglavnom apelira umjesto da donosi i sprovodi odluke, koje ugrožavaju mir i stabilnost odnosno Daytonski mirovni sporazum. Srbija to radi otvorenije i sa sebi svojstvenim stilom i manirima, dok Hrvatska ima druge manire i stil djelovanja prema BiH. To je posebno izraženo od kada je Hrvatska postala punopravna članica EU i NATO i taj svoj status (zlo)upotrebljava prema BiH. Ulaskom u EU Hrvatska nije prihvatila evropske standarde i manire ponašanja. Dva integrativna faktora Hrvatske su RKC i branitelji (domovinski rat) i država je vremenom postala njihov talac.
Mladi mogu odlučiti izbore u BiH
Analitičari smatraju, da bi 600.000 mladih, koliko se nalazi na ukupnom biračkom spisku i predstavljaju oko 21% biračkog tijela, ukoliko bi masovno izašli na izbore vjerojatno bi mogli odlučiti izbornog pobjednika. Vrlo je važno da mladi preuzmu odgovornost za svoju budućnost i izađu na izbore i tako doprinesu izboru kvalitetnih političara, koji će se okrenuti budućnosti, prosperitetu zemlje i zaustavljanju masovnog iseljavanja iz Bosne i Hercegovine namjesto dosadašnjih nacionalističko-kriminalnih političkih struktura, koje već skoro 30 godina unesrećuju Bosnu i Hercegovinu i njene stanovnike.
Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini prelazi 35%. U SAD-u je za vrijeme kulminacije ekonomske krize 1929. godine stopa nezaposlenosti iznosila oko 25% što jasno pokazuje, da se sve dosadašnje vlasti u BiH nisu na odgovarajući način suočile sa glavnim makroekonomskim problemom te države, a to je visoka nezaposlenost i siromaštvo.
Analitičari smatraju, da će predstojeći Opći izbori u BiH biti najneizvjesniji izbori u BiH od završetka rata, a ujedno i najvažniji, jer mogu predstavljati prekretnicu za budućnost BiH. Zbog toga je važno, da predstojeći izbori budu fer i pošteni. Centralna izborna komisija (CIK) nije u stanju provesti fer i poštene izbore i predstavlja otuđeni centar moći u rukama vladajućih struktura. Prilično negativnu ulogu u društvu imaju Srpska pravoslavna crkva (SPC), Rimokatolička crkva (RKC) i Islamska zajednica (IZ), koje se umjesto da se bave duhovnim poslanstvom uglavnom se bave politikantstvom i servisiranjem političkih stranaka.
