"Postoji mnogo laži koje su bezazlene, koje se koriste na pozitivan način", kaže Kevin Krus, profesor istorije na univerzitetu Prinston. "Tu nema ničeg lošeg. Priča o Džordžu Vašingtonu uči djecu o poštenju".
Šteta se nanosi kada laži ili mitovi utiču na politiku američke vlade, ističe Krus. Zajedno sa kolegom sa Prinstona, istoričarem Džulijanom Zelizerom, on je napravio zbirku eseja za knjigu "Američki mit: Istoričari razmatraju najveće legende i laži o našoj prošlosti".
U antologiji, dvadeset pretežno liberalnih istoričara piše o slučajevima koje doživljavaju kao konzervativno "iskrivljavanje" istorije u pozadini kontroverznih pitanja kao što su bezbjednost granice, krađa glasova, policijska brutalnost i negativna reakcija u odnosu na proteste za građanska prava, poslije policijskog ubistva crnca Džordža Flojda 2020.
Glenda Gilmor sa univerziteta Jale piše da sterilna, donekle jednodimenzionalna slika aktiviste za ljudska prava Martina Lutera Kinga, kao lidera "dobrih protesta", prikriva njegovu relevantnost i povezanost sa demonstrantima iz pokreta Životi crnaca su važni, koji su izašli na ulice poslije Flojdove smrti.
“Martin Luter King je bio mnogo vatreniji i oštriji u svojim osudama kapitalizma i militarizma", primjećuje Krus. "Kingu su oduzeli svu tu kontroverzu i komplikacije, sveli ga na bezopasnu figuru koja samo kaže: "Pa, rasizam je loš i svi su saglasni".
“To ga zatvara u određene okvire, prekida se njegova veza sa sadašnjim trenutkom. Primjer dobrih građanskih protesta stalno se ističe kao suprotnost loših građanskih pokreta, kako bi se ljudi iz pokreta Životi crnaca su važni posramili što nisu kao King, kada su, zapravo, oni veoma slični Kingu."
Istoričar univerziteta Nortvestern, Heraldo Kadava, piše da su Amerikanci koji žele veće prisustvo policije na južnoj granici sa Meksikom, "preusmjerili svoje strahove zbog imperijalnog i nacionalnog opadanja, ekonomske nestabilnosti i demografskih promjena."
Natalija Melman Percela, profesorka istorije u nezavisnoj, privatnoj Novoj školi, dovodi u pitanje ideju da feminizam zastupa anti-porodične vrijednosti, istražujući kako su feministkinje kroz istoriju zapravo branile tradicionalnu porodicu.
Erik Roučvej, profesor istorije na Univerzitetu Kalifornije, Dejvis, proučavao je "nju dil", odnosno "novi dogovor", seriju programa, finansijske reforme i propisa koje je potpisao kao zakon predsednik Frenklin D. Ruzvelt 1930-ih godina, kako bi pomogao Americi da se oporavi od Velike depresije. U knjizi, Roučvej dovodi u pitanje tvrdnje nekih konzervativnih političara da "nju dil" nije bio efikasan.
“Ako pogrešno vjerujemo da je nju dil bio neuspjeh, to nas obeshrabruje u preduzimanju bilo koje vrste ekonomske akcije tog tipa. Stalno vidite kako se istorijske metafore koriste na način koji zatvara opcije. Naša predstava o prošlim događajima utiče na naše razumijevanje šta je moguće u budućnosti", ističe Krus.
“Ako čvrsto vjerujemo da ta vrsta pristupa nije uspjela, ili nas nikud nije dovela, mnogo je manje vjerovatno da ćemo je isprobati opet. Zato moramo da razumijemo gdje smo bili, ako želimo da razumijemo kuda idemo."
Neki konzervativni autori su odbacili cijelu knjigu i njene argumente, navodeći da su u pitanju "veoma pristrasne" analize prepune "ljevičarskih mitova."
Kako se navodi u eseju u konzervativnom magazinu Nešnel Rivju ( National Review ) “knjiga ne razotkriva i ne demantuje bilo koje mitove, već jednostavno širi drugačije, radikalno liberalne."
U članku za Američki institut za ekonomska istraživanja, Majkl Džej Duma navodi da je istorija - neprekidna diskusija, u kojoj se istoričari često ne slažu.
“Ako gledišta svojih protivnika vidite kao laži, mitove i legende, to možda više govori o načinu na koji se odnosite prema onima sa suprotnim stavovima, nego o sadržaju njihovih argumenata", piše Duma, koji predaje na univerzitetu Džordžtaun.
Krus odgovara na te kritike navodeći da su on i njegovi saradnici na antologiji reagovali na sadašnji trenutak.
“Shvatam da živimo u eri u kojoj postoji jedna refleksna želja da se stvara neka ravnoteža između dvije strane", kaže Krus. "Ne. Pravi izazov za američku istoriju dolazi od desnice, i na to smo usmjerili svoju pažnju."
