VOA: Koliko će, po vama, ova zdravstvena kriza promjeniti ekonomsku sliku zemlje? Na koji način?
Ova kriza će otkriti sve slabosti naše ekonomije i izostanak provedbe ekonomskih reformi, koje smo trebali započeti prije šest godina. Uz velika upozorenja struke na nužnosti provedbe reformi svih godina, problemi su gurani u stranu i sada imamo situaciju, da iako se izdvaja oko 10% BDP-a za zdravstveni sektor, to nije ni približno dovoljno.
Naša ekonomija je i prije ove krize značajno usporila u prošloj godini, gdje je zabilježen pad industrijske proizvodnje od 5,5% i povećani vanjskotrgovinski deficit za oko 660 miliona KM, uz vrlo nepovoljnu strukturu radne snage, gdje je oko 41% svih zaposlenih starije od 50 godina.
Ipak, možda je ova kriza i velika prilika da napokon uvidimo gdje smo griješili sve ove godine, da ne možemo podnijeti finansiranje glomaznog birokratskog aparata i da napokon, nakon početnog negativnog šoka, krenemo u neophodne ekonomske reforme.Faruk Hadžić
VOA: Grana turizma već najavljuje krah sezone. Koje još grane su, po vašem mišljenju, ugrožene? A koje nisu, i zašto?
Turizam, primarno kroz ugostiteljstvo i hotelijerstvo, te druge uslužne djelatnosti povezane sa ovim sektorima, najdirektnije su ugrožene, kao i prerađivačka industrija.
Ipak, neće biti sektora u ekonomiji koji neće osjetiti posljedice ove krize, jer sada već imate značajan broj firmi, kojima je zabranjen rad, ili one koje mogu raditi, ali nemaju promet, a time ne mogu finansirati svoje obaveze. Mnogi radnici su već poslani na neplaćeno odsustvo, a to znači da neće dobiti platu, iako se vode da su zaposleni.
To je jednako opasno, jer od čega će te osobe živjeti? Pad potrošnje dovest će do dodatnog pada potražnje, što će u konačnici opet dovesti do pada ponude i poslovne aktivnosti i sve tako u krug. Bitno je presjeći taj krug i zastaviti pad.
VOA: Koje će, po vama, kategorije stanovništva biti najgore pogođene? Zašto i u kojem obliku?
U prvom krugu radnici iz realnog sektora, jer će doći do otpuštanja, a time i do pada potrošnje. Isto tako i nezaposlene osobe će u ovom vremenu krize teže dolaziti do prilike za zaposlenje, dok se ekonomija ne krene oporavljati.
Na kraju negativne posljedice će se osjetiti i radnici u javnom sektoru, socijalne kategorije, jer će punjenje budžeta biti slabije.
VOA: Već je najavljeno da će globalna recesija biti veća nego 2008. U kojim konkretnim pojavnim oblicima ćemo to moći primjetiti u BiH? Kako će se to odraziti na, ionako skromni rast projiciran prije krize?
Postoji bitna razlika, što su dosadašnje krize uglavnom pogađale prvo agregatnu potražnju. U ovom slučaju, pogođene su i agregatna ponuda i agregatna potražnja.
Prvobitni šok u ponudi je nastao zbog poremećaja u globalnim lancima snabdijevanja i karantinskim djelovanjem, što je dovelo do smanjenja radne snage. Nakon toga dolazi do pada ponude uslijed nesigurnosti u vezi sa dužinom trajanja djelovanja virusa i neizvjesnosti vezano za ekonomske politike vlada. Ovaj pad u potražnji doveo je da nezaposleni radnici gube prihod od plata, što se odražava na ukupnu potrošnju. Sada smo u ovoj fazi.
Ono što možemo očekivati jeste novi pad ponude jer firme neće biti likvidne da ispune svoje preuzete obaveze, a suočene sa manjom potražnjom, bit će prisiljene da podnesu zahtjev za prestankom rada, što dovodi do nove faze, tj. do novog pada potražnje, gdje će na kraju radnici ostati bez posla uslijed zatvaranja firmi, što će dodatno oboriti potrošnju na nivou ekonomije.
Zbog toga su bitne pravovremene reakcije vlasti paketom mjera, kako ne bi došli u četvrtu fazu.
VOA: Ima li, po vama i prema dosadašnjim najavama, sistem volju, a onda i dovoljno kapaciteta da ublaži ekonomski udar na građane?
Kapacitet sigurno ima, za volju treba pitati političare. Doduše, neće niko reći da ne žele pomoći, pitanje je samo brzine, paketa mjera i stvarne spremnosti. Struka, poslodavci i sindikati su više puta nudili prijedloge rješenja, a na vlastima je da to pretvori kroz stvarne mjere. U ovoj situaciji vrijeme i brzina su od ključne važnosti.
VOA: Mnogi tvrde da poslije korone ništa više neće biti isto. Da li se to, po vama, odnosi i na ekonomiju? Šta će se promijeniti?
Izvjesno je da će promijeniti način funkcionisanja ekonomija i da bi se mnoge zemlje mogle okrenuti većoj domaćoj proizvodnji, prije svega u segmentu hrane i manjoj zavisnosti, gdje god je to moguće od uvoznih proizvoda i sirovina.
Kada je u pitanju BiH, podaci pokazuju da uvozimo 92% hrane. U krizi poput ove pokazalo se šta znači najava da bi moglo doći do nestašica brašna, jer nemamo značajnu proizvodnju domaće pšenice. Kriza ujedno može biti i prilika da provedemo neophodne reforme i restruktuiramo domaću ekonomiju. Sa druge strane, morat će se povećati izdvajanja za zdravstveni sektor, kako bi eventualno dosta spremnije dočekali nove buduće krize.
Apsurdno je da u državi imamo više službenih automobila nego respiratora. Jedna od mjera, koja će se morati provesti nakon ove krize jeste usmjeravanje prikupljenih sredstava od akciza u duhan u zdravstveni sektor. Po osnovu ovih akciza, prikupljeno je oko 8,1 milijardi KM za period 2009.-2019., koje su usmjerene u tekuću potrošnju. Umjesto da gradimo i unapređujemo zdravstveni sektor, unaprijedili smo broj zaposlenih u administraciji. To će se morati promijeniti.
VOA: Koliko je, prema vašem mišljenju, potrebno vremena za oporavak? I globalni ali i u BiH.
Oporavak će trajati godinama u BiH. Mi se još uvijek nismo do kraja oporavili od Velike recesije, a došla nam je nova kriza, za koju još uvijek ne može predvidjeti koliko će duboka i oštra biti i koliko će dugo trajati.
Do nas je, u BiH, koliko će kriza oštra i duboka biti. Mjere vlada mogu ublažiti posljedice, ali ih ne mogu spriječiti.
