Istraživanje Abdurahima Kalajdžića donosi nova saznanja o genetičkom naslijeđu stanovništva Bosne i Hercegovine. Njegovo istraživanje pokazuje da prahistorijske, srednjovjekovne i savremene populacije dijele isti genetički fond, što sugeriše da migracije nisu imale značajan uticaj na genetičku strukturu stanovništva kroz vijekove.
Kalajdžićeva doktorska disertacija proizašla je iz šireg multidisciplinarnog projekta „Genetičke i druge biološke specifičnosti prahistorijskih populacija na bh. prostoru”, koji vodi njegov mentor, prof. dr. Naris Pojskić. Ovaj projekat, koji finansira Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo, uključuje genetička, antropološka, odontološka i arheološka istraživanja.
Prvi rezultati projekta iz 2019. godine, koji su obuhvatali Short Tandem Repeat (STR) analizu srednjovjekovnih populacija u BiH, pokazali su da ne postoji značajna genetička diferencijacija između srednjovjekovne i recentne bh. populacije. Ovaj nalaz postavio je ključna pitanja o kontinuitetu genetičkog fonda kroz istoriju i potaknuo šire istraživanje primjenom najnovije tehnologije sekvenciranja nove generacije.
Ključni nalazi: Genetički kontinuitet kroz milenije
Jedan od najznačajnijih rezultata Kalajdžićevog istraživanja jeste uspješna izolacija DNK iz prahistorijskih uzoraka starih 2.500 do 3.000 godina sa lokaliteta u Bosni i Hercegovini.
„Ovo je prvi put da je u BiH uspješno izolovana drevna DNK iz tako starih uzoraka, što otvara nove mogućnosti za proučavanje genetičkog naslijeđa prahistorijskih populacija”, istakao je Kalajdžić.
Još značajniji je nalaz koji pokazuje izuzetno malu genetičku diferencijaciju između prahistorijskih i srednjovjekovnih populacija, što sugeriše da migracije u tom periodu nisu imale masovan karakter niti su drastično izmijenile genetičku strukturu populacije.
„Kada smo uporedili srednjovjekovnu i savremenu populaciju BiH pomoću sekvenciranja nove generacije, dobili smo isti rezultat. Ovo jasno ukazuje na procese genetičkog kontinuiteta na bosanskohercegovačkom prostoru”, dodaje Kalajdžić.
Rezultati istraživanja bazirani su na primjeni najsavremenijih genomskih markera i bioinformatičkih prediktivnih analiza, što značajno doprinosi preciznosti nalaza. Simulacijske analize pokazale su da migracije nisu proizvele značajne genetičke promjene.
„Najveće demografske promjene koje su oblikovale današnje bosanskohercegovačko stanovništvo dogodile su se u posljednjih 300 godina”, naglašava Kalajdžić.
Izazovi istraživanja
Kalajdžić je objašnio da su se za analizu koristili naučno verificirani algoritmi bazirani na kompleksnim modelima.
„Najveći izazov bio je izolovati dovoljnu količinu DNK za primjenu sekvenciranja nove generacije, kao i koristiti računare visoke performanse za genomske komparacije i simulacije”, kaže on.
Veliki izazov predstavljalo je i pohranjivanje i rukovanje ogromnim setovima podataka, što je zahtijevalo korištenje naprednih bioinformatičkih alata.
Budućnost istraživanja
Kalajdžić vidi veliki potencijal svog istraživanja u daljem proučavanju genetičkih povezanosti populacija na Balkanu.
„Rezultati ove studije predstavljaju temelj za dalja istraživanja složene demografske historije i raznih faktora koji su oblikovali genetičku strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine”, kaže on.
Njegovo istraživanje bi moglo doprinijeti globalnom razumijevanju genetičke dinamike drevnih i savremenih ljudskih populacija.
„Moj mentor dr. Naris Poljskić je igrao ključnu ulogu u usmjeravanju mog istraživanja, pružajući neprocjenjive uvide i usmjeravajući moj fokus na istraživačko područje koje bi doprinijelo širim ciljevima projekta”, kaže za kraj Kalajdžić.
