Izdvojeno
Dan bijelih traka: Roditelji žele spomenik stradaloj djeci Prijedora „dok su još živi“
“Dan bijelih traka” i ove godine širom države i dalje simbolično podsjeća na 31. maj 1992., kada je Krizni štab opštine Prijedor naredio nesrpskom stanovništvu da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke.
Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ovog perioda prije 29 godina prisjećaju se žrtve i preživjeli.
Nusreta Sivac kaže za BIRN BiH da je 1992. godine živjela u užoj jezgri centra Prijedora, u naselju koje je pretežno bilo naseljeno srpskim stanovništvom, čega je postala svjesna onda kada je to postalo “životno važno za nju”. Podsjeća da su mještani nesrpske nacionalnosti morali okačiti bijelo platno i nositi bijele trake oko ruke kao znak raspoznavanja.
Prilikom kretanja bilo je potrebno proći punkt uz pokazivanje dokumenata i obavezno nošenje bijele trake oko ruke, opisuje Sivac, dodajući da je u to vrijeme u naselju bilo mnogo naoružanih vojnih i paravojnih formacija.
“Nekad sam je, iz onako trenutnog revota, skinula, stavila u tašnu, ali bila sam uvijek na oprezu da ne bih izazvala probleme koji su se mogli kobno završiti. Tako da nosila sam je, naravno, oko ruke, kad odem u banku, kupovinu i prilikom kretanja, i vidjela sam da je ne nosi niko od onih stanovnika tog naselja koji su srpske nacionalnosti”, prisjeća se Sivac, koja je kasnije te godine odvedena i zatočena u logor “Omarska”.
Za nju je “Dan bijelih traka” – za koji kaže da se ne obilježava samo u Prijedoru, već i u drugim gradovima i državama – važna opomena na ono što se desilo i suprotstavljanje negatorima zločina.
Edin Ramulić, čija je porodica stradala tokom ratnih dešavanja u ovom gradu, sjeća se da je 1992. godine stanovništvo na selu gdje je živio bilo je izolovano, te nije imalo informacija o tome šta se dešava u gradu.
“Mi smo već bili u takozvanom getu, mogli smo se kretati unutar sela, nismo mogli izlaziti, dolaziti u grad, samim tim nije nam niko ni javio da mi moramo nositi trake, jer nismo se miješali sa srpskim stanovništvom”, kaže Ramulić, dodajući kako kuće i na selima jesu bile obilježene, a naredbe od Kriznog štaba građani su dobivali putem radija ili putem kombija koji je prolazio kroz naselja i na razglas ih saopćavao.
Ramulić kaže da je u svojoj kući na selu ostao do 20. juna i da nije znao ni za postojanje logora, koji su već bili formirani u maju.
“Mi nismo znali, pogotovo nismo znali za te strahote. Da smo znali, ne bi niko ostao. Upravo je to bio način da se drži to stanovništvo pod kontrolom, da se što manje informacija zna o tome”, objašnjava on, dodajući da se nošenje bijelih traka i isticanje na kućama spori, između ostalog, jer ne postoje fotografije iz tog perioda.
“Ali bukvalno nemamo nijedne fotografije iz Prijedora prije augusta, bar nemamo zvanične. Do dolaska ovih stranih novinara, mi nemamo uopšte snimaka i fotografija, nemamo ni o čemu. Naprimjer, utvrđeno je da je logor ‘Keraterm’ postojao, ali ne postoji nijedna fotografija”, kaže Ramulić.
Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Nakon što je bošnjačko i hrvatsko stanovništvo obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi, uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.
Prema podacima Instituta za traženje nestalih (INO), do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s područja Prijedora, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava. U Prijedoru je ubijeno 102 djece, od kojih 40 posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Najmlađa ekshumirana žrtva je dvomjesečni Velid Softić.
Organizacija “Jer me se tiče” iz Prijedora od 2012. godine obilježava 31. maj mirnom šetnjom učesnika sa bijelom trakom oko lijeve ruke, što je danas organizovano sa ograničenim brojem sudionika zbog epidemioloških mjera donesenih u cilju sprečavanja širenja koronavirusa.
Učesnicima će danas biti pokazana lokacija gdje će biti izgrađen memorijal za 102 stradale prijedorske djece. Kako su naveli iz organizacije, tokom ove godine trebala bi biti pribavljena sva neophodna dokumentacija, te raspisan međunarodni konkurs za idejno rješenje memorijala, koji bi trebao biti izgrađen do obilježavanja idućeg “Dana bijelih traka”.
Incijativa o izgradnji spomenika pokrenuta je krajem 2012. godine, ali su vlasti u Prijedoru godinama odugovlačile, kaže Fikret Bačić, otac dvoje stradale djeca čija tijela do danas nisu pronađena.
Vahida Duratović, koja je izgubila sina Halida, koji je imao 15 godina, kaže za BIRN BiH da bi izgradnja spomenika mnogo značila za nju i za ostale porodice koje su izgubile svoju djecu. Smatra da je spomenik potrebno napraviti što prije “dok je živo ovo još malo ljudi”. Kaže da su porodice iscrpljene i da nemaju snage za borbu, ali da bi spomenik ukazao na to što se desilo.
“Ja sam izgubila dijete od 15 godina, nije bilo punoljetno, nije ništa znalo, išlo u školu. Puno bi mi značilo dok sam živa. To se ne može opisati”, kaže Duratović.
Za zločine u Prijedoru preko 600 godina zatvora
Za zločine u Prijedoru Haški tribunal je osudio 18 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, osuđenog na doživotnu kaznu, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna od 40 godina je izrečena Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku Opštine i Kriznog štaba Prijedor. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
Konačna presuda Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), bit će izrečena 8. juna ove godine. Mladić je 2017. godine prvostepenom presudom Haškog tribunala osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, a oslobođen je za genocid u Prijedoru i u još četiri općine.
U augustu 2020. godine iznesene su žalbe na presudu. Odbrana je tada zatražila oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice, dok je Tužilaštvo zatražilo da se on proglasi krivim i za genocid u još pet općina – Prijedoru, Sanskom Mostu, Foči, Kotor-Varoši i Vlasenici.
Na žalbenom ročištu, Odbrana je kazala da su Muslimani koji su se našli na udaru u ovim opštinama činili “relativno mali dio grupe”.
Nermin Karagić, koji je sa 17 godina preživio zlostavljanja i egzekucije, kao svjedok Haškog tribunala svjedočio je na suđenju Ratku Mladiću i tada je ispričao kako je u ljeto 1992. godine preživio dva masovna ubistva Bošnjaka koja su srpske snage počinile u Ljubiji, u blizini Prijedora.
Nakon što je odveden na stadion u Ljubiji, sa drugim zarobljenicima, poredani su uza zid. On je kazao da je tada počelo ubijanje, te opisujući ubijanje zarobljenika koji je stajao do njega, svjedok je izjavio: “Ja sam slučajno okrenuo glavu, kraj mene ga ubijaju. Oni su kundacima njega tukli, bajonetima od tih pušaka.”
Kada je na Karagića došao red, ubijanje je, kako je posvjedočio, zaustavio jedan major. “Tada su htjeli da dovrše i nas. Taj major je rekao: ‘Hoćete li ih vi nositi?’ Tako da su onda prestali da nas ubijaju, pa je nama naređeno da nosimo mrtva tijela u autobus”, kazao je tom prilikom svjedok.
Karagiću je u Ljubiji ubijen otac i sedam rođaka.
Pred Sudom BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđena 21 osoba na ukupno 368 godina zatvora.
Svjedoci koji su svjedočili na prijedorskim predmetima pred Sudom BiH ali i u Haagu, između ostalog, pričali su i o tome kako su morali nositi bijele trake i označavati svoje kuće i stanove bijelim platnom.
Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” na “Manjaču”.
U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za što je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na Korićanskim stijenama.
Tokom 2020. godine, Sretko Pavić osuđen je na 11 godina zatvora za ratni zločin počinjen nad civilima na području Prijedora. Pavić je proglašen krivim kao nekadašnji pripadnik Volarske čete 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS) za učešće u ubistvima pet civila iz porodice Čaušević počinjenim u prijedorskom selu Rizvanovići. Ovo suđenje je obnovljeno nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom je bio proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na 13 godina zatvora.
Iste godine Apelaciono vijeće Suda BiH je drugostepenom presudom osudilo Boru Milojicu na 16 godina zatvora za višestruka ubistva počinjena u ljeto 1992. na području Prijedora, dok je Želislava Rivića oslobodilo optužbi.
Milojica je drugostepenom presudom proglašen krivim za ubistva pet civila koji su dovedeni na punkt u Hambarinama u julu 1992. godine, kao i za ubistvo još jednog civila dan kasnije. Optužbi za ubistva ovih pet civila drugooptuženi Rivić je oslobođen. Istom presudom Milojica i Rivić su oslobođeni optužbi za ubistvo civila hrvatske nacionalnosti Dragana Begića.
Jedanaest osoba je oslobođeno optužbi za zločine počinjene u Prijedoru, a među njima su Milorad Radaković te Mitar i Rade Vlasenko, koji su krivice oslobođeni u po dva predmeta.
See all News Updates of the Day
Svjedočenja ljudi o bijegu od požara u Los Angelesu
Plamen i stubovi dima dizali su se sa obje strane puta, a žena je panično vikala dok su vatrogasci vodili gomilu ljudi koji su bježali. Aaron Samson je postavio svog 83-godišnjeg svekra iza njegove plave hodalice, i oni su počeli da idu niz trotoar.
„Moj svekar je govorio: 'Aarone, ako ikada budemo baš blizu plamena, samo bježi i ostavi me ovdje'”, ispričao je Samson.
Nije došlo do toga. Po drugi put za nekoliko sati, jedan „dobri Samarićanin” ih je pokupio, a zatim odvezao na sigurno u Santa Monicu.
Njih dvojica su bježala zajedno sa hiljadama ljudi u pokušaju da uteknu od šumskih požara u oblasti Los Angelesa koji su slikovite četvrti pretvorili u tinjajuću pustoš, a jedino što je ostalo od mnogih, nekada lijepih kuća, su dimnjacima i stepeništima od kovanog gvožđa.
Nošeni snažnim vetrovima Santa Ane, plamen je uništio više od 2.000 objekata, spalio znamenitosti koje je Hollywood proslavio i ubio najmanje pet ljudi. Ovo je najrazorniji požar u modernoj historiji Los Angelesa.
Bjekstva su bila možda najmučnija dio ove katastrofe. Ljudi su napuštali svoje automobile i bježali pješke dok su se grane drveća rušile, a zavijajući vjetar je širio plamen u svim pravcima.
Pojedini stanovnici su upozoravali vozače, prijatelje i strance, da ne idu u opasnom smjeru. Mnogo automobile je ostalo napušteno usred Sunset bulevara u Pacific Palisadesu, a vlasti su morale da dovezu buldožer da odgura vozila sa puta kako bi očistili put za kola hitne pomoći.
U teško pogođenoj Altadeni viđena je jedna od najdirljivijih scena: kako se plamen približavao, oko 100 štićenika iz ustanova za starije osobe bilo je izvedeno u bolničkim krevetima i invalidskim kolicima. Mnogi su sa sobom imali samo tanku posteljinu na hladnom noćnom vazduhu dok su ih vozili na parking u susjedni blok. Dok se u zadimljenom vazduhu oko njih kovitlala žeravica, čekali su da stigne pomoć. Na kraju su svi odvedeni u sklonište.
Dodatna evakuacija naređena je kasno u sredu nakon što je izbio novi požar na Hollywoodskim brdima.
Gubitak kuće iz detinjstva
Stotine evakuisanih ljudi završilo je u kongresnom centru Pasadena, od kojih su mnogi stariji i korisnici ustanova za pomoć. Sjedili su jedni pored drugih u invalidskim kolicima ili ležali na malim zelenim krevetima, a neki članovi porodice su se u suzama ponovo okupili na tom mjestu dok je napolju padao pepeo.
EJ Soto je opisala kako je napustila dom u Altadeni, u kojem je provela djetinjstvo i prethodnih 30 godina. Pobjegla je zajedno sa majkom, dvije rođake, sestrom i mužem u 3:25 ujutru nakon što je ostala budna tokom noći i gledala kako se plamen približava.
„Već smo odlučili da nećemo da spavamo”, rekla je Soto.
Kazala je svojoj porodici da spakuje torbe sa dvodnevnom odećom i stavi ih u auto, zajedno sa hranom i zalihama za njihovu mačku. Odvezli su se do stadiona Rose Bowl i čekali dva sata, a zatim su se vratili da provjere svoj komšiluk.
Vidjeli su kako tri kuće u njihovom bloku gore - i konačno svoju, dvospratnicu, zahvaćenu plamenom.
Spasili ih stranci - dva puta
Samson (48), bio je u Pacific Palisadesu u kući svog svekra i brinuo se o njemu kada je u utorak došlo vrijeme da se bježi. Međutim, nisu imali auto i nisu mogli da osiguraju vožnju preko Ubera ili pozivom Hitnoj pomoći. Samson je pronašao komšiju, koji je pristao da ih odveze, a ponijeli su dvije torbe.
Poslije nešto više od pola sata u saobraćaju, plamen se približio. Vrhovi palmi su gorjeli kao džinovske iskrice na vjetru koji nije prestajao da puše.
Pošto su vozila zaustavljena, policija je naredila ljudima da izađu i bježe pješke. Samson i njegov svekar su ostavili torbe i krenuli na trotoar. Svekar, koji se oporavlja od operacije, prislonio se na stub dok je Samson uzimao šetalicu i snimao ovu muku mobilnim telefonom.
„Uspjećemo, uspjećemo“, rekao je Samson.
Išli su oko 15 minuta pre nego što ih je drugi „dobri Samarićanin” vidio kako se bore, stao i rekao im da uđu u njegovo vozilo.
Do srijede popodne, Samson nije znao da li je dom preživio. Ali rekao je da su dužni dvojici stranaca.
„Spasili su nas” rekao je. „Stvarno su se istakli.”
Tražila spas u bazenu
Još jedna stanovnica Pacific Palisadesa, Sheriece Wallace, nije znala za požar sve dok joj se nije javila sestra - baš kada je helikopter ispustio vodu iznad njene kuće.
„Pomislila sam - 'Evo je kiša", rekla je Wallace. „Ona je odgovorila: 'Ne, ne pada kiša. Tvoj komšiluk je u plamenu. Morate da izađete'”.
Otvorila je vrata i vidjela da brežuljak iza njene kuće gori. Ulica ispod bila je puna napuštenih automobila i šljunka. Mislila je da će možda morati da skoči u bazen da bi se spasila, ali je umjesto toga otišla do raskrsnice i naišla na komšinicu koja ju je povezla.
„Nije bilo drugog načina da izađem”, rekla je Wallace. „I da nije bilo milosti Božije, došao je sin mog komšije da odvede njihovu majku i mene”.
Gubitak porodične baštine i zajednice
Stanovnik Altadene Eddie Aparicio bio je zapanjen dok su se on i njegov partner evakuisali u utorak uveče, probijajući se kroz saobraćaj, dok su skoro pa orkanski vjetrovi zavijali oko njih.
„Svuda su padale grane. Masivno drveće je bilo na automobilima”, rekao je Aparicio. „Vidjeti žar i plamen kako 'skaču' sa planine, preko 30 blokova i slijeću na kuću – to je suludo.
Konačno su stigli do kuće majke njegovog partnera. Sljedećeg jutra komšija je poslao video koji pokazuje da je njegova kuća - kao i mnoge druge u tom bloku - izgorjela. Ostao je samo dimnjak.
Iako su izgubili neke porodične uspomene, kao što su slike Apariciove bake i oca, najtužniji dio je bio gubitak voljene zajednice.
„Razmišljam o preživljavanju”, rekao je Aparicio. „Nikad ne znaš šta će se dogoditi.”
Nestao omiljeni kiosk sa prodavnicom morskih plodova
Među znamenitostima koje je progutao plamen bila je historijska kuća na ranču koja je pripadala hollywoodskoj legendi Willu Rogersu i motel Topanga ranč, koji je sagradio novinski izdavač William Randolph Herst 1929. godine.
Reel Inn, kultna koliba sa morskim plodovima u Malibuu, poznatom mjestu za surfovanje, također je izgorjela. Restorani su radili na toj lokaciji od 1940-ih; Reel Inn - gdje su daske za surfovanje stare skoro jedan vijek visile sa plafona - otvoren je 1986.
Vlasnica Teddy Leonard rekao je da su ona i njen suprug iz svog doma udaljenog nekoliko kilometara, gledali na televiziji kako gori. Zatim su odvezli svoj Kawasaki Mule - pomoćno vozilo na četiri točka koje izgleda kao veliki automobil za golf - do vrha grebena koji gleda na okean. Nebo je bilo jarko crveno, a vjetrovi su bili toliko jaki da je osjećala da će je izbaciti iz vozila.
„Mogli ste da vidite varnice”, rekla je Leonard. „U jednom trenutku cijeli greben gori.”
Daleko lijevo, primijetila je još jednu vatru, a zatim i desno, buktinju.
„Shvatate da vjetar skuplja žeravicu i baca je na različita mjesta, da ne postoji način da se ti vatrogasci bore sa ovom vatrom”, rekao je Leonard.
Par se evakuisao u kuću koju je njen sin iznajmio nakon što mu je izgorio stan u Malibuu. Leonard još nije znala da li je njihov dom izgorio, ali su bili zahvalni što su živi i što imaju jedno drugo i svoju porodicu.
„Vi ste u ovoj katastrofi, i to je priroda”, rekla je. „Ne možete da kontrolišete ono što se dešava.”
Požari Los Angelesu: Najmanje pet žrtava, vatra zahvatila i Hollywood
Hollywood Hills je nekontrolirano planuo dok su najgori šumski požari u historiji Los Angelesa bjesnili gradom i duboko u srcu američke filmske industrije.
Više od 100.000 ljudi dobilo je naređenje da ode jer su suhi, uraganski vjetrovi ometali operacije gašenja požara i širili plamen.
Najmanje pet ljudi je poginulo otkako su požari izbili u utorak.
Kuće filmskih zvijezda i slavnih bile su među onima koje je progutao plamen, koji je zahvatio neke od najraskošnijih nekretnina na svijetu.
"Ova je vatrena oluja velika", izjavila je gradonačelnica Los Angelesa Karen Bass na konferenciji za novinare.
Najmanje šest odvojenih šumskih požara gorjelo je u okrugu Los Angeles.
Tri od njih su bila potpuno izvan kontrole, uključujući dva golema požara na istočnoj i zapadnoj strani grada i manji požar koji je bjesnio na Hollywood Hillsu točno iznad Hollywood Boulevara i njegove Staze slavnih.
Vatrogasna jedinica LA-a izdala je nalog za evakuaciju za ljude u području Hollywood Boulevara na jugu, Mulholland Drivea na sjeveru, autoceste 101 na istoku i Laurel Canyon Boulevara na zapadu - sve su to ikonske adrese za film, TV i glazbu.
Znak Hollywood je s druge strane autoceste.
Na zapadnoj strani Los Angelesa, vatra Palisades progutala je više od 6.400 hektara i stotine građevina između Santa Monice i Malibua, jureći kanjonom Topanga sve dok nije stigla do Tihog oceana u utorak.
Poznate ličnosti su podijelile slomljeno srce na društvenim mrežama i opisali razaranje dok su se pridružili hiljadama kojima je naređeno da se evakuišu.
Filmska zvijezda Billy Crystal i njegova supruga Janice izgubili su svoj dom u kojem su proveli 46 godina, dok je Paris Hilton opisala kako gleda svoju kuću na plaži u Malibuu kako "gori do temelja na TV-u uživo".
Hiljade ljudi koji su bježali od plamena potražili su utočište u privremenim skloništima.
Na istoku, u podnožju planina San Gabriel, požar Eaton je uništio još 4289 hektara zemlje, 1.ooo građevina zaposlenih i ubio najmanje pet ljudi, rekli su zvaničnici.
"Suočavamo se s historijskom prirodnom katastrofom. I mislim da se to ne može dovoljno snažno izjaviti", rekao je Kevin McGowan, direktor upravljanja hitnim situacijama za okrug Los Angeles.
Iako su prognostičari rekli da će vjetar nakratko oslabiti u srijedu navečer, očekuje se da će uslovi takozvane crvene zastave ostati do petka.
Skoro 300.000 domova i preduzeća ostalo je bez struje u okrugu Los Angeles, što je manje u odnosu na skoro milion ranije u srijedu, prema PowerOutage.us.
Škola je otkazana u cijelom okrugu Los Angeles najmanje do četvrtka.
SAD šalju Ukrajini posljednji paket vojne pomoći prije nego Biden napusti Bijelu kuću
Sjedinjene Države daju Ukrajini dodatno oružje i opremu iz postojećih vojnih zaliha u vrijednosti od 500 miliona dolara, što će, kako su zvaničnici rekli za Glas Amerike, biti posljednji paket vojne pomoći prije nego što predsjednik Joe Biden napusti funkciju.
Američki ministar odbrane Lloyd Austin u četvrtak će posljednji put ugostiti Ukrajinsku kontakt grupu za odbranu u Ramsteinu u Njemačkoj.
"Naš fokus će biti na održavanju zamaha, postizanju rezultata i slanju jasne poruke: međunarodna zajednica je odlučna u svojoj podršci Ukrajini", rekao je Austin.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je da će se pridružiti Austinu na 25. sastanku grupe, koja se sastoji od oko 50 nacija koje su se okupile pod Austinovim vodstvom kako bi koordinirali sigurnosnu pomoć nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
"Oni [Ukrajinci] nastavljaju da opstaju, ali to čine uz podršku SAD-a i drugih savezničkih zemalja i koalicija kroz Ukrajinsku kontakt grupu za odbranu. I mislim da je prilično jasno da je Ukrajinska odbrambena kontakt grupa, to je više od zajedničkog razumijevanja, to je zajednički cilj", rekla je zamjenica sekretara za štampu Pentagona Sabrina Singh.
Dok se Ukrajinci bore da prežive, taj zajednički cilj podrške njihovoj borbi obavijen je neizvjesnošću.
Novoizabrani predsjednik Donald Trump nije naznačio da li će nastaviti američko vodstvo grupe kada predsjednik Bajden napusti funkciju 20. januara, a zvaničnici trenutne administracije i analitičari odbrane upozoravaju da bi se to moglo pokazati katastrofalnim za Kijev.
"Ako imate veliko smanjenje ili kraj američke podrške Ukrajini, onda biste mogli imati veliku katastrofu u Ukrajini", rekao je Bradley Bowman, viši direktor Centra za vojnu i političku moć pri Fondaciji za odbranu demokratija za Glas Amerike.
Umjesto da presijeku spas Kijevu, rekao je Bowman, SAD bi trebale pojačati podršku Ukrajini u prvim mjesecima nove administracije "kako bi Ukrajinu stavile u najjaču moguću poziciju" prije bilo kakvih mirovnih pregovora.
Dok analitičari ukazuju na Ukrajinsku odbrambenu kontakt grupu kao vrhunsku tačku Austinovog naslijeđa, kašnjenja u finansiranju iz Kongresa i razmatranja unutar Bidenove administracije o tome koje oružje dati Kijevu ometali su borbu Ukrajine.
Bowman kaže da im je Bidenova administracija prečesto, kada je Ukrajina tražila nešto, rekla "ne", zatim "možda", prije nego što je na kraju rekla "da".
"Tokom tog vremenskog perioda, vidjeli smo Ruse kako napreduju, Ukrajince kako umiru i kašnjenje je skupo", rekao je on.
Od ruske invazije 2022. godine, grupa od oko 50 nacija je Kijevu obezbijedila više od 126 milijardi dolara oružja, obuke i opreme. SAD su obezbijedile oko 66 milijardi dolara, što je nešto više od polovine pomoći grupe.
Dopisnik Glasa Amerike za nacionalnu sigurnost Jeff Seldin doprinio je ovom izvještaju.
U Republici Srpskoj obilježavanje 9. januara uprkos neustavnosti i ranijim reakcijama
Nakon održavanja svečane akademije povodom 9. januara, Dana Republike Srpske uz prisustvo političkog vrha RS i Srbije u Banjoj Luci, visoki predstavnik i ambasada SAD-a podsjetili su na odluku Ustavnog suda BiH o neustavnosti ovog dana, te pozvali na reakciju Državno tužilaštvo.
Početku obilježavanja 9. januara u sportskoj dvorani „Borik“ nije prisustvovao Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, te su se prisutnima obratili predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić, kao i srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović.
Stevandić je na početku svog govora rekao da je Republika Srpska prije deset dana službeno vratila u upotrebu grb Nemanjića i himnu Bože pravde.
“Sve što pokušavaju da nam otmu, više ćemo braniti, vraćati i slaviti. Zato je 9. januar Dan RS koji ćemo slaviti zauvijek. RS nije list papira da se tek tako prepravlja”, izjavio je Stevandić.
Prema njegovim riječima, Republika Srpska danas, čuvajući sebe, imovinu i institucije, prava i budućnost, ne gradi mržnju i ne izaziva neprijateljstvo prema konstitutivnim narodima i drugom entitetu.
“Nismo neprijatelji sa SAD, sa zemljama Kvinte. Držimo se neutralno i ne odričemo svojih prijatelja, ali se to danas knjiži kao prekršaj, te nas surovo kažnjavaju, prijete i sankcionišu”, dodao je Stevandić.
Delegaciju Republike Srbije predvodio je Miloš Vučević, zajedno sa ministrima u Vladi Srbije, a prisutni si bili i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, kao i patrijarh srpski Porfirije, te Danilo Vučić, sin predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.
Premijer Vučević je, osvrćući se na zabranu Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine za prelet vojnog aviona ili helikoptera Srbije preko teritorije BiH, a prema planu leta dostavljenom od ambasade Srbije u BiH za 8. i 9. januar, kazao da bi on na ovaj događaj došao i pješke, te da su u krivu oni koji misle da će „ponižavajući srpski narod izgraditi održivi mir i stabilnost na Balkanu“.
“Dejtonski sporazum zaustavio je patnje naroda i poštovao stvarnost na području BiH. Danas vidimo svjesne namjere da se sruši taj sporazum. Republika Srbija, na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, ponudila je, a danas nudi inicijative i projekte koji su u korist svih naroda i bez razmišljanja, odbijeni su iz središta moći koja ne odražava želje svih naroda”, kazao je Vučević.
Dodao je da se Srbija zalaže za stajalište kako su bilo kakve promjene moguće samo s apsolutnim pristankom svih birača iz dva entiteta koji čine BiH.
Napomenuo je da se sve što se događa u Banjaluci, prelijeva na Beograd, a sve što se događa u Kosovskoj Mitrovici na Republiku Srpsku.
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) podsjetila je danas da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine više puta donio odluku da je obilježavanje dana Republike Srpske 9. januara neustavno.
„Ova odluka važi bez obzira ko učestvuje u proslavi. Nije u pitanju samo obilježavanje praznika, već konkretno odabir 9. januara, koji se poklapa s pravoslavnim vjerskim praznikom i krši nekoliko odredbi Ustava BiH koje zabranjuju diskriminaciju“, navela je ambasada, kao i da su oduke Ustavnog suda obavezujuće za sve.
„Sjedinjene Američke Države očekuju da će organi za provođenje zakona i pravosudni organi poduzeti brze i odlučne mjere da istraže svako kršenje zakona u vezi s proslavom dana RS 9. januara“, dodaje se u objavi, kao i da će SAD ostati posvećene borbi za vladavinu prava.
Detektor je ranije pisao da su SAD uvele nove sankcije među kojima i državnom ministru vanjske trgovine i ekonomskih poslova Staši Košarcu, te za još četiri kompanije iz naše zemlje koje se dovode u vezu s porodicom Milorada Dodika i kompanijama iz Republike Srpske koje su ranije sankcionisane.
Danas je saopšteno i da je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država u odlasku, Joe Biden, proširio sankcije na supružnike i odraslu djecu sankcionisanih pojedinaca i grupa uključenih u destabilizirajuće aktivnosti u zemljama Zapadnog Balkana.
U martu 2024. godine američko Ministarstvo finansija uvelo je sankcije za troje funkcionera Republike Srpske jer su organizacijom neustavnog dana Republike Srpske potkopali mir i stabilnost Bosne i Hercegovine.
Da je nepoštivanje odluka Ustavnog suda krivično djelo prema Krivičnom zakonu BiH podsjetio je i visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, reagujući na obilježavanje 9. januara.
“Izbor 9. januara kao datuma za obilježavanje praznika Dana Republike Srpske nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja koje može doprinijeti jačanju kolektivnog identiteta kao vrijednostima koje imaju poseban značaj u multietničkom društvu koje se zasniva na poštivanju različitosti kao osnovnih vrijednosti modernog demokratskog društva”, podsjetio je on na odluku Ustavnog suda, pojašnjavajući da ljudi koji nisu pripadnici srpskog naroda, a žive u RS, mogu se osjećati kao građani drugog reda.
I Schmidt je pozvao organe za provođenje zakona, Tužilaštvo BiH i policiju, da poduzmu odgovarajuće zakonom propisane naredne korake, posebno u slučajevima koji se odnose na javne zvaničnike i državne službenike i njihovo učešće u pripremi ili organizaciji proslave 9. januara.
Obilježavanju u Banjoj Luci je prisustvovao i ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov, koji je čestitao svim građanima Republike Srpske 9. januar – Dan Republike, govoreći kako očekuje jačanje veza između RS i Rusije.
Kalabuhov je rekao da se Rusija, kao jedan od garanata Dejtonskog sporazuma, zalaže za poštovanje ovog sporazuma i prava Republike Srpske.
Sutra je planiran svečani defile kojim će se obilježiti 9. januar u Banjoj Luci.
Ranijih godina Detektor je pisao kako su 9. januar obilježavale desničarske organizacije iz Republike Srpske i Srbije i kao i da su brojne navijačke grupe organizovale slavlja uz baklje i vatromete širom ovog entiteta.
Nekoliko udruženja ranije je predalo Državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Dodika i političara te nepoznatih osoba zbog veličanja ratnih zločinaca, javnog propagiranja, poziva i organizovanja obilježavanja Dana Republike Srpske 9. januara.
Predsjednik Biden proširio okvir za sankcije na Zapadnom Balkanu
Bijela kuća je saopćila da je predsjednik Joe Biden donio predsjedničku uredbu kojom se daju amandmani na ranije odluke Bijele kuće vezano za područje Zapadnog Balkana.
Bijela kuća je saopćila da je predsjednik Joe Biden donio predsjedničku uredbu "Preduzimanje dodatnih koraka u vezi sa situacijom na Zapadnom Balkanu" kojom se daju amandmani na ranije odluke Bijele kuće vezano za to područje.
Nova izvršna uredba se objavljuje s obzirom na situaciju u tom području, uključujući nastavak pokušaja kojima se u pitanje dovodi suverenitet i teritorijalni integritet zemalja Zapadnog Balkana i kojima se podrivaju postojeći sporazumi i legalne institucije.
Nadalje se u uredbi predsjednika Bidena navodi da u zemljama regiona vlada značajna korupcija koja podriva vladavinu prava, uz nastojanje osoba i entiteta da se izbjegnu posljedice američkih sankcija.
Bijela kuća u tom smislu je dala nove upute koje su praktički osnova za nove proširene, i sveobuhvatnije sankcije za sve osobe koje su odgovorne ili uključene u nastojanja, politiku ili aktivnosti da se onemogući, ometa, ugrožava ili prijeti miru, stabilnostu, bezbjednostu u zemljama zapadnog Balkana, kao i teritorijalnom integritetu svake od zemalja,
Uredba se odnosi i na sve osobe ili entitete koji prijete ili ugrožavaju ljudska prava, kao i bilo kojih od postojećih mirovnih sporazuma, uključujući Dejtonski sporazum za BiH.
Dijelovi uredbe se odnose također na korupciju na svim nivoima, uključujući političku koupciju, čime će se direktno sankcionirati osobe ili entiteti – ali ovom novom uredbom i supružnici i odrasla djeca - osoba koje se bave korpcijom, davanjem mita, kao i krađom javnih fondova, ili podržavaju i omogućavaju iste.
Cilj nove uredbe je u suštini značajno otežavanje izbjegavanja sankcija za sve sancionirane osobe, pojedince, i entitete.
