Za sada, analitičari oprezno nagovještavaju da je rizik da Putin iskoristi najveći svjetski nuklearni arsenal i dalje, po svemu sudeći, mali. CIA kaže da ne vidi znake da neposredno predstoji ruski nuklearni napad.
Pa ipak, njegova obećanja da će „koristiti sva sredstva na raspolaganju” da odbrani Rusiju, dok vodi rat u Ukrajini, shvataju se veoma ozbiljno. A njegova tvrdnja u petak da su Sjedinjene Države „stvorile presedan” kada su bacile atomske bombe u Drugom svjetskom ratu, dodatno je izazvala nervozu.
Bijela kuća je upozorila na „katastrofalne posljedice po Rusiju” ukoliko Putin iskoristi nuklearno oružje.
Međutim, da li će to zaustaviti Putina je neizvjesno. Nervozni posmatači Kremlja priznaju da ne mogu da budu sigurni na koji način on razmišlja, pa ni da li je racionalan i dobro obaviješten.
Bivši agent KGB-a pokazao je da voli rizik i balansiranje na ivici rata. Čak i zapadnim obavještajnim agencijama sa njihovim špijunskim satelitima je teško da ocijene da li Putin blefira ili iskreno namjerava da prekrši nuklearni tabu.
„U američkoj obavještajnoj zajednici u ovom trenutku ne vidimo nikakve praktične dokaze da se on približava stvarnoj upotrebi, da postoji neposredna prijetnja da će Rusija koristiti taktičko nuklearno naoružanje”, izjavio je direktor CIA-e William Burns za mrežu CBS News.
„Ali moramo da vrlo ozbiljno sve shvatimo i da pratimo da li postoje znaci pravih priprema”, rekao je Burns.
Analitičari, eksperti za Rusiju, su zbunjeni djelimično i zato što ne vide kako bi nuklearna sila mogla da u većoj mjeri pomogne Rusiji da nadoknadi svoje vojne gubitke u Ukrajini i promijeni stanje na terenu.
Ukrajinski vojnici ne koriste veliki broj tenkova da bi preuzimali teritoriju a bitka se nekada vodi za pojedinačna sela. Šta bi onda mogla da bude meta ruskih nuklearnih snaga za tako odlučujući napad?
„Nuklearno oružje nije čarobni štapić”, kaže Andrey Baklitskiy, istraživač Instituta UN za istraživanje razoružanja. „To nije nešto što samo možete da upotrijebite i što će riješiti sve vaše probleme.”
Analitičari se nadaju da tabu koji okružuje nuklearno oružje služi da obeshrabri svakoga ko razmišlja o upotrebi tog naoružanja. Strahovite razmjere ljudskih stradanja u Hirošimi i Nagasakiju nakon što su SAD uništile japanske gradove atomskim bombama bačenim 6. i 9. augusta 1945. godine, predstavljaju snažan argument protiv ponovljene upotrebe tog oružja. U napadima je ubijeno 210.000 ljudi.
Nijedna zemlja od tada nije koristila nuklearno oružje. Analitičari pretpostavljaju da bi čak i za Putina bilo teško da postane prvi svjetski lider poslije američkog predsjednika Harryja Trumana koji ga je upotrijebio.
„Prekoračiti taj prag je i dalje tabu u Rusiji”, kaže Dara Massicot, analitičarka korporacije Rand, koja je prethodno radila kao analitičarka ruskih vojnih kapaciteta u američkom Sekretarijatu za odbranu.
“To je jedna od najvećih odluka u historiji svijeta", ističe Andrey Baklitskiy.
A posljedice bi mogle da budu potpuno izopštenje Putina iz međunarodne zajednice.
„Kršenje nuklearnog tabua bi, u najmanju ruku, donijelo kompletnu diplomatsku i ekonomsku izolaciju Rusije", kaže Sidharth Kaushal, istraživač Instituta ujedinjenih kraljevskih službi u Londonu.
Nuklearno oružje dugog dometa koje bi Rusija mogla da upotrijebi u direktnom sukobu sa Sjedinjenim Državama je spremno za bitku. Ali zalihe bojevih glava kraćeg dometa - takozvano taktičko oružje koje bi Putin mogao da bude u iskušenju da primjeni u Ukrajini - nisu, kažu analitičari.
„Svo to oružje je u skladištima”, ukazuje Pavel Podvig, još jedan istraživač i stručnjak za nuklearno oružje u tink-tenku Ujedinjenih nacija za razoružanje u Ženevi.
„Moraće da ih izvade iz bunkera, utovare u kamione, a onda spoje sa projektilima i drugim sistemima”, kaže Podvig.
Rusija nije objavila kompletan inventar svog taktičkog nuklearnog oružja i njegovih kapaciteta. Putin bi mogao da naredi da se manji broj tajno spremi za iznenadnu upotrebu.
Ali otvoreno izvlačenje oružja iz skladišta je također taktika koju bi Putin mogao da primijeni da pojača pritisak, a da ne upotrijebi samo oružje. Očekivao bi da će američki sateliti opaziti tu aktivnosti, možda u nadi da bi takvo „pokazivanje zuba” u nuklearnom smislu moglo da zaplaši zapadne sile i navede ih da smanje podršku Ukrajini.
„To je upravo karta na koju bi Rusi mogli da zaigraju, da svaka eskalacija drugoj strani predstavlja prijetnju, ali i pruža dobar razlog za pregovore sa Rusijom", kaže analitičar Kaushal i dodaje:
„Postoji određena gramatika nuklearnog signaliziranja i balansiranja, i logika veća od prosto toga da jedan ludak jednog dana riješi da primijeni to oružje.”
Analitičari također očekuju da bi prvo uslijedile drugačije vrste eskalacije, uključujući pojačane ruske napade na Ukrajinu ne-nuklearnim oružjem.
„Ne mislim da će to biti grom iz vedra neba", kaže Nikolai Sokov, koji je učestvovao u pregovorima o kontroli naoružanja kada je radio u ruskom Ministarstvu spoljnih poslova, a sada radi u Centru za razoružanje i neširenje naoružanja u Beču.
Analitičari također nastoje da identifikuju koje bi mete na bojnom polju bile vrijedne ogromne cijene koju bi Putin morao da plati. Ako jedan nuklearni napad ne zaustavi napredovanje ukrajinske vojske, da li bi onda izvršio dodatne udare?
Podvig ističe da u ovom ratu „ne postoji velika koncentracija trupa” koje bi mogle da se napadnu. Udar na gradove, u nadi da će to navesti Ukrajinu na predaju, bio bi užasavajuća alternativa.
„Odluka da se hladnokrvno ubiju desetine i stotine hiljada ljudi, to je teška odluka, kako i treba da bude", podsjeća Pavel Podvig.
Putin se možda nada da će već same prijetnje usporiti zapadne isporuke oružja Ukrajini i kupiti vrijeme da se obuči 300.000 dodatnih vojnika koje je mobilisao, što je izazvalo proteste i egzodus vojno sposobnih muškaraca.
Međutim, ukoliko Ukrajina nastavlja da odbija invaziju i ostvaruje uspjehe, a Putin ne bude mogao da zadrži teritoriju koju je zauzeo, analitičari strahuju da postoji sve veći rizik da će odlučiti da mu ponestaju druge opcije.
„Putin je do sada već eliminisao mnogo opcija, mobilizacijom, aneksijom novih teritorija”, kaže Dara Mesikot iz korporacije Rand.
„To pokazuje da je riješen da uloži sve što ima da ostvari pobedu”, dodaje ona. „Veoma sam zabrinuta kuda to u krajnjoj liniji vodi - i da li, na kraju, mora da uključi i neku vrstu nuklearne odluke.”
