To je dovelo do toga da ljudi međusobno jedni druge savjetuju da treba pričekati s vakcinacijom ako partneri planiraju trudnoću ili da odgode trudnoću u slučaju da prime vakcinu. Postoje i ljudi koji su sistemu in vitro oplodnje (IVF), koja je sama po sebi teška, te se boje da će im vakcinacija protiv COVID-19 smetati u tom proceesu. Pogođeni ovakvim dezinormacija, ljudi čak odlučuju da se izlože riziku inficiranja iako su im dostupne vakcina protiv COVID-19.
Ni medicinska struka nije imuna na ovakve priče. Nerijetko čujemo kako su oni koji su se raspitivali o COVID-19 vakcinama upravo od medicinskih radnika čuli da „narednih par mjeseci ne planiraju djecu“, a djevojke i žene se savjetuju da ne prime određenu vakcinu, ponajviše upravo „zapadne vakcine“ ako žele imati djecu.
Fertilitet, plodnost je sposobnost nekog organizma da ima potomstvo. Međutim, faktori o kojima ovisi plodnost su izuzetno tanano prepleteni, a uključuju dob osobe, funkciju endokrinog sistema, fekunditet, odnosno, potencijal za stvaranje potomaka, ali ovisi i o niza vanjskih faktora – ishrane, klime, prisustva ili odsustva stresa. Kada bismo posmatrali fertilitet i fekunditet laički, možda bi bilo lako doći do zaključka da svašta može utjecati na potencijal da se ima potomstvo, pa čak i vakcine.
Stav struke
Ipak, stav medicine i bioloških nauka je da niti jedna vakcina, uključujući i COVID-19 vakcine, ne može uzrokovati sterilitet. Ove vakcine ne sadrže spolne hormone koji djeluju na spolne žljezde i ženske cikluse plodnosti, niti sadrže tvari koje interferiraju sa spolnim hormonima i nastankom spolnih stanica, njihovim sazrijevanjem i mjesečnim ciklusom.
Aktivna tvar adenovirusnih-vektorskih rekombiniranih vakcina kakve su Johnson&Johnson, Sputnjik V i AstraZeneca (koja se sada zove Vaxzevria) i RNK vakcina, kakve su Pfizerova Comirnaty i Modernina vakcina, jeste nukleinska kiseina, mali dio genoma virusa. I RNK i DNK su sastavni konstitutenti u našem organizmu i ove molekule nisu toksične. Ostale supstance u ovim vakcinama su jako dobro istražene, a uključuju male količine određenih mineralnih soli, koje nemaju toksičan karakter, šećer saharozu, dobro ispitane stabilizatore pH vrijednosti te, kod RNK vakcina, polietilen glikol i određene molekule iz grupe masti-lipida, kakve su holesterol i lecitin. Ove vakcine čak ne sadrže ni spojeve aluminijuma ili žive, koji se smatraju sigurnim za upotrebu u vakcinama inače.
Odakle je potekla tvrdnja da bi vakcine nove generacije, poput mRNK/RNK vakcina mogle izazivati neplodnost?
Početkom decembra njemački ljekar i epidemiolog po imenu Wolfgang Wodarg, koji je bio skeptičan prema potrebi za vakcinama u drugim pandemijama, udružio se s bivšim zaposlenikom Pfizera, Michaelom Yeadonom, da zatraži od Evropske agencije za lijekove da odgodi proučavanje i odobrenje vakcine Comornaty of Pfizer/ BioNTech.
Jedna od njihovih briga bilo je to da su smatrali kako protein nazvan sincitin-1, koji dijeli slične genetičke upute s dijelom upute za Spike protein novog koronavirusa SARS-CoV2 može djelovati na plodnost. Sincitin je važan sastojak posteljice kod sisavaca.
Zanimljivo je istaći da, histološki posmatrano, tkivo placente predstavlja sinciciotrofoblast tj. tkivo u kojem su stanice fuzionirale zajedno u jednu masu sa mnogo jedara, a upravo ta struktura omogućava razmjenu hranljivih i otpadnih materija između majke i ploda. Gen za sincitin je degradirani retroviralni element, odnosno, ovaj gen vodi porijeklo od nekih retrovirusa koji su pradavno inficirali pretke današnjih sisara. Funkcija ovog proteina jeste da spaja više stanica u jednu masu, i upravo to omogućava funkciju placente kao komunikaciju između majke i ploda. To znači da je jedan virusni protein imao značajnu ulogu u evoluciji sisara.
Hipoteza Wolganga Wodarga je bila da antitijela protiv Spike proteina virusa mogu uzrokovati da tijelo stvara antitijela protiv sincitina-1, i da bi to također moglo uzrokovati da tijelo napada i odbacuje protein u ljudskoj posteljici, što bi žene učinilo neplodnima, dovelo do spontanog pobačaja. Njihovu su peticiju preuzeli blogovi i web stranice koji su protiv vakcinacije i objavili su to na društvenim mrežama. Čak se na ovim objavama naziv sincitina pogrešno pisao kao sinektin, što dovoljno govori o nepoznavanju materije. Facebook je na kraju uklonio postove o peticiji sa svoje web stranice za širenje dezinformacija.
Wolfgang Wodarg je također autor niza dezinformacija o pandemiji: govorio je da se radi o običnom gripu i da pandemija nije stvarna. Michael Yeadon je također umanjivao rizik od pandemije u Velikoj Britaniji.
Drugi naučnici nisu dijelili Wodargovo mišljenje, smatrajući da je mogućnost da antitijela protiv virusa SARS-CoV-2 djeluju negativno na posteljicu jako mala. Imunologinja dr. Stephanie Langel stručnjakinja za imunitet majke i novorođenčadi s Univerziteta Duke, istaknula je za New York Times kako Spike protein koronavirusa i proteini posteljice nemaju gotovo ništa zajedničko, što čini vrlo malo vjerojatno da će vakcina izazvati reakciju na ta tkiva.
Ako bi antitijela na Spike protein virusa SARS-CoV-2 mogla izazvati neplodnost žena i uništavanje placente, onda bi to značilo i da bi žene koje su preboljele COVID-19 bile neplodne, jer i one imaju ista antitijela. Također, posteljica-placenta je organ koji postoji samo u trudnoći, pa to znači da sve i da antitijela imaju neki utjecaj na posteljicu, to bi se moglo dogoditi samo kod trudnica, a to, vidjeli smo, nije slučaj. Zapravo, infekcija s COVID-19 je mnogo veći rizik po trudnice nego vakcina.
„Ova dezinformacija je opasna jer zabuna na kojoj se temelji zvuči vjerojatno, ali zapravo nije“ rekla je dr. Jennifer Conti akušer-ginekolog, savjetnica za Modern Fertility.
Vrijeme je pokazalo da COVID-19 vakcine ne oštećuju plodnost
Nedavno objavljena studija efikasnosti Pfizer i Moderna vakcina na grupi trudnica nije pokazala da dolazi do uništavanja posteljice i neplodnosti. A još prije ove studije, bilo je zapaženo da su žene koje su primile ove vakcine u toku kliničkih studija u fazama 1, 2 i 3 ostajale trudne te da one, koje su u trenutku kada su bile uključene u studije nisu znale da su trudne, nisu imale problema. Uskoro se očekuju i rezultati ovih studija na većem skupu trudnih žena te rezultati i za druge vakcine, poput AstraZeneca.
Britansko društvo za plodnost i Udruženje reproduktivnih i kliničkih znanstvenika je stvorilo dokument u kojem odgovara na najčešća pitanja vezana za plodnost i COVID-19 imunizaciju. U tom dokumentu oni naglašavaju da osobe u reproduktivnoj fazi mogu i trebaju bez bojazni da se odazovu na vakcinaciju, da ove vakcine ne utječu na plodnost, da se ova vakcinacija može obaviti i ako je neko uključen u terapiju plodnosti poput zamrzavanja jajnih stanica, in vitro oplodnje (IVF), indukcije ovulacije, transfera embrija, korištenja doniranih gameta (spolne stanice) te da se ove terapije, kao ni trudnoću ne trebaju odgađati zbog primanja COVID-19 vakcina. Također, ovo znači da osobe koje su nedavno otkrile da su trudne ne trebaju odgađati vakcinaciju i da nikako ne bi trebale prekinuti trudnoću ako su primile vakcinu.
Ovo se odnosi i na plodnost kod muškaraca – nema nikakvih razloga i mehanizama putem kojih bi vakcine protiv COVID-19 djelovale tako da izazovu mutacije spolnih stanica ni kod žena ni kod muškaraca te ometaju plodnost. To znači da da vakcinacija neće utjecati na bebu u smislu pojave nekih promjena, mutacija, pojave autizma ili drugih stanja kod djeteta poput mentalnih problema. Nije potrebna nikakva „detoksikacija“ od vakcine i ne treba odgađati san o djeci zbog toga što ste primili COVID-19 vakcinu.
Pfizer/BioNTech i Moderna trenutno rade studije gde se ispituje ovarijalna reproduktivna rezerva nakon vakcinisanja. Pfizer/BioNTech dodatno radi i studiju o kvalitetu sperme nakon vakcinisanja muškaraca.
