Time se pokušava ojačati već postojeća atmosfera nepovjerenja prema ovim vakcinama te prikazati da su oni koji prime vakcine zapravo „laboratorijski zamorci“. Međutim, već površno pretraživanje naučnih radova vrlo brzo obori ovu tezu.
Životinje – neopjevani heroji nauke
Nažalost, laboratorijske životinje su neizbježan dio naučnih radova, i to ne samo pri testiranjima lijekova i vakcina.
Ekspresija gena, utjecaj virusa, uloge pojedinih proteina i signalnih molekula se proučavaju upravo na životinjama. Još uvijek nemamo tako istančane kompjuterske tehnike proučavanja šta se događa na informatičkim modelima, tako da se dosta toga mora raditi na životinjama. Testiranje na životinjama se pokušava izbaciti gdje god je to moguće, pogotovo kod testiranja kozmetike, ali u nauci je to, za sada, gotovo pa nemoguće. Laboratorijski pacovi, miševi, zečevi, zamorčići, majmuni i druge životinje su neopjevani heroji mnogih naučnih radova, pa i trke za COVID-19 vakcinama.
Prema US Statistics, 2018. godine u u američkim laboratorijama bilo korišteno preko 780 000 laboratorijskih životinjama, ponajviše zamorčića.
Evropska Unija je pokazala spremnost da se radi na smanjenju korištenja laboratorijskih životinja, međutim, pritisak ne-naučne zajednice da se prestane s ovakvim istraživanjima sa, bar trenutno neostvarivim ciljevima potpunog prestanka istraživanja na životinjskim modelima, samo je usporio napredak naučne zajednice. U analizi- eseju objavljenom u septembru prošle godine u Current Biology niz naučnika – potpisnika tog teksta govori kako je upravo pandemija COVID-19 pokazala važnost istraživanja na životinjama. U ovom tekstu se objašnjava kako je politički tendenciozno obećanje tranzicije na ne-životinjske modele i inovacije koje neće koristiti životinje dovela do administrativnog opterećenja te usporavanja naučnog rada. Došlo je i do finansijskog opterećenja naučnih zajednica koje koriste ove modele. Posljedica toga je opadanja kvalitete naučnih radova.
Vakcine protiv COVID-19 i testovi na životinjama
U situacijama poput pandemije, laboratorijske životinje su potrebne za proučavanje virusa, njegovog djelovanja te za studije efikasnosti i sigurnosti medikamenata i vakcina. Vakcine-kandidati i one koje se već administriraju širom svijeta prošle su prvo pretkliničke, a tek poslije njih i kliničke studije sigurnosti i efikasnost. Prvi tip studija, pretkliničke, podrazumijevaju studije na kulturama ćelija u petrijevkama (in vitro) te na životinjama. Čak je u jednom trenutku došlo do nestašice laboratoijskih životinja potrebnih za istraživanja, jer su mnoge životinje zbog lockdowna morale biti uspavane, a eksperimenti okončani prije vremena.
Tek kada pretkliničke studije na životinjama pokažu da su vakcine dovoljno bezbjedne i da izazivaju imunološki odgovor, prelazi se na različite faza kliničkih studija – onih na ljudima.
Kada je riječ o neprovjerenim i nekredibilnim stvarima koje se, najčešće putem društvenih mreža, posebno komentara na njima, šire o vakcinama protiv COVID-19, česta dezinformacija je to da nisu testirane na životinjama.
Kompanije koje su razvile vodeće vakcine protiv COVID-19, kakve su Pfizer i Moderna, ali i AstraZeneca, čiju vakcinu još uvijek očekujemo, dostavile su i objavili studije u pretkliničkim fazama razvoja, gdje su uključeni rezultati testiranja vakcina na životinjama i nekim primatima.
Pfizerova BNT162b2, koja se danas administrira pod nazivom Comirnaty, pokazala je visoku imunogeničnost na primatima. ). U The New England journal of Medicine je u julu 2020. objavljen rad pod nazivom „Evaluacija mRNA-1273 vakcine proiv SARS-CoV-2 na ne-čovjekolikim primatima“, a zaključak ove studije, koju je finansirao National Institutes of Heath, bio je kako ona inducira snažan neutralizirajući odgovor na virus kod ovih primata.
Tim Sarah Gilbert, oksfordske naučnice koja je radila na razvoju AstraZeneca/Oxford vakcine ChAdOx1 nCoV-19, također je objavio rezultate pretkliničkih studija na primatima. Rad o efikasnosti ove vakcine na rezus-makakijima objavljen je u prestižnom časopisu Nature 30. jula 2020.
Ovo su sve bjelodani dokazi da tvrdnje kako su ljudi u procesu imunizacije „zamorci“ i da vakcine „nisu testirane na životinjama“ nisu istinite i služe širenju panike, zbunjenosti, nepovjerenja i animoziteta prema COVID-19 vakcinama.
