Međutim, to nikako i ni pod kojim uslovima ne znači da građani trebaju na svoju ruku koristiti takve lijekove i pokušavati doći do njih. Radi se o lijekovima koji se moraju uzimati pod nadzorom ljekara, a ne „na svoju ruku“, jer takve prakse mogu biti ne samo kontraproduktivne, nego imati i fatalan ishod.
Lijek za malariju kao nada za liječenje COVID-19?
Hidroksiklorokin, koji je aktivni sastojak lijekova Plaquenil (aktivna tvar hidroksiklorokin) i Resochin (aktivna tvar klorokin fosfat) je prije svega lijek za malariju, ali se koristi i u terapiji artritisa. Azitromicin, vrlo poznati antibiotik u kombinaciji sa hidroksiklorkinom je u studiji francuskog mikrobiologa na, doduše, maloj grupi pacijenata, pokazao određen stepen efikasnosti.
Prva testiranja kombinacije hidroksiklorokina i azitromicina, izazvala su veliku pažnju javnosti. Francuski naučnik Didier Raoult je 16. marta objavio kako je imao dobre rezultate s ovom kombinacijom lijekova:
Međutim, on je tretirao mali broj ljudi (26 osoba), a kontrolna grupa mu je također bila mala (16 osoba). Ova studija je u tzv. „preprint“ verziji i još je drugi specijalisti nisu skrutinizirali, „stavili pod povećalo“, ukazali na njene mane ili kvalitete te naučna zajednica tek treba oformiti mišljenje o ovom protokolu. Rad je upućen na objavljivanje časopisu International Journal of Antimicrobial Agents pod naslovom „Hydroxychloroquine and azithromycin as a treatment of COVID‐19: results of an open‐label non‐randomized clinical trial“ i sad ga moguće je pročitati u pdf dokumentu.
Kada govorimo o lijekovima, mnogo toga treba imati na umu – rezultati testiranja se moraju ponoviti i ponavljanja moraju dati slične rezultate, biti na većem uzorku, a studije trebaju biti randomizirane. No, krizna vremena zahtijavaju i promptne reakcije te svaki lijek i protokol koji nudi nadu postaje nešto čemu se okreću zdravstveni sistemi, uključujući i Svjetsku zdravstvenu organizaciju.
„Iz širih medicinskih krugova nema jos zvaničnih preporuka za tretman infekcija izazvanih novim koronavirusom“, za Glas Amerike kaže prof. dr. Svjetlana Loga-Zec, Šef Katedre za Farmakologiju, kliničku farmakologiju i toksikologijiu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
„Hidroksiklorokin je antimalarik, dobro poznat lijek već dugi niz godina iz grupe aminokinolona, koristi se za parazitoze kakve su malarija i amebijaza. In vitro studije su pokazale efikasnost klorokina u zaustavljanju infekcija uzrokovane COVID-19“, potvrdila je Loga-Zec.
Dr. Loga-Zec se također osvrnula i na kombiniranje ovog lijeka s azitromicinom: „Drugi lijek je azitromicin, također lijek koji je dugi niz godina na tržištu, iz skupine makrolida, sa spektrom djelovanja na osjetljive aerobne Gram pozitivne i Gram negativne mikroorganizme uzrocnicima infekcija gornjih i donjih dijelova respiratornog trakta.“
Međutim, doznajemo da građani u apotekama pitaju za lijekove na bazi ove supstance te pokušavaju doći do njega i azitromicina, pod pretpostavkom da će ih ovi lijekovi zaštititi od infekcije izazvane novim koronavirusom.
Treba naglasiti kako nema potrebe i zapravo je kontraproduktivno da građani sada odlaze u apoteke i prave gužve u potrazi za ovim lijekovima. Antibiotik azitromicin se, kao uostalom, niti jedan drugi antibiotik, ne bi trebao koristiti samoinicijativno. Treba uvijek imati na umu kako se virusne infekcije primarno ne liječe antibioticima, jer ova klasa lijekova ne djeluje na viruse, nego na bakterije. Osobe koje dobiju terapiju antibioticima za neku bakterijsku infekciju bi morale potrošiti tu terapiju u skladu sa upuststvima ljekara i ne ostavljati neupotrebljene doze lijekova „za poslije“. Ovakvim neodgovornim zapravo doprinosimo još jednom zdravstvenom problemu – otpornosti bakterija na antibiotike.
U našim apotekama ne drže Plaquenil niti Resochin, dok se lijekovi koji sadrže azitromicin nabavljaju na recept i ne mogu se tek tako dobiti. U registru Agencije za lijekove BiH (ALIMBiH) lijekova Plaquenil i Resochin nema te se ne mogu nabaviti u apotekama, a nabavljaju se samo interventnim uvozima, s prijekom potrebom.
Upotreba ove tvari van kliničkog i ljekarskog nadzora može uzrokovati aritmiju, a pokušaji „samoliječenja“ i „samoprevencije“ COVID-19 ovim tvarima su već rezultirale smrtnim slučajem u saveznoj državi Arizona. Bračni par iz Pheonixa je u pokušaju samoprevencije i neshvatajući opasnost uzeo klorokin koji je sastojak smjese za čišćenje akvarijuma, što je rezultiralo smrću muškarca, dok je njegova supruga u kritičnom stanju.
Drugi lijekovi koji se istražuju
Virus SARS-CoV-2 spada u RNK viruse. Ovo znači da se prvo njegova RNK mora „upisati“ na našu DNK, kako bi se proizvodile „komponente“ virusne čestice, što je suprotno onom uobičajenom protoku genetičke informacije – sa DNK na RNK, pa na protein. Međutim, supstance koje mogu zaustaviti ovo prepisivanje RNK virusa na našu DNK mogu djelovati na sprječavanje replikacije ovog virusa.
„Remdesivir je noviji antivirusni lijek iz skupine nukleotidnih analoga, korišten za tretman infekcija uzrokovanih Ebola virusom, a neke in vitro studije pokazuju obećavajuće efekte kombinacije remdesivira i klorokina“, objašnjava dr. Loga-Zec i zaključuje kako su za sada rezultati na humanoj populaciji ograničeni.
Remdesivir se ispitivao i za još neke viruse, poput Marburg i Nipah, a za ebolu nije pokozao efikasnost. Ipak to ne znači kako se možda neće pokazati efikasnim kod COVID-19. No, ima još kandidata.
„Favipiravir je takodje noviji antivirusni lijek, a mehanizam djelovanja temelji se na inhibiciji virusne RNK polimeraze“, pojašnjava profesorica Loga-Zec još jedan od lijekova-kandidata za lijek za COVID-19, a koji je razvila japanska kompanija Fujifilm. Ovaj lijek, poznat još i kao Avigan, inače je već odobren za primjenu u Japanu za pacijente koji su inficirani novijim virusima influence ili ukoliko su rezistentni na druge antivirotike.
„Ono što sad za sad mogu reći je da se intenzivno istražuju eventualne moguće terapije, kao i vakcina protiv novog koronavirusa koja bi nesumnjivo dala ogroman doprinos u sprječavanju ove teške infekcije i uspostavljanju kolektivnog imuniteta“, objasnila je dr. Svjetlana Loga- Zec za Glas Amerike.
Na početku pandemije mogli smo opaziti profile koji su širili paniku tvrdnjama da je ovaj novi virus neka vrsta projekta kako bi se ljudima davali lijekova za SIDA/AIDS i tako kontrolisali. Međutim, iako su i lijekovi za kontrolu HIV supstance koje inhibiraju virusnu RNK, jer je i HIV RNK virus, oni se nisu pokazali efikasnim. Ne postoji niti jedna logična hipoteza da se radi o nekom projektu ili pokušaju kontrole populacije, i jedina jasna slika jeste da se radi o prirodnoj nesreći, kave su se i prije događale čovječanstvu. Također treba reći i to da se antiretroviralni lijekovi Lopinavir/Ritonavir koji služe za kontrolu HIV, iako su se ispitivali, nisu pokazali efikasnost za COVID-19: čak je 13% pacijenata moralo biti skinuto sa studije efikasnosti ovih supstanci u liječenju COVID-19.
Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization/WHO) je nedavno najavila globalni projekat SOLIDARITY, mega-studiju s ciljem pružanja čvrstih, visoko-kvalitetnih dokaza o efikasnosti spomenutih kandidata za lijek.
Međunarodni tim naučnika je u pre-print verziji objavio kako su identificirali čak 69 supstanci koje bi mogle biti kandidati za lijek.
Šta da radimo?
Za sada, liječenje COVID-19 je simptomatsko – liječe se simptomi, a kod težih slučajeva pribjegava se hospitalizaciji. Ne treba stvarati ni pogrešnu sliku COVID-19 da svi oboljeli moraju biti hospitalizirani i na respiratorima.
Također, kontraproduktivno je opterećivanje apoteka i stvaranje redova kako bi se došlo do lijekova na bazi hidroksiklorokina ili azitromicina. Ovo predstavlja bespotrebno izlaganje zarazi, ali i trošenje ljudskih i materijalnih resursa. Bespotrebno snabdijevanje antibioticima ukoliko ih je moguće dobiti na recept ili, još gore, upotreba antibiotika koji su preostali nakon neke prethodne terapije je opasna.
U toku ovog teško perioda treba stalno imati na umu kako su najefikasnije mjere socijalna distanca, smanjenje kontakata i izlazaka vani, odnosno izolacija. Ovdje treba dodati da, iako maske i gumene rukavice štite, ova oprema štiti samo ako je pravilno postavljena i ako se pravilno skida. Nestručno rukovanje ovim zaštitnim sredstvima samo pruža lažni osjećaj sigurnosti, a zapravo se osobe nesvjesno izlažu opasnosti.
