Naučnici sa Univerziteta Johns Hopkins u Marylandu proveli su eksperiment u kojem su bonobi pokazivali ljudskim istraživačima gdje su skrivene poslastice, ali samo kada su shvatili da istraživači ne znaju njihovu lokaciju. Ovo otkriće sugeriše da bonobi imaju sposobnost razumijevanja tuđeg znanja, što je ključna osobina ljudske kognicije.
„Sposobnost da prepoznamo kada neko nema informaciju, a zatim da mu pomognemo, temelj je našeg društvenog ponašanja”, objašnjava psiholog Chris Krupenye, jedan od autora studije.
Teorija uma
Istraživanje se oslanja na koncept teorije uma – sposobnosti da shvatimo da drugi imaju misli, uvjerenja i znanja različita od naših. U eksperimentu su tri bonoba igrala igru s istraživačem: poslastice su skrivane ispod prevrnutih čaša, a istraživač ih je ponekad mogao vidjeti, a ponekad ne. Bonobi su mnogo brže i češće pokazivali istraživaču gdje je poslastica kada su znali da on to ne zna.
Ovo podsjeća na poznati test „Sally i Anne” koji se koristi kod djece. Djeca koja su razvila teoriju uma shvataju da će osoba tražiti predmet tamo gdje ga je posljednji put ostavila, čak i ako su oni vidjeli da je predmet premješten. Slično tome, bonobi su shvatili gdje je poslastica i da li njihov partner zna gdje se nalazi.
„Oni ne samo da mogu komunicirati s partnerom kako bi promijenili njegovo ponašanje, već postavljamo pitanje da li time žele promijeniti i njegovo mentalno stanje ili samo akciju”, ističe psiholog Luke Townrow, jedan od voditelja istraživanja.
Iako su ranija istraživanja pokazala da primati mogu upozoravati jedni druge na opasnost, ova studija se fokusira na individualne kognitivne sposobnosti, isključujući instinkt preživljavanja.
Ograničenja studije
Studija, objavljena u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), ima ograničenja. Istraživanje je sprovedeno na samo tri bonoba, a oni su odrasli u blizini ljudi, što može uticati na njihovo ponašanje.
Ipak, rezultati pružaju nove uvide u primatsku kogniciju i sugeriraju da je teorija uma kod primata fleksibilnija nego što se ranije mislilo. Buduća istraživanja mogla bi dati preciznije odgovore o tome koliko je ova sposobnost rasprostranjena među našim najbližim životinjskim srodnicima.
