Kada je Carter položio zakletvu kao predsjednik SAD 20. januara 1977. obećao je "vladu koja će biti dobra kao njen narod".
Predsjedavao je četiri burne godine. Rastuća inflacija i rastuća nezaposlenost poremetili su domaće prioritete njegove administracije.
Pobjede u vanjskoj politici ostvario je mirovnim sporazumom između Egipta i Izraela i ugovorom o Panamskom kanalu.
Međutim, talačka kriza u Iranu dominirala je njegovim posljednjim godinama u Bijeloj kući i doprinijela njegovom porazu na općim izborima 1980. godine.
Ali Carter je volio reći da je kraj njegovog predsjedništva 1981. bio početak novog života, putujući svijetom "boreći se protiv bolesti, gradeći nadu i vodeći mir".
"Ispostavilo se da je to za mene i moju suprugu Rosalynn otvorilo novu arenu uzbuđenja i nepredvidivosti, i avanture, i izazova, i zadovoljstva", rekao je on za Glas Amerike.
Kao vodeće figure Carter centra, Jimmy i Rosalynn su putovali u više od 80 zemalja posmatrajući problematične izbore, posredujući u sporovima i boreći se protiv bolesti. Ovaj aktivan život poslije Bele kuće na kraju je doveo do toga da 39. američki predsjednik dobije Nobelovu nagradu za mir 2002.
"Ja na rad Carter centra gledam kao na produžetak onoga što sam pokušavao da uradim kao predsjednik. Znate, donijeli smo mir između Izraela i Egipta. Započeli smo vrlo značajan odnos sa Latinskom Amerikom sporazumom o Panamskom kanalu", rekao je on. "Dakle, ono što sam uradio od tada je neka vrsta produžetka. Ali mislim da nema sumnje da je, na primjer, kada sam dobio Nobelovu nagradu za mir, to bilo zbog rada Carter centra. Dakle, ja sam bio bi savršeno zadovoljan da imam naslijeđe zasnovano na miru i ljudskim pravima. Mislim, ko ne bi?"
Bijela kuća je u nedjelju objavila izjavu predsjednika Joe Bidena i prve dame Jill: "Više od šest decenija imali smo čast da nazovemo Jimmyja Cartera dragim prijateljem. Ali, ono što je izvanredno kod njega je to što su milioni ljudi širom Amerike i svijeta koji ga nikada nisu sreli, o njemu mislili i kao o dragom prijatelju."
Novoizabrani predsjednik Donald Trump objavio je na platformi Truth Social: "Izazovi s kojima se Jimmy suočavao kao predsjednik došli su u tada ključno vrijeme za našu zemlju i učinio je sve što je u njegovoj moći da poboljša živote svih Amerikanaca. Zbog toga mu svi dugujemo zahvalnost."
Carterov put do Bijele kuće započeo je u gradiću Plains u Georgiji, gdje je rođen 1. oktobra 1924. godine.
Pošto je služio kao oficir u SAD u mornarici, gdje je pomogao u razvoju nuklearne podmorničke flote poslije Drugog svjetskog rata, Carter se vratio u svoj rodni grad 1953. da vodi porodični posao uzgoja kikirikija.
U politiku je ušao 1960-ih, služeći dva mandata kao zakonodavac iz Georgije, prije nego što je postao 76. guverner te države od 1971. do 1975. godine.
Na predsjedničkim izborima 1976. godine, Carter, demokrata, kandidovao se protiv aktuelnog predsjednika republikanca Geralda Forda, koji je preuzeo predsjedničku funkciju pošto je Richard Nixon podnio ostavku poslije skandala Watergate. Carter je za dlaku pobijedio Forda i postao predsjednik.
Vrhunac Carterovog predsjednikovanja došao je 1978. Carter je doveo egipatskog predsednika Anwara Sadata i izraelskog premijera Menachema Begina u predsjedničko odmaralište Camp David u ruralnom Marylandu kako bi pregovarali o mirovnom sporazumu.
"Kada sam postao predsjednik, prošla su četiri rata između Arapa i Izraelaca u prethodnih 25 godina, sa rukovodstvom u Egiptu koje je podržavao Sovjetski Savez", rekao je on. "Oni su bili jedina zemlja koja je zaista mogla da vojno izazove Izrael. I mi smo imali uspjeha u sklapanju sporazuma između Izraela i Egipta... čije ni jedno slovo nikada nije prekršeno."
Carter je takođe pregovarao o sporazumu o prepuštanju kontrole nad Panamskim kanalom panamskoj vladi i normalizovao diplomatske odnose sa Narodnom Republikom Kinom.
Ali 1979. primarni fokus Carterove administracije okrenuo se ka Iranu, gdje je u revoluciji svrgnut sa vlasti šah, kojeg su podržavale SAD i koji je na kraju pobjegao u Sjedinjene Države, gdje se liječio od raka.
Četvrtog novembra 1979. godine, ekstremisti bijesni na SAD zbog toga što su pružile utočište svrgnutom šahu, upali su u američku ambasadu u Teheranu, i uzeli 66 Amerikanaca za taoce, od kojih je 13 oslobođeno nekoliko nedjelja kasnije.
U aprilu 1980, kada je kriza već trajala pet mjeseci, Carter je dao odobrenje za komplikovanu vojnu operaciju kojom bi bili oslobođeni preostali taoci.
Operacija nazvana "Orlova kandža" predviđala je da nekoliko helikoptera i vojnih letjelica budu smješteni na lokaciji u iranskoj pustinji.
Carter, koji je odobrio plan, objasnio je za Glas Amerike godinama kasnije da je trebalo da helikopteri u kojima su bili pripadnici elitnog Delta odreda, odlete sa te lokacije u Ambasadu SAD u Teheranu, oslobode taoce i vrate se do letjelica koje su čekale da bi ih odvele iz Irana.
"Minimum je bio da imamao šest vrlo velikih helikoptera, tako da sam ja odlučio da pošaljemo osam. Jedan od njih, potpuno neobjašnjivo, okrenuo se i vratio ka nosaču aviona. Drugi se srušio u pješčanoj oluji u iranskoj pustinju. Treći je imao kvar i udario je u jedan od aviona C-130", pričao je Carter.
Misija je bila neuspjeh. Osam pripadnika američke vojske i jedan iranski civil nastradali su u nesreći. Walter Mondale, Carterov potpredsjednik, rekao je Glasu Amerike da je taj dan bio najteži u te četiri godine njihove administracije.
"Kada je ta spasilačka misija propala i životi izgubljeni. Mislim, sve je bilo sumorno tog dana i neko vrijeme poslije toga", rekao je Mondale.
Državni sekretar Cyrus Vance podnio je ostavku u znak protesta zbog te operacije.
Neuspjeh misije nanio je štetu kredibilitetu Cartera kod američkih građana. Incident se odigrao sedam mjeseci prije predsjedničkih izbora 1980 i doprinio je Carterovom porazu od izazivača Ronalda Reagana.
"Izborni dan je bio tačno na godišnjicu uzimanja talaca", rekao je Carter. "Naravno, mediji su bili potpuno opsjednuti godišnjicom talačke krize i činjenicom da nisam uspio da ih izvučem. To je bio razlog broj jedan zbog kojeg nisam uspio da osvojim drugi mandat."
Taoci su oslobođeni na dan kada je Reagan položio zakletvu.
Te 1981, Carter se vratio u Plains, a da nije bio siguran šta će raditi u svom životu poslije služenja na najvišem državnom položaju. Njegovi planovi za predsjednički muzej i biblioteku su inicijalno bili vrlo skormni.
Postalo je mnogo više. Carter centar, pod njegovim vodstvom, pratio je više od 80 problematičnih izbora i bio medijator u sporovima, od nukelarne krize sa Sjevernom Korejom 1994, do mirovnog sporazuma između Ugande i Sudana 1999. Centar je također lider u pomovisanju zdravlja i borbe protiv bolesti u najsiromašnijim dijelovima planete.
U jednom od brojnih intervjua za Glas Amerike, Carter se osvrnuo na svoj život u i poslije Bijele kuće. Rekao je da najveći dio njegovog naslijeđa nisu bila dostignuća dok je bio predsjednik ili Nobelova nagrada za mir, već iskorjenjivanje bolesti gvinejskog crva.
"Samo jedan bolest u historiji čovječanstva je iskorijenjena i to su velike boginje”, rekao je Carter, "Tako da će gvinejski crv uskoro postati druga bolest u historiji, sklonjena sa lica zemlje".
Zahvaljujući Carterovom radu bilo je samo 13 slučajeva bolesti gvinejskog crva u 2022.
Carter je vodio aktivan život do 99. godine, a preživio je i tumor na mozgu 2015. Sve slabije zdravlje i pandemija koronavirusa 2020. prouzrokovali su da bude u svom rodnom gradu Plainsu posljednjih godina svog života.
Carter se posljednji put pojavio u javnosti tokom sahrane svoje supruge Rosalynn u novembru 2023.
U jednom od posljednjih obraćanja medijima, Carter je sa Glasom Amerike podijelio kako bi želio da Carterov centar radi u budućnosti.
"Volio bih da vidim SAD u budućnosti da teže da budu broj jedan u svijetu mira i ljudskih prava i zaštite životne sredine, a rekao bih i tretiranju svakog jednako", rekao je Carter. "Ukoliko bismo to mogli da uradimo, imali bi smo supermoć u zemlji koju mnogo volim."
Jimmy Carter je živio duže od bilo kog stanovnika Bijele kuće u historiji, a njegov brak sa Rosalynn Carter koji je trajao 76 godina je najduži od svih brakova predsjednika i prve dame SAD.
Iako će biti sahranjen na svom imanju u Plainsu u Georgiji, rad i riječi Jimmyja Cartera nastaviće da žive na stranicama desetina knjiga koje je napisao u svom životu. Među njima su i njegovi memoari, jedan roman, kontroverzna analiza Bliskog istoka i kolekcija njegovih omiljenih pjesama.
