Izdvojeno
BIRN BiH - Zaboravljene žrtve: Smrt zarobljenika u bratunačkoj osnovnoj školi u maju 1992.
Za ubistva zarobljenika u maju 1992. godine u bratunačkoj školi “Vuk Karadžić” niko do sada nije odgovarao. Tokom tri dana u školi je bilo zarobljeno nekoliko stotina ljudi. U jedinom do sada završenom postupku pred sudom oslobođen je bivši komandir vojne policije.
Početkom maja 1992. godine Paša Suljić i njena porodica odvedeni su na stadion Bratstva u Bratuncu gdje je razdvojena od svoje dvojice braće Alije i Hedima Zukića i maloljetnog bratića Elvira. Njih trojica su zajedno sa stotinama drugih odvedeni u logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.
Alijino tijelo pronađeno je zabetonirano u improvizovanu pistu u Bratuncu.
“Brat Alija iz sale je izveden i odveden u stari salon namještaja u Bratuncu. Nađen je kad je razbijena improvizovana pista u Adama [Bratunac]. Bio je zabetoniran u pistu. Pronađen je sa još četiri leša u vrećama, a tijelo je težilo malo više od šest kilograma mesa. Nije skroz istruhlo”, kaže Suljić, koja je sa drugim ženama i djecom u maju prevezena do Kladnja.
Kroz šta su prolazila njena braća prije nego što su ubijeni saznavala je godinama poslije od svjedoka koji su ih vidjeli.
“Mog brata Hedima, kako su mi ispričali preživjeli logoraši, ubio je njegov radni kolega Milan. Izveo ga je iz škole da vari rešetke na zatvoru. Nikada nije vraćen u školu, a kasnije je pronađen u grobnici ‘Blječeva’”, navodi Suljić.
“Kada je bratić Elvir trebalo da ide u razmjenu, izvjesni Makedonac je rekao: ‘Nećeš ići grehota je tebe ubiti.’ Kasnije je ipak ubijen”, govori Suljić, koja već punih 28 godina traži pravdu za ubijenu braću i bratića.
Ona se prisjeća da su torture počele na stadionu, kada su počela i prva ubijanja.
“U Bratuncu na stadionu svi smo vidjeli kad je ubijen Miralem Hasanović zvani Rus. Moje radne kolege su bile na tom stadionu i nosili su municiju i redenike, a put od kuće do stadiona ‘pokrivali’ su vojnici iz Srbije. Pričali su ekavski i stojali su u ešalonima s obje strane ulice”, priča Suljić.
Nasmijane komšije vodile na strijeljanje
U selu Ređići 10. maja sa sinom Muhamedom, koji je tada imao 13, i Mirzetom, koji je imao 12 godina, uhapšen je i Sakib Ahmetović. Odveden je na stadion gdje mu je kao i drugim zarobljenicima rečeno da ide u razmjenu.
Sa stadiona su ga umjesto na razmjenu, dvojica muškaraca koje je od ranije poznavao, odveli u školski logor.
“Užasno je bilo tijesno i vruće. Već prvi dan od panike i nedostatka zraka ugušilo se deset ljudi. A onda su počela stravična premlaćivanja i ubistva. Vidio sam Džemu Hodžića i Mustafu Mujkanovića hodžu, kako mrtvi padaju od udaraca. Poznavao sam obojicu, to su bila jeziva ubistva. Ne ubistva oružjem nego od silnih udaraca, s tim da je Džemo pao nedaleko od mene mrtav, ali mu je bio rasporen stomak”, prisjeća se Ahmetović, čiji su sinovi i supruga Zumreta odvedeni prema Kladnju.
Prva ubistva, prema njegovom sjećanju, počinili su “Arkanovci” [pripadnici paravojne formacije koju je predvodio Željko Ražnatović Arkan, optužen pred Haškim tribunalom prije nego što je ubijen], nakon čega su “počeli da ubijaju i domaći vojnici”.
“Sve su to bile naše komšije i poznanici. Ulazili su u salu nasmijani i izvodili ljude na strijeljanje. Govorili su: ‘Pobit ćemo vas sve, polako, ne možemo sve odjednom, mi uživamo u tome’”, prisjeća se Ahmetović.
U logor škole odveni su i braća Ismet, Hašim i Nedžib Husić. Ismet i Nedžib su ubijeni, a Hašim je kasnije razmijenjen na Palama. Ismetov sin Adis, koji je maja 1992. imao 17 godina, slušao je svjedočenja preživjelih logoraša.
“Amidža Nedžib imao je čin majora u rezervi, bio je visokoobrazovan čovjek u to vrijeme. Njega su, a to svi kažu, ubili na stepenicama. Nije ni ušao u salu škole. Otac je iz sale odveden na strijeljanje. Odeveli su ga navodno u MUP [Ministarstvo unutrašnjih poslova] na ispitivanje, nakon čega su ubili njega i još dosta muslimana”, navodi Adis Husić, čija je majka Sadika također ubijena nakon što je pobjegla u šumu sa drugim komšinicama i komšijama.
Bez osuđujućih presuda za ubistva u školi
Brojni preživjeli logoraši kažu da su proteklih 28 godina dali niz izjava istražiteljima o ubistvima nekoliko stotina logoraša, ali za ubistva u osnovnoj školi u Bratuncu do sada nije pravosnažno osuđena niti jedna osoba.
Sud BiH oslobodilo je 2015. godine Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije u Bratuncu, optužbi za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva zatočenika u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu u maju 1992. godine.
Babić je oslobođen krivice da je lično učestvovao u progonu bošnjačkih civila, koji su bili nezakonito pritvoreni u školi “Vuk Karadžić”, te da nije imao odgovornost nad uslovima u školi. Vijeće je analizom svih dokaza došlo do zaključka da niko od pozvanih svjedoka nije potvrdio učešće Babića u nezakonitom pritvaranju civila, navodi se u presudi.
U dijelu presude Babiću o utvrđenim činjenicama navodi se kako su na području bratunačkih sela bili prisutni pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO).
U optužnici protiv Babića se navodi kako je u logoru boravilo oko 400 osoba.
Prve zločine na području šire teritorije Bratunca, istraživalo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a tadašnje krivično djelo okarakterisano je kao genocid i obuhvatalo je i zločine u školi “Vuk Karadžić”, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog tužilaštva.
Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je u augustu 2004. godine otvorilo istragu protiv 43 osobe, koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Bratunca tokom 1992. godine.
“Pravna kvalifikacija krivičnog djela u naredbi o provođenju istrage je bila genocid. Radi se o događajima vezanim za ubistva i deportacije većeg broja civila na širem području Bratunca, uključujući sela Hranča, Glogova i lokalitete Maljevo i Jezero, kao i odvođenje civila u logor osnovne škole ‘Vuk Karadžić’, i na Pale ili logor ‘Batković’ kod Bijeljine”, kazao je za BIRN BiH Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.
U skladu sa Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine, Tužilaštvo u Tuzli je Sudu i Tužilaštvu BiH predalo ovaj predmet na dalje postupanje i ocjenu složenosti predmeta, kao i na ocjenu mjesne nadležnosti tužilaštava za dalji rad na ovim predmetima, potvrdio je Arnautović.
Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da provode istrage o zločinu u školi “Vuk Karadžić”.
“U Posebnom odjelu za ratne zločine u radu su predmeti koji su u fazi prijave i istrage, a koji se odnose na više osoba prijavljenih i osumnjičenih za zločine na lokaciji škole ‘Vuk Karadžić’, a na kojima se intenzivno radi”, kazao je za BIRN BiH Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.
Ovo Tužilaštvo je u decembru 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Trišića, koja se, između ostalog, odnosi na ratne zločine u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i zločine povezane sa tim objektom za zatočenje, dodao je Grubešić.
Trišić je u oktobru 2019. godine deportovan u BiH iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka o učešću u ratu.
Njemu je na teret stavljeno da je od aprila do oktobra 1992. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada policije i Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i mjesta Bratunac, ubistvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Vojnici su govorili na ekavici
Preživjeli svjedoci logora u školi tvrde da je princip za ubijanje bio isti. Ko god bi bio izveden iz sale, nikad se više u nju živ nije vratio, tvrde logoraši. Jedan od svjedoka je i Ramiz Salkić, današnji potpredsjednik Republike Srpske, koji je u logor odveden sa 17 godina.
Na samom putu za logor, u kanalu pored škole vidio je leševe.
“U kanalu u dvorištu škole zatekao sam stravične slike. Leševi su bili u kanalu pored škole i u kontejnerima za smeće. To je već sve bilo pobijeno prije nego smo zatvoreni u školi”, kaže Salkić.
Među ubijenim, vidio je i ubijenog oca Hameda, čije je mrtvo tijelo danima ležalo u kanalu.
“S tom slikom ušao sam u logor i poželio da ja budem naredni kojeg će ubiti. Strašno me potresla smrt mog oca i svega što sam vidio u prolazu”, govori Salkić.
“U sali se pogušilo desetak zarobljenih jer nismo imali zraka. Izvodili su ljude iz sale, i taj koga izvedu uglavnom se nije vraćao živ. Moj brat Hamdija je pored mene pretučen. Tukli su ga šipkom od radijatora. Sat prije nego što sam doveden u logor, metalnom šipkom je ubijen moj brat Ahmet”, prisjeća se Salkić.
U tom ambijentu on je sproveden do školske sale u kojoj se nekada kao dijete igrao i pohađao nastavu, nekoliko godina prije tortura koje će proživjeti.
“Gledao sam kako maltretiraju ljude. Jednom od njih su pucali u obje noge, tražeći od njega da ustane. Na kraju su mu pucali u čelo. Tu sliku tankog mlaza krvi koja teče iz njegovog čela nikad neću zaboraviti”, govori Salkić, koji je sa bratom Hamdijom kasnije razmijenjen na Palama.
Ubistva u logoru gledao je i Šefik Begić. Zajedno sa braćom uhapšen je ispred kuće u selu Suha, odakle je preko stadiona Bratstva sproveden u logor. Ubistva su počela u školskoj sali odmah po dolasku ljudi koje je, kako kaže, dovodio Novosadski korpus.
“Mustafa Mujkanović naš efendija, Džemo Hodžić, Hajrudin Čolić, samo su neke od osoba čija sam ubistva gledao, jer ih poznajem. Stalna izvođenja zarobljenih, koji se uglavnom nisu vraćali u školu, krici, jauci, stvari su koje pamtim tog kobnog maja”, govori Begić.
On se sjeća i posljednjeg ubistva – prijeratnog bratunačkog konobara, čijeg se imena ne može sjetiti.
“Znam samo da sam pokrio njegovo tijelo trenerkom koju sam na sebi imao. Tamo negdje treći dan su nam rekli da idemo u razmjenu”, kaže Begić.
Razmjena nije značila i kraj patnji, prisjećaju se svjedoci. Ramiz Salkić tvrdi da su nakon tri dana golgota u bratunačkom logoru, isto proživljavali i na Palama, gdje su odvedeni u razmjenu.
Sa Pala su, također nakon tri dana, zarobljenici odvedeni prema Ilijašu, gdje su prema sjećanjima preživjelih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) prešli 16. maja 1992. godine.
“Nakon nekoliko dana su nas potrpali u dva do tri kamiona, nas oko 400 i odvezli prema Sarajevu. Sjećam se da smo bili smješteni pored stanice milicije, u nekom trening centru za skijanje. I tu su nas maltretirali, a onda nas vezali žicom, jednog za drugog preko ruku. Odvezli su nas prema Ilijašu gdje smo i razmijenjeni”, prisjeća se Salkić.
Preživjeli tvrde da su u maju 1992. godine u Bratuncu u velikom broju viđali paravojne formacije iz Srbije, čiji su članovi prema njihovom svjedočenju činili strašne zločine. Paša Suljić kaže da se “ekavica” često čula tokom prvih hapšenja.
“Sjećam se da je 10. maja pred mrak na stadion ušla ‘Lada Niva’ bijele boje, a na njoj je pisalo ‘Svi za kralja, kralj za nas’. Na automobilu su sjedili pijani srpski vojnici. Jedan od njih je rekao: ‘Gde su bule? Nama su rekli da ima dosta lepih bula.’ Jedna žena u šarenom odijelu je nosila vreću najlonsku i u nju kupila pare i zlato. U jednom momentu je zahvatila zlato rukom i kazala: ‘Za ovo mogu da kupim kuću u Novom Sadu’, prisjeća se Paša.
U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu nisu mogli za BIRN BiH potvrditi da li provode istragu za zločine u Bratuncu, “imajući u vidu da su istražni i predistražni postupci nedostupni za javnost, odnosno da se u tačno određenim situacijama koje predviđa zakon detalji mogu iznositi u javnost”, kazao je za BIRN BiH Vasilije Seratlić, zamjenik tužioca za ratne zločine i glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu.
Sakib Ahmetović, koji predvodi Udruženje preživjelih logoraša Bratunca, ogorčen je radom istražnih organa i institucija u BiH i navodi kako članovi udruženja i danas sreću ljude koji su ubijali logoraše.
“Ljudi koji su činili zločine su dio sistema i danas kreiraju ambijent koji je nepodnošljiv preživjelim u ratu, a koji su se vratili da žive na prostore sa kojih su otjerani i gdje su ubijeni njihovi najmiliji”, kaže Salkić.
Prema podacima ovog udruženja, kroz logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, tokom tri dana maja 1992. godine, prošlo je oko 800 zarobljenika, a njih oko 300 je ubijeno.
See all News Updates of the Day
Trump pošteđen zatvora, novčane ili uslovne kazne na kraju procesa u New Yorku
Novoizabrani predsjednik Donald Trump neće ići u zatvor, platiti novčanu ili biti na uslovnoj kazni po presudi u krivičnom procesu koji se protiv njega vodio u New Yorku, da je falsifikovao poslovnu dokumentaciju i tako prikrio isplate novca jednoj porno glumici da bi šutjela o navodnoj aferi.
Sudija Juan Merchan je Trumpu izrekao mjeru bezuslovnog oslobađanja, što znači da će mu presuda da je kriv biti trajno upisana u dosije, ali bez kazne kao što su zatvor, novčana ili uslovna kazna.
Odlukom sudije Merchana okončan je proces protiv Trumpa, desetak dana prije nego što položi zakletvu za drugi predsjednički mandat.
Trump je najavio da će se žaliti na presudu da je kriv. Izricanju kazne je prisustvovao virtuelno sa svojim advokatom.
"To je bio politički lov na vještice. To je urađeno da bi se nanijela šteta mojoj reputaciji da bih izgubio izbore i očigledno to nije dalo rezultate. U potpunosti sam nevin, nisam uradio ništa pogrešno", rekao je Trump, koji nije svjedočio tokom šestonedjeljnog suđenja prošle godine.
Sada kada mu je izrečena kazna može da se žali, što je proces koji bi mogao da traje godinama i da se odvija za vrijeme predsjedničkog mandata.
Trump je pokušavao da spriječi izricanje kazne pred inauguraciju 20. januara, ali je Vrhovni sud u četvrtak odbacio taj zahtjev.
Izricanje kazne, pred sudom u New Yorku, kulminacija je prvog krivičnog procesa ikada pokrenutog protiv jednog američkog predsjednika, bilo bivšeg ili aktuelnog.
Trump će biti prvi američki predsjednik u historiji koji će položaj preuzeti sa presudom za krivično djelo.
Okružni tužilac na Manhattanu Alvin Bragg, demokrata, podigao je optužnicu protiv Trumpa u martu 2023. godine, za falsifikovanje poslovne dokumentacije da bi zataškao isplatu od 130.000 dolara zvijezdi filmova za odrasle Stormy Daniels, da bi pred izbore 2016. godine šutjela o navodnom seksualnom odnosu sa Trumpom.
Trump je to negirao. Na izborima 2016. godine porazio je tadašnju demokratsku kandidatkinju Hillari Clinton.
Porota je na kraju suđenja, 30. maja, Trumpa proglasila krivim po sve 34 tačke optužnice.
Trumpovi protivnici pozivali su se na njegove pravne probleme da bi potkrijepili tvrdnje da je nepodoban za položaj predsjednika. Trump je međutim tvrdio da je slučaj u New Yorku - sa još tri krivične optužnice i civilnom tužbom za prevaru, klevetu i seksualno zlostavljanje - bio dio pokušaja njegovih protivnika da instrumentalizuju pravosuđe da bi ga spriječili da pobijedi na izborima.
Za slučaj u New Yorku smatralo se da je manje ozbiljan od ostale tri krivične optužnice - dvije za pokušaje da poništi rezultat izbora 2020. godine, koje je izgubio od Joea Bidena, i jednu za zadržavanje povjerljivih dokumenata nakon kraja prvog mandata. Trump se izjasnio da nije kriv po svim optužnicama.
Na kraju mu se samo sudilo po krivičnoj optužnici u New Yorku. Nakon pobjede na izborima 5. novembra, federalni tužioci odustali su od optužbi za miješanje u izbore i za nezakonito zadržavanje povjerljivih dokumenata, zbog politike Sekretarijata za pravosuđa da predsjednici ne mogu biti krivično gonjeni dok obavljaju tu funkciju.
Sudbina jedinog preostalog procesa, u Georgiji, za pokušaje da preinači rezultat izbora u toj državi, je neizvjesna nakon što je sud u decembru prošle godine diskvalifikovao glavnu tužiteljku u tom slučaju.
Trump kaže da će poništiti Bidenovu zabranu bušenja nafte u moru
Novoizabrani predsjednik Donald Trump kaže da će poništiti sveobuhvatnu novu zabranu bušenja nafte i plina u moru nakon što preuzme dužnost 20. januara. Predsjednik Joe Biden je 6. novembra najavio zabranu koja pokriva većinu američkih obalnih voda. Izvještava Veronica Balderas Iglesias.
Svjedočenja ljudi o bijegu od požara u Los Angelesu
Plamen i stubovi dima dizali su se sa obje strane puta, a žena je panično vikala dok su vatrogasci vodili gomilu ljudi koji su bježali. Aaron Samson je postavio svog 83-godišnjeg svekra iza njegove plave hodalice, i oni su počeli da idu niz trotoar.
„Moj svekar je govorio: 'Aarone, ako ikada budemo baš blizu plamena, samo bježi i ostavi me ovdje'”, ispričao je Samson.
Nije došlo do toga. Po drugi put za nekoliko sati, jedan „dobri Samarićanin” ih je pokupio, a zatim odvezao na sigurno u Santa Monicu.
Njih dvojica su bježala zajedno sa hiljadama ljudi u pokušaju da uteknu od šumskih požara u oblasti Los Angelesa koji su slikovite četvrti pretvorili u tinjajuću pustoš, a jedino što je ostalo od mnogih, nekada lijepih kuća, su dimnjacima i stepeništima od kovanog gvožđa.
Nošeni snažnim vetrovima Santa Ane, plamen je uništio više od 2.000 objekata, spalio znamenitosti koje je Hollywood proslavio i ubio najmanje pet ljudi. Ovo je najrazorniji požar u modernoj historiji Los Angelesa.
Bjekstva su bila možda najmučnija dio ove katastrofe. Ljudi su napuštali svoje automobile i bježali pješke dok su se grane drveća rušile, a zavijajući vjetar je širio plamen u svim pravcima.
Pojedini stanovnici su upozoravali vozače, prijatelje i strance, da ne idu u opasnom smjeru. Mnogo automobile je ostalo napušteno usred Sunset bulevara u Pacific Palisadesu, a vlasti su morale da dovezu buldožer da odgura vozila sa puta kako bi očistili put za kola hitne pomoći.
U teško pogođenoj Altadeni viđena je jedna od najdirljivijih scena: kako se plamen približavao, oko 100 štićenika iz ustanova za starije osobe bilo je izvedeno u bolničkim krevetima i invalidskim kolicima. Mnogi su sa sobom imali samo tanku posteljinu na hladnom noćnom vazduhu dok su ih vozili na parking u susjedni blok. Dok se u zadimljenom vazduhu oko njih kovitlala žeravica, čekali su da stigne pomoć. Na kraju su svi odvedeni u sklonište.
Dodatna evakuacija naređena je kasno u sredu nakon što je izbio novi požar na Hollywoodskim brdima.
Gubitak kuće iz detinjstva
Stotine evakuisanih ljudi završilo je u kongresnom centru Pasadena, od kojih su mnogi stariji i korisnici ustanova za pomoć. Sjedili su jedni pored drugih u invalidskim kolicima ili ležali na malim zelenim krevetima, a neki članovi porodice su se u suzama ponovo okupili na tom mjestu dok je napolju padao pepeo.
EJ Soto je opisala kako je napustila dom u Altadeni, u kojem je provela djetinjstvo i prethodnih 30 godina. Pobjegla je zajedno sa majkom, dvije rođake, sestrom i mužem u 3:25 ujutru nakon što je ostala budna tokom noći i gledala kako se plamen približava.
„Već smo odlučili da nećemo da spavamo”, rekla je Soto.
Kazala je svojoj porodici da spakuje torbe sa dvodnevnom odećom i stavi ih u auto, zajedno sa hranom i zalihama za njihovu mačku. Odvezli su se do stadiona Rose Bowl i čekali dva sata, a zatim su se vratili da provjere svoj komšiluk.
Vidjeli su kako tri kuće u njihovom bloku gore - i konačno svoju, dvospratnicu, zahvaćenu plamenom.
Spasili ih stranci - dva puta
Samson (48), bio je u Pacific Palisadesu u kući svog svekra i brinuo se o njemu kada je u utorak došlo vrijeme da se bježi. Međutim, nisu imali auto i nisu mogli da osiguraju vožnju preko Ubera ili pozivom Hitnoj pomoći. Samson je pronašao komšiju, koji je pristao da ih odveze, a ponijeli su dvije torbe.
Poslije nešto više od pola sata u saobraćaju, plamen se približio. Vrhovi palmi su gorjeli kao džinovske iskrice na vjetru koji nije prestajao da puše.
Pošto su vozila zaustavljena, policija je naredila ljudima da izađu i bježe pješke. Samson i njegov svekar su ostavili torbe i krenuli na trotoar. Svekar, koji se oporavlja od operacije, prislonio se na stub dok je Samson uzimao šetalicu i snimao ovu muku mobilnim telefonom.
„Uspjećemo, uspjećemo“, rekao je Samson.
Išli su oko 15 minuta pre nego što ih je drugi „dobri Samarićanin” vidio kako se bore, stao i rekao im da uđu u njegovo vozilo.
Do srijede popodne, Samson nije znao da li je dom preživio. Ali rekao je da su dužni dvojici stranaca.
„Spasili su nas” rekao je. „Stvarno su se istakli.”
Tražila spas u bazenu
Još jedna stanovnica Pacific Palisadesa, Sheriece Wallace, nije znala za požar sve dok joj se nije javila sestra - baš kada je helikopter ispustio vodu iznad njene kuće.
„Pomislila sam - 'Evo je kiša", rekla je Wallace. „Ona je odgovorila: 'Ne, ne pada kiša. Tvoj komšiluk je u plamenu. Morate da izađete'”.
Otvorila je vrata i vidjela da brežuljak iza njene kuće gori. Ulica ispod bila je puna napuštenih automobila i šljunka. Mislila je da će možda morati da skoči u bazen da bi se spasila, ali je umjesto toga otišla do raskrsnice i naišla na komšinicu koja ju je povezla.
„Nije bilo drugog načina da izađem”, rekla je Wallace. „I da nije bilo milosti Božije, došao je sin mog komšije da odvede njihovu majku i mene”.
Gubitak porodične baštine i zajednice
Stanovnik Altadene Eddie Aparicio bio je zapanjen dok su se on i njegov partner evakuisali u utorak uveče, probijajući se kroz saobraćaj, dok su skoro pa orkanski vjetrovi zavijali oko njih.
„Svuda su padale grane. Masivno drveće je bilo na automobilima”, rekao je Aparicio. „Vidjeti žar i plamen kako 'skaču' sa planine, preko 30 blokova i slijeću na kuću – to je suludo.
Konačno su stigli do kuće majke njegovog partnera. Sljedećeg jutra komšija je poslao video koji pokazuje da je njegova kuća - kao i mnoge druge u tom bloku - izgorjela. Ostao je samo dimnjak.
Iako su izgubili neke porodične uspomene, kao što su slike Apariciove bake i oca, najtužniji dio je bio gubitak voljene zajednice.
„Razmišljam o preživljavanju”, rekao je Aparicio. „Nikad ne znaš šta će se dogoditi.”
Nestao omiljeni kiosk sa prodavnicom morskih plodova
Među znamenitostima koje je progutao plamen bila je historijska kuća na ranču koja je pripadala hollywoodskoj legendi Willu Rogersu i motel Topanga ranč, koji je sagradio novinski izdavač William Randolph Herst 1929. godine.
Reel Inn, kultna koliba sa morskim plodovima u Malibuu, poznatom mjestu za surfovanje, također je izgorjela. Restorani su radili na toj lokaciji od 1940-ih; Reel Inn - gdje su daske za surfovanje stare skoro jedan vijek visile sa plafona - otvoren je 1986.
Vlasnica Teddy Leonard rekao je da su ona i njen suprug iz svog doma udaljenog nekoliko kilometara, gledali na televiziji kako gori. Zatim su odvezli svoj Kawasaki Mule - pomoćno vozilo na četiri točka koje izgleda kao veliki automobil za golf - do vrha grebena koji gleda na okean. Nebo je bilo jarko crveno, a vjetrovi su bili toliko jaki da je osjećala da će je izbaciti iz vozila.
„Mogli ste da vidite varnice”, rekla je Leonard. „U jednom trenutku cijeli greben gori.”
Daleko lijevo, primijetila je još jednu vatru, a zatim i desno, buktinju.
„Shvatate da vjetar skuplja žeravicu i baca je na različita mjesta, da ne postoji način da se ti vatrogasci bore sa ovom vatrom”, rekao je Leonard.
Par se evakuisao u kuću koju je njen sin iznajmio nakon što mu je izgorio stan u Malibuu. Leonard još nije znala da li je njihov dom izgorio, ali su bili zahvalni što su živi i što imaju jedno drugo i svoju porodicu.
„Vi ste u ovoj katastrofi, i to je priroda”, rekla je. „Ne možete da kontrolišete ono što se dešava.”
Požari Los Angelesu: Najmanje pet žrtava, vatra zahvatila i Hollywood
Hollywood Hills je nekontrolirano planuo dok su najgori šumski požari u historiji Los Angelesa bjesnili gradom i duboko u srcu američke filmske industrije.
Više od 100.000 ljudi dobilo je naređenje da ode jer su suhi, uraganski vjetrovi ometali operacije gašenja požara i širili plamen.
Najmanje pet ljudi je poginulo otkako su požari izbili u utorak.
Kuće filmskih zvijezda i slavnih bile su među onima koje je progutao plamen, koji je zahvatio neke od najraskošnijih nekretnina na svijetu.
"Ova je vatrena oluja velika", izjavila je gradonačelnica Los Angelesa Karen Bass na konferenciji za novinare.
Najmanje šest odvojenih šumskih požara gorjelo je u okrugu Los Angeles.
Tri od njih su bila potpuno izvan kontrole, uključujući dva golema požara na istočnoj i zapadnoj strani grada i manji požar koji je bjesnio na Hollywood Hillsu točno iznad Hollywood Boulevara i njegove Staze slavnih.
Vatrogasna jedinica LA-a izdala je nalog za evakuaciju za ljude u području Hollywood Boulevara na jugu, Mulholland Drivea na sjeveru, autoceste 101 na istoku i Laurel Canyon Boulevara na zapadu - sve su to ikonske adrese za film, TV i glazbu.
Znak Hollywood je s druge strane autoceste.
Na zapadnoj strani Los Angelesa, vatra Palisades progutala je više od 6.400 hektara i stotine građevina između Santa Monice i Malibua, jureći kanjonom Topanga sve dok nije stigla do Tihog oceana u utorak.
Poznate ličnosti su podijelile slomljeno srce na društvenim mrežama i opisali razaranje dok su se pridružili hiljadama kojima je naređeno da se evakuišu.
Filmska zvijezda Billy Crystal i njegova supruga Janice izgubili su svoj dom u kojem su proveli 46 godina, dok je Paris Hilton opisala kako gleda svoju kuću na plaži u Malibuu kako "gori do temelja na TV-u uživo".
Hiljade ljudi koji su bježali od plamena potražili su utočište u privremenim skloništima.
Na istoku, u podnožju planina San Gabriel, požar Eaton je uništio još 4289 hektara zemlje, 1.ooo građevina zaposlenih i ubio najmanje pet ljudi, rekli su zvaničnici.
"Suočavamo se s historijskom prirodnom katastrofom. I mislim da se to ne može dovoljno snažno izjaviti", rekao je Kevin McGowan, direktor upravljanja hitnim situacijama za okrug Los Angeles.
Iako su prognostičari rekli da će vjetar nakratko oslabiti u srijedu navečer, očekuje se da će uslovi takozvane crvene zastave ostati do petka.
Skoro 300.000 domova i preduzeća ostalo je bez struje u okrugu Los Angeles, što je manje u odnosu na skoro milion ranije u srijedu, prema PowerOutage.us.
Škola je otkazana u cijelom okrugu Los Angeles najmanje do četvrtka.
SAD šalju Ukrajini posljednji paket vojne pomoći prije nego Biden napusti Bijelu kuću
Sjedinjene Države daju Ukrajini dodatno oružje i opremu iz postojećih vojnih zaliha u vrijednosti od 500 miliona dolara, što će, kako su zvaničnici rekli za Glas Amerike, biti posljednji paket vojne pomoći prije nego što predsjednik Joe Biden napusti funkciju.
Američki ministar odbrane Lloyd Austin u četvrtak će posljednji put ugostiti Ukrajinsku kontakt grupu za odbranu u Ramsteinu u Njemačkoj.
"Naš fokus će biti na održavanju zamaha, postizanju rezultata i slanju jasne poruke: međunarodna zajednica je odlučna u svojoj podršci Ukrajini", rekao je Austin.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je da će se pridružiti Austinu na 25. sastanku grupe, koja se sastoji od oko 50 nacija koje su se okupile pod Austinovim vodstvom kako bi koordinirali sigurnosnu pomoć nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
"Oni [Ukrajinci] nastavljaju da opstaju, ali to čine uz podršku SAD-a i drugih savezničkih zemalja i koalicija kroz Ukrajinsku kontakt grupu za odbranu. I mislim da je prilično jasno da je Ukrajinska odbrambena kontakt grupa, to je više od zajedničkog razumijevanja, to je zajednički cilj", rekla je zamjenica sekretara za štampu Pentagona Sabrina Singh.
Dok se Ukrajinci bore da prežive, taj zajednički cilj podrške njihovoj borbi obavijen je neizvjesnošću.
Novoizabrani predsjednik Donald Trump nije naznačio da li će nastaviti američko vodstvo grupe kada predsjednik Bajden napusti funkciju 20. januara, a zvaničnici trenutne administracije i analitičari odbrane upozoravaju da bi se to moglo pokazati katastrofalnim za Kijev.
"Ako imate veliko smanjenje ili kraj američke podrške Ukrajini, onda biste mogli imati veliku katastrofu u Ukrajini", rekao je Bradley Bowman, viši direktor Centra za vojnu i političku moć pri Fondaciji za odbranu demokratija za Glas Amerike.
Umjesto da presijeku spas Kijevu, rekao je Bowman, SAD bi trebale pojačati podršku Ukrajini u prvim mjesecima nove administracije "kako bi Ukrajinu stavile u najjaču moguću poziciju" prije bilo kakvih mirovnih pregovora.
Dok analitičari ukazuju na Ukrajinsku odbrambenu kontakt grupu kao vrhunsku tačku Austinovog naslijeđa, kašnjenja u finansiranju iz Kongresa i razmatranja unutar Bidenove administracije o tome koje oružje dati Kijevu ometali su borbu Ukrajine.
Bowman kaže da im je Bidenova administracija prečesto, kada je Ukrajina tražila nešto, rekla "ne", zatim "možda", prije nego što je na kraju rekla "da".
"Tokom tog vremenskog perioda, vidjeli smo Ruse kako napreduju, Ukrajince kako umiru i kašnjenje je skupo", rekao je on.
Od ruske invazije 2022. godine, grupa od oko 50 nacija je Kijevu obezbijedila više od 126 milijardi dolara oružja, obuke i opreme. SAD su obezbijedile oko 66 milijardi dolara, što je nešto više od polovine pomoći grupe.
