Mnogi Rusi dolaze preko Meksika, a među njima je Tatjana, koja je došla u Ameriku da bi sina spasila služenja vojske.
Od kada je stigla u New York, Tatjana, koja je došla u Ameriku sa troje djece pošto je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu - učestvovala je na skupovima podrške Ukrajini i političkim zatvorenicima u svojoj zemlji.
Tatjana - koja je zamolila Glas Amerike da ne pominje njeno prezime - dovela je na protest dvije kćerke. Starija djevojčica je nacrtala poster i napisala pismo u kojem se izvinjava zbog svega što Rusija radi Ukrajini.
„Sada živim u New Yorku zbog toga što se dešava u mojoj zemlji, zato što je okupirala Ukrajinu. Stidim se svoje domovine”, napisala je.
Tatjana je provela u New Yorku nešto više od mjesec dana. Nikada nije sanjala da će doći u SAD, a definitivno ne pod ovim okolnostima.
„Nisam željela da dođem u Ameriku, nisam planirala da napustim ni svoj grad, a kamoli zemlju! Ali morala sam”, priča, na ivici suza.
Ona je napustila Sankt Peterburg i ušla u Sjedinjene Države preko granice sa Meksikom. Njen sin je nedavno napunio 19 godina i bio registrovan u ruskoj vojsci. Odlazak iz Rusije bio je način da se spasi vojne službe. Tatjanin muž je morao da ostane u Rusiji.
Tempo dolaska Rusa u SAD se više nego udvostručio pošto je Bijela kuća objavila da se ljudi koji ulože prigovor savjesti kako ne bi učestvovali u ratu kvalifikuju za azil. Tatjana kaže da je situacija u Rusiji opasna i zastrašujuća.
„Kada smo došli na antiratni protest, bilo je strašno. Policija je odvlačila ljude. Plakala sam, vrištala, policajac je zgrabio mene i moju prijateljicu i vukao nas do jednog kombija. Međutim, imala sam sreće - poznanik koji je radio u specijalnoj policijskoj jedinici me je prepoznao i pustio mene i drugaricu. Sjećam se da je vikao - sklonite se odavde, brzo! Kasnije je zbog toga otpušten”, priča ona.
Tatjanina djeca tek nekoliko nedjelja idu u školu u New Yorku, i jedini u svom razredu govore ruski, ali kažu da nisu imali probleme i da ih niko nije uznemiravao zbog toga.
Dok su joj deca u školi, ona uči engleski. Planira da dobije vozačku dozvolu i radnu dozvolu, a nada se da će pokrenuti sopstveni biznis. Također se nada da će dobiti zvanični izbjeglički status, iako je svjesna da će taj proces verovatno trajati godinama.
Isto tako zna da će proći mnogo vremena dok se ponovo ne sretne sa mužem. Uprkos teškoćama i tuzi, kaže da se u SAD osjeća slobodno, i kao da je tu dobrodošla.
