One su tužile Republiku Srpsku i MUP RS-a zbog diskriminacije, nakon dešavanja na Trgu Krajine u novembru prošle godine, kada su im pripadnici Policijske uprave Banjaluka bez pravnog i zakonskog osnova naredili da napuste javnu površinu u centru grada.
Presudom Suda je utvrđeno da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske prema ovim Banjalučankama izvršilo neposrednu, višestruku i produženu diskriminaciju.
U ovom postupku one su dokazale da se njihovo ponašanje nije razlikovalo od ponašanja drugih građana, da nisu pravile nered, remetile javni red i mir, te ugrožavale druge građane, i da ih je MUP, kako su od početka isticale, diskriminisao isključivo zato što su članice neformalne grupe „Pravda za Davida“.
Pored zabrane dalje diskriminacije , MUP-u RS-a naloženo je da im isplati po 1.500 maraka na ime nematerijalne štete i uskraćivanja Ustavom zagarantovanih sloboda i prava.
Građani Banjaluke koji više od dvije godine traže da se razrješi ubistvo mladića Davida Dragičevića, ovu presudu smatraju istorijskom pobjedom za ljudska prava.
„Zbog činjenice da je sud konstatovao da je nekom bilo osporeno pravo kretanja, tražimo ostavku ne samo Dragana Lukača, već i načelnika policije, komandira policijske stanice, jer su to sve ljudi koji su bili učesnici u progonu i diskriminaciji svih nas", rekao je Ozren Perduv, član ove neformalne grupe.
On je istakao da čekaju da Tužilaštvo pokrene još neke postupke, koje su oni već započeli protiv velikog broja službenika.
Troje studenata oslobođeno odgovornosti
Nekoliko dana ranije Osnovni sud Banja Luka oslobodio je odgovornosti i troje studenata Anju Grubačić, Pavla Kneževića i Bojanu Gajanović, kojima se na teret stavljalo da su dana 30.12.2018. godine, pred obilježavanje novogodišnjih praznika u Banjaluci, remetili javni red i mir.
U rješenju se navodi da od strane podnosioca prekršajnog postupka Policijske uprave Banja Luka – Centar, nakon dvije godine, nije dostavljen nijedan konkretan dokaz koji potkrepljuje navode iz tužbe.
„Tužili su nas da bi pokazali kako prolaze oni koji ne misle jednako kao režim. To sijanje straha, te unošenje nemira i panike nije nas otjeralo – to je naša hrabrost i naš izvor energije da se borimo protiv njih i njima sličnih“, objašnjava studentkinja Anja Grubačić u razgovoru za Glas Amerike.
Ova presuda, međutim, tek je prvi korak u njihovoj borbi – i dalje čekaju ishod procesa koji je protiv njih pokrenuo Grad Banja Luka, gdje im se na teret stavlja pričinjena materijalna šteta od preko 180.000 maraka zbog, kako je navedeno, otkazivanja novogodišnjih koncerata.
„Prvi nečovjek Banjaluke koji je sramotno ćutao na ubistvo jednog mladog sugrađanina, danas mlade ljude koji su saosjećali s tom tragedijom želi da uništi materijalno, zatvori i na kraju otjera iz ovog grada i zemlje“, rekao je početkom ove godine Draško Stanivuković, tadašnji predsjednik Gradskog odbora PDP-a, a današnji gradonačelnik Banjaluke.
Odgovor o tome kako će se po pitanju ove tužbe očitovati kao novoizabrani gradonačelnik, od Draška Stanivukovića, koji je juče preuzeo dužnost, nismo uspjeli dobiti do objavljivanja ovog teksta.
Troje mladih studenata, međutim, u ovom procesu očekuju isti ishod kao u prethodnom, jer je presuda Osnovnog suda, kako kažu, dokaz da su na ispravnoj strani, a tražiće i odgovornost svih onih koji su im stavili etikete prestupnika i mete na leđa.
„Naše fotografije, lični podaci i profili na društvenim mrežama danima su se pojavljivali na Javnom servisu, jednoj privatnoj televiziji i par režimskih portala. Moja majka i mlađa sestrica su svakodnevno gledale kako se moje ime provlači kroz medije da 'rušim državu'.“, objašnjava Anja.
Međutim, ljuti je što nema adekvatne reakcije studentske populacije, koja bi, kako kaže, morala biti slobodnija i buntovnija, te aktivno uticati na pozitivne promjene u društvu.
Oni koji bi trebali biti najglasniji – predstavnici studenata, prema njenim riječima, uglavnom su pod političkim uticajem vladajućih stranaka u Republici Srpskoj i to je, kako kaže Anja, glavni razlog što jedan dio studenata ne smije raditi ili govoriti ono što se kosi sa stavom vladajućih.
„Drugi dio studenata je demotivisan ponašanjem ovih koji su krenuli koracima loših primjera u politici i koji su se 'uhljebili' na razne funkcije preko vladajućih stranaka i kojima je važna samo lična ili korist stranke“, objašnjava ova studentkinja, koja dodaje da mnogi i ne shvataju svoju važnu ulogu u društvu.
„Politiku doživljavaju samo kroz političke partije i ne trude se da shvate koliko toga mogu uraditi bez partijske knjižice. Mnogi se žale, a ništa ne mijenjaju, drugi odlaze bez pokušaja da nešto urade“, kaže Anja.
Kontrola građana "pod svaku cijenu"
Dok mladi bolje sutra traže u zemljama Zapadne Evrope, oni koji ostaju suočeni su sa brojnim kršenjima osnovnih ljudskih prava.
Uglješa Vuković, istraživač i analitičar u organizaciji Transparency International BiH za Glas Amerike kaže da su svi ovi i slični postupci protiv simpatizera i pripadnika neformalne grupe građana „Pravda za Davida“ bili u službi ograničavanja prava na slobodu okupljanja.
„Policijskim vlastima u Republici Srpskoj bilo je bitno da se uživanje ovog prava stavi pod kontrolu pod svaku cijenu“, naglašava Vuković.
Prema njegovim riječima, pod prijetnjom prekršajnog kažnjavanja, krivičnog progona, ali i tužbi za naknadu navodno pričinjene štete, građani Banjaluke su se na sve načine odvraćali od mirnih okupljanja.
„Svakako bi se moglo razgovarati o odgovornosti policijskih službenika zbog sumnji na nezakonita postupanja, ali teško je očekivati da će se odgovornost utvrditi putem unutarnje kontrole u Policiji“, kaže Vuković.
On navodi da su sve krivične prijave, koje je TI BiH podnio protiv policijskih službenika koji su prekoračili svoja ovlašćenja i upotrebili prekomjernu silu protiv građana Banjaluke i članova grupe „Pravda za Davida“, i dalje bez ikakvog odgovora u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci.
Takođe, podsjetio je da građani Banjaluke/pripadnici grupe „Pravda za Davida“, kojima je svojevremeno bilo zabranjeno kretanje u određenim dijelovima grada, vode sudski postupak za zaštitu Ustavom zajamčenih prava protiv Darka Ćuluma, bivšeg direktora Policije, a sadašnjeg direktora SIPA-e.
„Svi ovi, ali i mnogi drugi postupci još se vode pred sudovima, a za očekivati je da će neki od njih završiti i pred najvišim sudskim instancama. Ili pred Evropskim sudom za ljudska prava“, objašnjava Vuković.
On dodaje da je „uvlačenje“ građana u mnogobrojne postupke, takođe, jedan vid represije koji u slučaju grupe „Pravda za Davida“ ne prestaje već više od dvije godine, a sve je, kako kaže, rađeno isključivo s ciljem skretanja pažnje na neistraženo ubistvo njihovog sugrađanina.
„Ono što izostaje jeste preventivno djelovanje ljudskopravaških institutucija, kao što su Ombudsmani, koji bi morali na sve načine djelovati - preporukama, javnim istupanjem, treninzima… da spriječe da se nastavi ili opet pokrene, u nekoj od najgorih formi, policijski progon građana Banjaluke koji nisu po volji aktuelne vlasti“, zaključuje Vuković.
Prošlo je tačno dvije godine od kada je slika hapšenja i privođenja građana Banjaluke na Trgu Krajine obišla cijeli svijet.
Dok pripadnici neformalne grupe „Pravda za Davida“ po sudovima dokazuju da su im sve ovo vrijeme uskraćivana osnovna ljudska prava, naglašavaju da i dalje, nakon više od 1000 dana, nema odgovara na osnovno pitanje: „Ko je ubio Davida Dragičevića?“.