Grad Mostar je u 2019. godini kupio automobil vrijedan 62,5 hiljade evra, što ga čini najskupljim vozilom koje je nabavljeno putem javnih nabavki.
Tehničke specifikacije iz ovog tendera u potpunosti odgovaraju vozilu Audi A6 50 TDI quattro Tiptronic Sport, što je direktno kršenje principa nediskriminacije i jednakog tretmana u Zakonu o javnim nabavkama, kaže Aleksandra Martinović, iz Transparency Internationala BiH.
Ona dodaje da Grad Mostar nema riješen odvoz smeća niti deponiju, te brojne druge probleme za koje "nema novca", ali ima za luksuzni automobil.
"Nabavlja se najskuplji automobil umjesto da se sredstva preusmjere na rješavanje brojnih problema kao što je odvoz smeća, opremanje školske djece, zdravstveni sektor, nezbrinutost osoba sa invaliditetom i slično", ističe Martinović.
Slično i u Zenici
Još jedan primjer slične nabavke dolazi iz Zenice.
Ovaj Grad je za nejasne namjene nabavio motorne sanke i prateću opremu u vrijednosti od 17.500 evra, a u dokumentaciji se preferira nabavka vozila Yamaha VK profesionala II.
Mervan Miraščija, iz Fonda otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, ističe da su ovo samo primjeri kako se krše svi principi javnih nabavki u BiH.
"Nema transparentnosti, diskriminiraju se učesnici, ne postoji aktivna i fer konkurencija. Naše su nabavke neekonomične, neefikasne i nesvrsishodne. Sva kršenja Zakona o javnim nabavkama se dešavaju u svim fazama postupka na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini i država time gubi ogromne iznose", navodi Miraščija.
Ovo su samo neki od primjera javnih nabavki u Bosni i Hercegovini koje su netransparentne, neekonomične i nisu u službi građana, što je pokazao izvještaj o praćenju javnih nabavki koje su posljednje tri godine vršile nevladine organizacije.
Deset hiljada primjera
Praćeno je preko 10 hiljada postupaka javnih nabavki u BiH vrijednih 1,9 milijardi evra.
Prema podacima iz posljednjeg izvještaja o monitoringu javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, koji je 2017. godine vršila državna Agencije za javne nabavke, gotovo 10 odsto ugovora sačinjeno je direktnim pregovaračkim postupkom bez javne objave, a procijenjena vrijednost je preko 130 miliona evra. U istom izvještaju se navodi da je svaki peti evro u procesu javnih nabavki u BiH potrošen na osnovu ovakvih ugovora.
Miraščija kaže da ovi podaci nisu relevantni, jer ugovorni organi imaju deset puta više nabavki putem direktnih sporazuma u odnosu na broj otvorenih postupaka.
"Recimo, ako ugovorni organ koji ima milion evra ukupno sredstava predviđenih za javne nabavke potroši 600-650 hiljada evra putem otvorenog postupka. Međutim, kad gledate broj postupaka onda vidite da ima hiljadu direktnih sporazuma u odnosu na recimo stotinjak otvorenih postupaka. Znači radi se o velikim zloupotrebama putem netransparentnih postupaka javnih nabavki", zaključuje Miraščija.
Na ovo dolazi još 50 odsto javnih nabavki koje se nigdje ne evidentiraju, dodaje Igor Vukajlović iz Udruženja građana Tender.
"Imamo slučaj gdje se pola javnih nabavki potroši a da se ne zna kako se potroše te pare. Da li one nekako potpadaju pod neke izuzeća ili neko provede pregovarački postupak, a ne obavijesti Agenciju za javne nabavke, šta se tu uradi, mi to ne znamo, ali se radi o milijardama maraka", tvrdi Vukajlović.
Pet sudskih predmeta
Od preko deset hiljada postupaka javnih nabavki koje su praćene kroz projekat "Da javne nabavke budu javne" u posljednje tri godine, samo pet postupaka pred sudovima, i to u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, završilo je sa osuđujućim presudama, a izrečene su uslovne kazne zatvora i novčane kazne.
To je epilog preko 1.400 podnesaka i 98 tužbi koje su podnijele nevladine organizacije za zloupotrebe u javnim nabavkama.
Zbog toga nevladin sektor aktivno radi na usvajanju Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama postojećeg Zakona o javnim nabavkama koji je donesen 2014. godine.
