„Jačanje vještina medijske i zdravstvene pismenosti kako bi se smanjili efekti dezinformacija na rutinsku vakcinaciju“ je nastavak projekta Mladi za bolje medije koji Mediacentar implementira sa organizacijom JaBiHEU, a finansira Evropska unija, u saradnji sa UNICEF-om BiH i uz podršku USAID BiH.
„Cilj jeste obučiti mlade o standardima profesionalnog medijskog izvještavanja o vakcinaciji, zasnovanom na nauci i provjerenim izvorima, i odgovoriti na nedostatak razumijevanja o potrebama mladih za informacijama u vezi sa redovnom imunizacijom i vakcinacijom“, objasnila je Anida Sokol, istraživačica i projektna koordinatorica u Mediacentru.
Mladi nemaju povjerenje u medije
Mladi i djeca iz cijele BiH imali su priliku da učestvuju na pet jednodnevnih radionica u pet različitih gradova u BiH (Jajce, Travnik, Zavidovići, Bijeljina i Brčko) te jednom debatnom petodnevnom kampu održanom u Tesliću. Održan je i niz sastanaka sa novinarima, urednicima, imunolozima i doktorima, da kreiraju sadržaj zajedno sa novinarima i osobama iz struke i da učestvuju u mini kampanji mladih reportera nastaloj u okviru debatnog kampa.
Međutim, na ovim radionicama se ne razgovara samo vakcinama: spektar dezinformacija je širok i u toku treninga se mnogo radi na vježbanju prepoznavanja da je neki sadržaj manipulisan, mladi se uče da koriste obrnute pretrage slika i učestvuju u interaktivnim kvizovima te vježaju prepoznavanje relevantnosti i kredibilnosti medija.
„Na osnovu naših istraživanja, fokus grupa sa mladima i edukativnih aktivnosti iz oblasti medijske i informacijske pismenosti sa mladima, mladi u BiH znaju da mediji i različiti izvori na društvenim mrežama šire dezinformacije i teorije zavjere. Međutim, takvo znanje često je deklarativno, i na konkretnim primjerima mladi teže prepoznavaju problematične dijelove u nekom sadržaju“ kazala je Sokol.
Mladi često dezinformacije prepoznaju na intuitivnom nivou, ali ne posjeduju znanje i ne poznaju metodologiju otkrivanja dezinformacija i štetnih narativa. Jedna od vježbi na radionicama je bila i u kratkom vremenu prepoznati dezinformacije, odnosno manipulacije vizualnim sadržajem. Ovo zapravo simulira stvarne situacije, kada konzumenti sadržaja nemaju puno vremena razmišljati o istinitosti predočenih informacija.
Mladi su rijetko upoznati sa profesionalnim novinarskim standardima i ulogom medija u društvu, te kako bi prepoznali profesionalno urađene priloge i tekstove, potrebno je kod njih graditi znanje i o tradicionalnim medijima i novinarskim standardima.
„Često smatraju da svi mediji i novinari lažu, što nije dobro jer na taj način u isti koš stavljaju i medije i novinare koji uistinu profesionalno rade svoj posao. Kroz ove radionice i kampove, vidjeli smo i da su teorije zavjere o vakcinama veoma popularne i da među mladima postoji otpor prema vakcinaciji. Međutim, potrebno je naglasiti da su mladi zainteresirani za edukacije iz medijske i informacijske pismenosti, da ima i veliki broj onih koji već imaju razvijene vještine prepoznavanja i štetnog sadržaja“, primijetila je Sokol.
Učenje kako analizirati sadržaj
Sokol dodaje kako je potrebno da mlade prvo učimo o tome šta je kredibilan izvor informacija o određenoj temi i kako da provjere i prepoznaju nekredibilne izvore.
„Ne možemo očekivati da će mladi provjeravati svaki tekst, video, fotku, ali možemo da ih upozorimo na postojanje određenih štetnih sadržaja i problematičnih izvora informacija, da im objasnimo osnovne elemente teorije zavjera, kako bi ih lakše uočili. Kroz edukacije, prvo radimo na koracima koje trebaju poduzeti da bi došli do više podataka o određenom izvoru informacija, kao što je to pregled impressuma, kontakt informacije, google pretraga o izvoru, korištenje dostupnih baza, kao što su to fact-checkerske platforme, zatim pretraga izvora na društvenim mrežama“, istakla je Sokol.
Tek nakon ovoga mlade se podučava da idu na analizu samog sadržaja, razmatranje toga koji se argumenti koriste, i koji izvori, kakav je jezik u tekstu te šta nedostaje.
Raskorak između nastavnih programa i realnosti
Na jednoj od radionica bila je prisutna i Amira Čejvan, nastavnica razredne nastave u OŠ „Berta Kučera“ u Jajcu. Ona je svjesna nedostataka nastavnih planova i programa koji ne pružaju dovoljno vježbi i informacija vezanih za medijsku pismenost.
„Mi živimo živimo u jednom raskoraku između realnosti i onoga što se dešava u digitalnom svijetu koji je za našu omladinu postao stvarni svijet. Djeca se suočavaju s raznim izazovima, oni koriste mobitele, svi su na mrežama, prate YouTube, Tiktok, a s druge strane odvija se realnost. Mi ih podučavamo kroz školski program koji je jako star i po metodologiji koja je bila aktualna prije dvadeset ili čak trideset godina. Oni uče po nastavnom programu o CD-u ili floppy disku koji više nisu u u upotrebi. Medijska pismenost se obrađuje u sklopu bosanskog jezika, nastavne jedinice su dječiji časopisi koje danas, realno, više niko ne čita, ili emisije za djecu, a djeca sada prate razne jutjubere i tiktokere“, kazala je Čejvan.
Postoji potreba za edukacijom nastavnika i roditelja, koji onda mogu prenijeti načela medijske i digitalne pismenosti djeci.
„Odgajatelj mora biti odgojen. Da bih ja i moje kolege podučili djecu, mi moramo biti odgojeni. Nedostaje edukacije nastavnika, sve je na nivou entuzijazma pojedinaca i nevladinih organizacija. Drugi problem kod prosvjetnih radnika je učahurenost. Pored edukacije nastavnika, potrebna je i edukacija roditelja, a kroz školski sistem onda educirati i djecu“, istakla je Čejvan.
