Kriza, ponajviše izazvana pandemijom koronavirusa, uzdrmala je i zajednice poput gradića Betezde - koja važi za ekonomski razvijenije i skuplje američko predgrađe.
Dvije stotine paketa hrane za nedjeljne porodične potrebe podijeli se svakog petka građanima kojima su obroci najpotrebniji. Riječ je o humanitarnoj akciji čitave zajednice čiji su organizatori nevladina organizacija, lokalna crkva, privredna komora, a kao ispomoć angažovani su vatrogasci i policija.
Redovi se stvaraju mnogo prije zvaničnog početka podjele besplatnih obroka, bilo da je riječ o pešacima, ili pak, građanima koji do parkinga vatrogasne stanice pristižu svojim vozilima.
„Došao sam jer sam izgubio posao. A kada nemate posao – teško je nabaviti hranu. Najveći problem je u tome što se ne zna koliko dugo bi kriza mogla trajati", rekao nam je jedan od mještana gradića Betezda koji je po donaciju u hrani došao vozilom.
Iza njega pristaje mještanka u automobilu sa svojom majkom. Gubitak radnog mjesta je kod nje prouzrokovao ozbiljnu besparicu.
„Teško mi je da odem u nabavku namirnica jer sam trenutno nezaposlena. Potrebna mi je pomoć i zbog toga sam ovde", kaže nam stanovnica vašingtonskog predgrađa.
Jedna od majki iz kolone vozila požalila se da ima poteškoća da, kako ukazuje, prehrani svoju djecu.
Sjedinjene Države – zemlja su koja se zdravstveno i ekonomski našla na žestokom udaru pandemije koronavirusa. Brojke, koje nedeljno objavljuje Sekretarijat za rad, ukazuju da su razmjere krize premašile vremije globalne recesije sa kraja dvijehiljaditih godina.
Uprkos blagom ekonomskom oporavku poslednjih mjeseci – više stotina hiljada građana i dalje se nedjeljno prijavljuje za pomoć nezaposlenima.
Ispaštaju sve zajednice i društva, pa i merilendska Betezda, koja važi za jedan od ekonomski razvijenijih i skupljih predgrađa iliti gradića u Americi. Troškovi života u njoj bili su za oko 45 procenata veći u poređenju sa američkim prosjekom – dok je prosjek godišnje zarade približno jedan i po puta veći od prosječnog iznosa jednogodišnje plate u Sjedinjenim Državama.
Međutim, stvari su od marta počele da se pogoršavaju.
„Cijene su znatno u porastu i jednostavno nema dovoljno novca za nabavku svih potrebnih namirnica“, kaže nam Aida Semedej - kojoj nije bilo teško da strpljivo sačeka svoj red do slobodnog volontera.
„Dobila sam pahuljice, supu, pasulj, pirinač, pileće meso, špagete. Ima tu mnogo toga“, kaže nam osamdeset dvogodišnja penzionerka.
Lokalna crkva Svetog Džona nedjeljno dobija prijave građana koji procjenjuju da im je pomoć u hrani potrebna. Nakon toga pravi se selekcija prema prioritetima i pozivaju građani na raspodjelu besplatnih obroka koju organizuju sa nevladinom organizacijom „Nourish now“ ili „Nahrani se sada“ – specijalizovanom bankom hrane.
„Ovo činimo jer smo shvatili da glad postoji i u našem kraju. Svaki paket je nedjeljna porodična zaliha hrane. Ovo je program koji bi se mogao označiti kao hrana sa dostojanstvom – osim obroka želimo da iskažemo toplinu i brigu zajednice. Do sada smo uvek ostajali bez hrane poslije jednog sata dijeljenja. Svake nedjelje primorani smo da odbijemo sedamdesetak porodica jer su potrebe velike. Što nas je zaista iznenadilo“, kaže nam En Dersi sveštenica i đakon crkve Sveti Džon, i jedna od volonterki devete uzastopne podjele besplatnih obroka.
To, kako ukazuje naša sagovornica na primjeru jedne male zajednice, prikazuje razmjere krize u celom svijetu.
„U Okrugu smo prije pandemije imali 65.000 kojima je bila potrebna pomoć u hrani. Sada ih je 95.000. I taj broj je u porastu – što je veliki problem“, podvlači En Dersi.
Građani koji se opredijele da potraže pomoć – ulaze u polje oslobođeno predrasuda i kritizerstva.
„Volonterima često govorim da bi ovo trebalo da bude zona bez osuda jer se ponekad dogodi da neko po pomoć priđe vozilom koje je bolje i ljepše od onih koja mi vozimo. Govorim im to jer smo svi zajedno u istoj situaciji. Ljudi su izgubili poslove i dotadašnju vodilju kroz život. Biti gladan je nešto što je univerzalno – što važi za sve“, podvlači Džon Ros, paroh crkve Sveti Džon.
Na tom tragu je i osvrt jedne od naših sagovornica Aide Semedej koja se nije libila da potraži pomoć.
„Penzionerka sam i nisam više sposobna da radim. Tako da mi pružena pomoć mnogo znači – odlična je“, podvlači jedna od naših sagovornica Aida Semedej.
Kako, međutim, poboljšati trenutnu situaciju – koja prevashodno zavisi od poteškoće za koju još nije nađeno sistemsko rješenje za COVID19?
„Bilo bi zaista potrebno da preispitamo načine funkcionisanja nekih od uspostavljenih sistema – koji se ne odnose samo na nemogućnost nabavke hrane. Odnosi se to na obezbjeđivanje koncepta pravičnosti, rasne jednakosti, smanjivanja podjela i razlika među građanima, prava na stanovanje. Sve je to međusobno povezano. To su pitanja kojima treba da se bavimo kao zajednica. Znamo da je ljudima stalo, želimo da ih povežemo, kako bismo zajedno nešto preduzeli“, zaključuje paroh Džon Ros.
Novih dvije stotine obroka stići će i sljedećeg petka do građana Betezde kojima su najpotrebniji, u vremenu kojem je jedina konstanta, neizvjesnost.
