Problem je nastao kao posljedica neracionalne upotrebe antibiotika, pogotovo u poljoprivredi te za liječenje onda kada antibiotici nisu potrebni, primjerice, za liječenje virusnih oboljenja. Još jedan razlog zašto su bakterije počele ubrzano sticati otpornost na esencijalne antibiotike je i nepridržavanje terapiji: dosta pacijenata prestaje sa uzimanjem antibiotika po poboljšanju stanja, a to stvara tampon zonu za bakterije. Naime, neke bakterije budu izložene samo manjoj količini antibiotika, nedovoljnoj da ih ubije, ali dovoljnoj da steknu otpornost na njih te da gen za rezistenciju prenesu i drugim bakterijama.
Ovdje nije kraj: u radu objavljenom 1. 8. 2018. u časopisu Science Translational Medicine, naučnici iz Australije upozoravaju na nešto nezamislivo opasno: patogene bakterije postaju otporne čak i na baktericidna sredstva za pranje ruku. Te bakterije su već rezistentne na antibiotik vankomicin te sve ovo znači da će biti sve teže ne samo liječiti pacijente, nego i dezinficirati prostor oko njih i objekte koje koriste.
Baktericidna sredstva su prva linija odbrane protiv širokog spektra različitih bakterija, naročito u bolnicima. Danas je nemoguće zamisliti da hirurg ulazi u operacionu salu, a da prije nije temeljito oprao ruke sapunom koji ima baktericidna svojstva i naročitim dezinfekcionim sredstvom. Podovi u bolnicama se brišu upravo ovakvim sredstvima, a vrlo često ih koristimo i u domaćinstvima. Zapravo, upotreba ovih tvari je poprilično raširena i kao da se osjećamo sigurnije ako takva sredstva imamo u kući.
Ova sredstva obično sadrže neki alkohol kao aktivnu tvar. Najčešće se radi o rastvorima sa visokom koncentracijom izopropilnog alkohola ili etanola, a tek neka sredstva svoju baktericidnu moć zasnivaju na drugačijim hemikalijama, poput, primjerice didecildimetilamonijum hlorida. Sva ova jedinjena, premda komplikovanih naziva, imaju zajedničko svojstvo: djeluju na stanice bakterija tako da one postanu podložnije vanjskim uticajima i raspadnu se.
U ovom specifičnom radu, naučnici, koje je predvodio Timothy P. Stinear sa Univerziteta u Melburnu, proučavali su uticaj alkoholnih dezinfekcionih sredstva na bakteriju naučnog naziva Enterococcus faecium. Upravo ova bakterija spada u VRE tj. vankomicin-rezistentne enterokoke. Ova bakterija živi kao komensal u ljudskim crijevima, što znači da, u normalnim uslovima, nije patogena, „ne pravi probleme“. Međutim, dešava se da „podivlja“ i postane patogena, izazivajući bolesti poput neonatalnog meningitisa (upala moždanih ovojnica) i endokarditisa (upala unutrašnjeg sloja tkiva srca). Stoga pojava sojeva ove bakterije koji su istovremeno rezistetni i na antibiotike i na dezinfekciona sredstva predstavlja veliku opasnost upravo u porodilištima. Još jedna bakterija rezistentna na antibiotike, meticilin-rezistetni zlatni stafilokok, poznat kao MRSA, predstavlja veliku opasnost za bolnice i porodiljske odjele.
Naučnici su izložili spomenutu bakteriju rastvoru koji je sadržao izopropilni alkohol. Međutim, u njihovom eksperimentu, nisu sve bakterije bile jednake: koristili su čak 139 različitih uzoraka ove iste vrste bakterije, sakupljenih u različito vrijeme, od 1997. do 2015. Pokazao se da je bakterija razvila otpornost kroz vrijeme – stariji sojevi su bili manje otporni, ali su oni prikupljeni nakon 2010. bili u prosjeku deset puta otporniji na izlaganje alkoholu. Zašto je to tako?
Sjećate se reklama za različite antibakterijske sapune koje su donedavno bile veoma česte? Sada ih ima manje, jer je zaključeno da previše korištenja antibakterijskih sredstva nije dobro za našu kožu. Naime često ova sredstva ubiju i tzv. „dobre bakterije“ koje se nalaze na našoj koži i prave svojevrsnu barijeru za „loše bakterije“. Opsesivno čišćenje rastvorima koji imaju antibakterijska svojstva je zapravo kontraproduktivno. Međutim, upravo u periodu nekih zadnjih 15 godina zabilježen je dramatičan rast potrošnje ovih sredstava, kao i sapuna koji imaju antibakterijska svojstva. Izgleda da smo time ubrzali prirodni proces evolucije bakterija.
Nažalost, neprestani rat između naše vrste i bakterija se svodi na to da mi pronađemo neko sredstvo koje bakterija ubija, a one kroz određeno vrijeme steknu otpornost na tu tvar. Što mi više i češće koristimo tu tvar, to bakterije brže pronalaze način da nadmudre mehanizme njenog djelovanja. Bakterije se razmnožavaju velikom brzinom, a prosebnim mehanizmima šire gene koji kodiraju otpornost na ovu ili onu tvar te stoga mi teško možemo postići status quou ratu sa njima, a još teže izvojevati kompletan rat.
Sama bakterija Enterococcus faecium je izuzetno podložna promjenama genetičke informacije tj. mutacijama onih gena koji su uključeni u metabolizam ugljičnih hidrata. S vremenom se te mutacije akumuliraju, a neke od njih su povezane i sa reakcijom ovih bakterija na izopropilni alkohol. Mehanizmi prilagođavanja bakterija negativnim uticajima sredine, u ovom slučaju prisustvu dezinfekcionih sredstava, relativno je brzo: u roku od jedne decenije bakterije su postale rezistentne na ova sredstva.
Ovo je prvi rad ove vrste i naučnici će sigurno pokušati vidjeti kako se druge vrste klinički značajnih bakterija, onih koje nama predstavljaju opasnost, ponašaju u prisustvo dezinfekcionih sredstava. Također, moraće se istražiti da li ova pojava postoji i u drugim zemljama širom svijeta. Rad je pokazao kako postoje bakterije koje mogu preživjeti standardne bolničke procedure te da će bolnice, domovi zdravlja, klinike i porodilišta morati naći nove strategije osiguravanja aseptičnih sredina.
