Istraživači kažu da bi takozvani Hydro Harvester, sposoban da proizvede do 1.000 litara pitke vode dnevno, mogao biti "spasonosan tokom suše ili vanrednih situacija".
Uređaj upija vodu iz atmosfere. Sunčeva energija ili toplina koja se koristi iz, na primjer, industrijskih procesa, koristi se za stvaranje vrućeg, vlažnog zraka. To se zatim pusti da se ohladi, stvarajući vodu za piće ili navodnjavanje.
Australijski tim je rekao da za razliku od drugih komercijalno dostupnih generatora atmosferske vode, njihov izum radi tako što zagrijava zrak umjesto da ga hladi.
Laureat profesor Behdad Moghtaderi, hemijski inženjer i direktor Centra za inovativne energetske tehnologije Univerziteta u Njukaslu, rekao je za Glas Amerike kako tehnologija funkcioniše.
“Hydro Harvester koristi upijajući materijal za apsorpciju i rastvaranje vlage iz zraka. Dakle, u suštini, koristimo obnovljivu energiju, recimo, na primjer, sunčevu energiju ili otpadnu toplinu. Mi u osnovi proizvodimo super zasićen, vruć, vlažan vazduh iz sistema," rekao je Moghtaderi. "Kada kondenzujete vodu sadržanu u tom vazduhu, imaćete vodu za piće na raspolaganju."
Istraživači kažu da uređaj može proizvesti dovoljno vode za piće svaki dan za održavanje malog ruralnog grada do 400 ljudi. Takođe bi moglo pomoći poljoprivrednicima da održe stoku u životu tokom suše.
Moghtaderi kaže da bi se tehnologija mogla koristiti u dijelovima svijeta gdje je vode malo.
Istraživače je motivirala činjenica da je Australija sušna i suha zemlja.
"Više od 2 milijarde ljudi širom svijeta, oni su u sličnoj situaciji u kojoj nemaju pristup, na neki način, visokokvalitetne vode i suočavaju se sa nestašicom vode", rekao je Moghtaderi
Probe ove tehnologije će se ove godine provesti u nekoliko udaljenih australskih zajednica.
Svjetski ekonomski forum, međunarodna istraživačka organizacija, kaže da je „nedostatak vode i dalje globalni izazov“.
Vjeruje da je tehnologija proizvodnje atmosferske vode “obećavajuće rješenje za hitne slučajeve koje može odmah proizvesti vodu za piće koristeći vlagu u zraku”.
Međutim, upozorava se da općenito tehnologija nije jeftina i procjenjuje da jedna komercijalna jedinica srednje veličine može koštati između 30.000 i 50.000 dolara.
