67-godišnja Merkelova, koja je na vlasti od 2005. godine, bila je treća kancelarka s najdužim stažom u njemačkoj istoriji, koju je u dugovječnosti pobijedio samo Otto von Bismarck u devetnaestom stoljeću, a u dvadesetom Helmut Kohl. I bila je jedina žena kancelar u zemlji.
16 godina njemačka politika vrti se oko Merkelove - pa tako i u velikoj mjeri politika Evropske unije.
Na nju se širom svijeta gledalo kao na nekog ko ima stalan uticaj na rascjepkani blok, odraslu političarku koja je mogla smiriti i ublažiti sporove, pronalazeći izlaz iz naizgled nerješivih sporova između 27 država članica, često odgađajući odluke ili ostavljajući ih na čekanju.
Merkelova je igrala značajnu ulogu i kad je britanski David Cameron nastojao osigurati dogovor za koji se nadao da će pomoći u pobjedi na Brexitu 2016. - a konzervativni britanski nasljednik, Boris Johnson, apelovao je na Berlin da pomogne u prekidu ćorsokaka u pregovorima o povlačenju između Londona i Brisela, čime je izbjegnut potpuni prekid odnosa između EU i Britanije.
Evro kriza
Merkelova je pomogla da se blok izvuče iz finansijskog kraha 2008. godine i kasnije evro krize kada je valuta bloka bila pod ozbiljnom prijetnjom.
"Ako evro propadne, onda i Evropa propada", upozorila je Merkel dok je ekonomska oluja jačala. Ona je preuzela vodeću ulogu u sprječavanju oštrih mjera štednje prema zaduženim zemljama južne Evrope, dok je istovremeno podržavala pomoć i kredite za zemlje članice EU koje se bore.
Podržala je i Evropsku centralnu banku u kupovini velikih količina državnih obveznica i snižavanju kamatnih stopa, dopustivši tadašnjem predsjedniku ECB-a Mario Draghiju da ispuni obećanje da će učiniti "sve što je potrebno" kako bi spasio evro.
Čak je i Yanis Varufakis, bivši grčki ministar finansija, koji se borio protiv Merkelove zbog strogih uslova spasa koje je Berlin nametnuo Atini, odao priznanje Merkelovoj za spas evropske valute.
"Upravljanje krizom uvijek joj je bila snaga, bilo da je čuvala evro tokom globalne finansijske krize 2009., održala Evropu na okupu tokom izbjegličke krize, ili se sada nosila sa pandemijom", rekla je nedavno Judy Dempsey iz istraživačkog centra Carnegie Europe, komentarišući naslijeđe Merkelove.
Pomiješane kritike
Međutim, analitičarka Carnegie centra, takođe, opisuje uspjeh Merkelove kao mješovit i označava njeno naslijeđe "dvosmislenim". Na spoljnom planu "njeno naslijeđe je, međutim, nedosljedno, posebno u pogledu Rusije i Kine i nekih od država članica EU", kaže ona. Za neke kritičare ona nije bila dovoljno čvrsta s Rusijom i bila je previše spremna da dozvoli da profit i poslovanje definišu odnose s Pekingom.
Robert Terrell, istraživač moderne Njemačke na Univerzitetu Syracuse u New Yorku, takođe vidi mješovite rezultate, iako kaže da će se ocjene Merkelove "nastaviti mijenjati u zavisnosti od toga kako promjenjivi društveni konteksti informišu o politici sjećanja".
"U Evropi, velika recesija i evropska dužnička kriza gurnuli su Merkelovu u nezavidan položaj pokušaja stabilizacije ekonomije za preko dvadeset država", rekao je za Glas Amerike. Iako je njen pritisak na mjere štednje bio dobro prihvaćen u Njemačkoj, to je dovelo do određenog kulturnog šovinizma među Nijemcima prema Grcima. "U Grčkoj ona i dalje izaziva podijeljena mišljenja, a neki grčki građani krive je za jedan od najmračnijih perioda u posljednje vrijeme", kaže on. Evroskeptično raspoloženje takođe se dramatično povećalo u Italiji i Španiji.
Iako presudan za evro krizu, veliki dio uspjeha Merkelove obilježava ono što su njeni pomoćnici nazvali "strateško strpljenje". Godine 2015. "njemački izdavač rječnika Langenscheidt objavio je da se 'merkeln' - glagolski oblik imena Merkel - kandidovo za 'Riječ mladih godine'. To bi značilo nije trebalo ništa učiniti iz opreza ili biti previše promišljen. Bilo da se radi samo o njenom političkom stilu ili svjesnom nastojanju da izbjegne rodnu kritiku impulsivnosti, Merkel je donijela stav opreznog donošenja odluka", kaže Terrell.
Migracije i nacionalizam
Ipak, nije bila oprezna po pitanju migracijske krize 2015-16., kada su stotine hiljada tražitelja azila sa Bliskog istoka, podsaharske Afrike i centralne Azije ušle u Evropu. Kritičari Merkelove kažu da je njena početna politika otvorenih vrata poticala migracijske valove koji su zahvatili Evropu i uzburkali politiku kontinenta, potaknuvši uspon populističkih nacionalističkih stranaka.
"Izbjeglička kriza bila je još jedan trenutak preokreta za vrijeme njenog kancelarstva - onaj koji će nesumnjivo odigrati ključnu ulogu u oblikovanju njenog naslijeđa", kaže Terrell. "Odluka Merkelove da dočeka više od milion izbjeglica počevši od 2015. ostavila je naciju podijeljenom. Zagovornici 'Willkommenskultur' - ili 'kulture dobrodošlice' - obezbijedili su izbjeglicama novac, zalihe, te smještaj za hitne slučajeve. Drugi su se opirali, pa je izbjeglička kriza postala katalizator sve radikalnijeg nativističkog osjećaja", kaže on.
To je takođe uticalo na tenzije i sukobe s drugim državama članicama EU, posebno s obližnjim zemljama srednje Evrope, Poljskom, Austrijom i Mađarskom.
Prelazak na centralizam
U Njemačkoj njen uspjeh izgleda manje mješovito. "Pod kormilom Merkelove, Njemačka se promijenila. Premjestila je konzervativnu katoličku stranku CDU, u kojoj dominiraju muškarci, u centar, što nije lak poduhvat za nekoga odgojenog u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj i čiji je otac bio luteranski pastor", kaže Dempsey.
"Ukinula je vojnu obavezu, na kraju je prihvatila istospolne brakove, dala je roditeljima veću fleksibilnost u pogledu odsustva za novorođenu djecu i podržala je uvođenje minimalne plate", kaže Dempsey.
Njene pristalice takođe joj pripisuju zasluge za zatvaranje 17 njemačkih nuklearnih elektrana, što je preokret politike nakon japanske nuklearne katastrofe u Fukushimi, te hrabar politički potez pred moćnim energetskim lobijem u zemlji. Premda su njeni neprijatelji - i neki zakonodavci iz reda Zelenih - istakli da je zatvaranje elektrana značilo da je Njemačka morala pribjeći pretjeranoj upotrebi uglja dodajući emisije staklenika.
Ali poput njenog nastupa na vanjskopolitičkoj sceni, neki kritičari primjećuju da je veći dio od 16 godina koliko je provela na dužnosti, Merkelova preferirala da na domaćem planu radi što manje, upravlja i krpi, a ne definiše široke vizionarske ciljeve i pokušava da ih postigne.
"Godine Merkelove bile su godine zastoja i velikih ulaganja u neograničeni nastavak domaćeg modela rasta proizvodnje i izvoza vođenog modelom rasta", kaže Dalibor Rohac, analitičar Američkog instituta za preduzetništvo, istraživačkog centra u Washingtonu. "Ipak, bez povećanja produktivnosti, održavanje statusa quo nije garancija neograničenog ekonomskog prosperiteta, posebno u okruženju u kojem bi vrijednost njemačkih međunarodnih lanaca mogla biti ugrožena prijetećom globalizacijom", upozorio je.
On kaže da je postignuće Merkelove bilo izbjegavanje sukoba koliko je god bilo moguće u posljednjih 16 godina. Za Nijemce je to bio ohrabrujući dar.
