Te brige su dobile veliki podsticaj u srijedu nakon što je američki ministar odbrane Lloyd Austin tokom putovanja u Rim potvrdio da su sjevernokorejske trupe sada prisutne u Rusiji, vjerovatno se spremajući da učestvuju u ratu Moskve protiv Ukrajine.
Samo nekoliko dana ranije, Rusija je učestvovala u mornaričkim vježbama čiji je domaćin bio Iran.
Kina, Sjeverna Koreja i Iran podržavali su rusku ratnu mašinu na različite načine tokom njenog rata protiv Ukrajine. Iran je obezbijedio rakete i dronove. Sjeverna Koreja je poslala artiljerijske granate. Kina je ponudila tehnologiju dvostruke namjene i industrijske proizvode, uključujući poluvodiče i motore za dronove.
"Vidjeli smo pojavu Osovine zla još kasnih 1930-ih, 1938., 1939. Vidjeli smo šta je svijet uradio u tom trenutku da se okupi", rekao je republikanski kongresmen Rob Wittman, potpredsjednik Komiteta za oružane snage Predstavničkog doma tokom internet diskusije prošlog mjeseca koju je organizirao Centar za novu američku sigurnost.
“Danas se nalazimo na istoj raskrsnici gdje imamo narode koji ne vjeruju u iste stvari u koje vjerujemo mi, ne vjeruju u vladavinu prava, ne vjeruju u zaštitu prava i dostojanstva ljudskih bića.”
Godine 2002. bivši američki predsjednik George W. Bush koristio je termin "osovina zla" u svom obraćanju o stanju u Uniji kako bi opisao zemlje koje podržavaju terorizam, kao što su Sjeverna Koreja, Iran i Irak. U novije vrijeme, primjenjuje se u Washingtonu za opisivanje Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje.
Američki državni sekretar Antony Blinken opisuje ove četiri zemlje kao revizionističke sile. On je napisao da je u toku žestoka konkurencija u definisanju nove ere međunarodnih odnosa, a nekoliko zemalja je odlučno da promeni osnovne principe međunarodnog sistema.
"Iako ove zemlje nisu osovina, a administracija je bila jasna da ne traži blokovsku konfrontaciju, izbori koje ove revizionističke sile donose znače da moramo odlučno djelovati kako bismo spriječili taj ishod", napisao je Blinken u izdanju za novembar/decembar publikacija Foreign Affairs.
Wittman koristi izraz "Osovina zla" i kaže da su uključene zemlje sposobnije da destabiliziraju svijet od nacističke Njemačke i njenih saveznika 1939. godine, posebno zato što sarađuju i dijele tehnologiju na svim nivoima.
"Dakle, dok gledate dronove koji su izvađeni u Ukrajini, tamo nalazite kineske štampane ploče, kineske sisteme na tim dronovima", rekao je Vitman za Glas Amerike.
“Također vidite da se oružje koje se ispaljuje u Ukrajinu iz ruskih artiljerijskih oruđa proizvodi u Sjevernoj Koreji. Vidite da bespilotne letjelice koje Rusi koriste u tamošnjem borbenom prostoru proizvodi Iran."
Također je rekao da novo partnerstvo uči iz ukrajinskog rata brzinom koja ide u korak s vremenom, stječući sposobnosti koje se ne mogu postići normalnim procesima testiranja i razvoja u mirnom okruženju.
„Najveća razlika u Osovini zla 2024. je ta što su najmanje tri od četiri zemlje u ekspanzionističkom modu“, napisao je Merrill Matthews, stalni naučnik na Institutu za inovacije politike ranije ove godine. “Oni žele mnogo više zemlje i moći. I oni koordiniraju svoje napore kako bi imali koristi od ciljeva svake zemlje. To je veoma opasan razvoj događaja.”
Matthews je za Glas Amerike rekao da ova grupa radi na stvaranju uglavnom samodovoljne ekonomske zone - i iz potrebe i iz želje - koja se ne oslanja na zapadne ekonomije za opstanak.
Christopher S. Chivvis, viši saradnik i direktor američkog Statecraft programa u Carnegie Endowment for International Peace, rekao je za Glas Amerike da je Kina ključna za snagu četverosmjernog odnosa.
“Da Kina nije dio ove četvorke, izgledalo bi kao da tri zemlje koje su visoko izolirane od svijeta sarađuju jedna s drugom. Imali bismo mnogo manje brige. Upravo učešće Kine u ovoj grupi zaista ima potencijal da je učini veoma problematičnim za Sjedinjene Države”, rekao je.
Čivvis je dodao da četiri zemlje mogu da iskoriste krizu u jednom regionu za pokretanje rata, koordinaciju akcija ili stvaranje haosa u drugom.
Na primjer, Chivvis izlaže ekstremniju verziju ovog scenarija u svom nedavnom izvještaju - da Kina pokuša vojnu operaciju protiv Tajvana, Rusija bi mogla pokušati iskoristiti opterećenje američkih resursa još agresivnijom vojnom kampanjom u Ukrajini ili čak i sa upadom na teritoriju NATO-a.
Slično tome, velika eskalacija s Iranom na Bliskom istoku koja privlači više američkih pomorskih i zračnih snaga također bi mogla ohrabriti Kinu da zauzme agresivniji pristup Tajvanu.
“Bilo bi teško za ove četiri zemlje da potpišu formalni sporazum koji bi ih obavezao da rade takve stvari, ali to možete vidjeti kao spontani ili organski izlazak iz krizne situacije”, rekao je Chivvis.
A kriza u jednoj regiji može se preliti i na drugi dio svijeta.
„Ako pogledate, na primjer, zaljevske arapske države, one su ključni dobavljači energije i za Kinu i za Tajvan“, rekao je Michael Singh, generalni direktor Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku.
“Ako pogledate Iran, Iran ima mogućnosti koje smo vidjeli preko proksija poput Huta da ometa međunarodne plovne puteve. Dakle, misliti da će sukob oko Tajvana biti ograničen na Indo-Pacifik je, mislim u ovoj fazi, jednostavno naivno i ignoriranje.”
Blinken opisuje odnos između četiri zemlje kao „u velikoj meri transakcione“, dodajući da njihova saradnja „podrazumeva kompromise i rizike koji će svakoj od njih vremenom biti neukusniji“.
“A ipak, sva četiri revizionista dijele trajnu posvećenost sveobuhvatnom cilju izazivanja Sjedinjenih Država i međunarodnog sistema”, napisao je Blinken. "To će nastaviti da pokreće njihovu saradnju, posebno kada se Sjedinjene Države i druge zemlje suprotstave njihovom revizionizmu."
Adrianna Zhang je doprinijela ovom izvještaju.
