Analitičari su upozorili da bi amandmani u Pakistanu i Mijanmaru posljednjih mjeseci mogli doprinijeti većem represivnom okruženju.
Neki ukazuju na Nigeriju kao na testni slučaj. Od donošenja zakona o cyber kriminalu 2015. godine, nadzorni organi su dokumentovali 29 slučajeva optuživanja novinara, uključujući četiri optužena na sudu u Lagosu u septembru.
“Ono što vidimo je stalna kriminalizacija novinara širom svijeta, i to je ogromna prijetnja slobodi štampe”, rekao je Jonathan Rozen, viši istraživač u Komitetu za zaštitu novinara, ili CPJ.
U Pakistanu je vlada u januaru izmijenila Zakon o sprječavanju elektronskih zločina iz 2016. (PECA). Vlasti su saopćile da će promjene suzbiti cyber kriminal, uznemiravanje na mreži i širenje sadržaja mržnje koji bi mogao potaknuti nasilje.
Pakistanski savezni ministar informacija, Attaullah Tarar, rekao je da je zakon potreban "da bi se regulirali društveni mediji".
“Države širom svijeta imaju neke kodekse ili standarde prema kojima funkcionišu društveni mediji, ali ih u našoj zemlji nije bilo”, rekao je on novinarima prošlog mjeseca.
Amandman je doveo do protesta novinara i civilnog društva, koji su rekli da će promjene olakšati vlastima da procesuiraju ljude čija mišljenja nisu u skladu s mišljenjima vlade.
Analitičari su ukazali na široke pojmove, uključujući definicije „nezakonitog“ sadržaja i „osobe“, pri čemu ovo drugo sada uključuje državne institucije i korporacije.
Drugi amandman predložio je stvaranje tijela za zaštitu digitalnih prava koje može ukloniti sadržaj sa platformi društvenih medija.
Kritičari i grupe za medijska prava brinu se da bi to moglo novinare i korisnike društvenih medija izložiti povećanim ograničenjima i pravnim mjerama, ograničiti neslaganje i otvoriti vrata moćnom vojnom establišmentu da cilja i maltretira civile.
Prije reformi, nadzorni organi su zabilježili više od 200 slučajeva istraga protiv novinara od donošenja PECA.
Joshua Kurlantzick, viši saradnik u Vijeću za vanjske poslove, rekao je da će izmjene pakistanskog zakona o cyber kriminalu učiniti "već represivnu online atmosferu još gorom i restriktivnijom".
Pakistanska vojska je u protekloj godini uvela "mnogo oštrije mjere", rekao je Kurlantzick.
"Oni su se dobro potrudili da ciljaju pojedince, aktiviste za građanska prava, novinare i koriste zakone protiv slobode da ciljaju te ljude, i često ih stavljaju u zatvor", rekao je on.
Pakistansko ministarstvo informacija nije odgovorilo na zahtjev Glasa Amerike za komentar.
Sličnu zabrinutost dijeli i Mijanmar, gdje je hunta prošlog jula donijela opsežan zakon o cyber kriminalu. Zakon je ciljao na virtuelne privatne mreže ili VPN-ove koji omogućavaju korisnicima interneta da zaobiđu blokirane web stranice i cenzuru.
Hunta je rekla da je novi zakon potreban za zaštitu od cyber napada i cyber kriminala koji bi mogli ugroziti stabilnost zemlje.
Otkako je preuzela vlast u državnom udaru u februaru 2021., vojska Mjanmara je oduzela dozvole za emitovanje, blokirala pristup web stranicama i zatvorila novinare. Zemlja je treći najgori zatvorenik za novinare, sa 35 pritvorenih, prema najnovijim podacima CPJ-a.
Ekspert iz Myanmar Internet Project, grupe za digitalna prava, rekao je tada za Glas Amerike da je zakon više fokusiran na suzbijanje prava nego na zaštitu javnosti.
"Sve odredbe zakona su osmišljene da potisnu, a ne zaštite javnost", rekao je stručnjak, koji je tražio da bude identifikovan samo kao U Han. "Vjerujemo da će hunta koristiti ovaj zakon kao oružje pripremljeno za tu svrhu."
Kurlantzick, međutim, vjeruje da se vojska bori da ograniči internetski prostor.
"Vojska Mijanmara više nema moć da ograničava neslaganje na internetu, jer 70% zemlje kontroliše opozicione grupe," rekao je on. "Vlada, koja ne može da obezbijedi struju, vodu ili druge usluge čak ni u najvećim gradovima, sada nema mogućnost da se obračuna sa internetom."
U Nigeriji je Zakon o kibernetičkom kriminalu (zabrana, prevencija itd.) iz 2015. korišten za pokretanje predmeta protiv novinara koji istražuju korupciju. Ali vlada je izvršila neke reforme na osnovu preporuka civilnog društva i grupe za slobodu medija.
Dva dijela zakona o kibernetičkom kriminalu posebno su zabrinjavala zbog “veoma široke i nejasne formulacije” koja je dozvoljavala hapšenje novinara zbog slanja, kako se smatra, “iritantnih” ili “klevetničkih” poruka, rekao je Rozen iz CPJ-a.
Promjene napravljene 2024. suzile su jezik.
“To je ograničilo mogućnost vlastima da uhapse novinare samo ako su poruke bile svjesno lažne, ili ako su uzrokovale kršenje zakona ili uzrokovale prijetnju po život”, rekao je Rozen, koji je dodao da su druge oblasti i dalje “preširoke i da bi mogle biti zloupotrebljene”.
Jedan odeljak koji je citirao omogućava organima za sprovođenje zakona pristup informacijama od pružalaca usluga bez sudskog naloga.
Nigerijska policija koristila je ovo za pristup podacima novinara, rekao je Rozen, napominjući da su četiri novinara trenutno suočena sa krivičnim gonjenjem po zakonu o cyber kriminalu.
Rozen se slaže da su “dezinformacije izazovi za društvo, ali ono što se primjećuje,” rekao je, “kriminalizacija novinara zbog optužbi da dijele lažne informacije, a u mnogim slučajevima to se koristi kao skraćenica za gušenje ili slamanje” glasova neslaganja.
Uz sve više izvještavanja i objavljivanja na internetu, alati koje neke vlade koriste za potiskivanje novinara prilagođavaju se modernizaciji industrije, rekao je Rozen.
