„Sjedinjene Države su sada na vrhuncu svjetske moći. Ovo je svečani trenutak za američku demokratiju. Jer uz primat moći ide i odgovornost za budućnost koja izaziva strahopoštovanje. Ako pogledate oko sebe, morate spoznati ne samo osjećaj izvršene dužnosti, već i anksioznost da ne padnete ispod nivoa dostignuća“.
Od istorijskog govora britanskog premijera Winstona Churchilla u mjestu Fulton u Misuriju, u kojem je prvi put pomenuo i „gvozdenu zavjesu“ koja dijeli Evropu na istok i zapad, prošlo je skoro sedam decenija, ali uloga američke demokratije nije se promijenila, a svijet se u iščekivanju predsjedničkih izbora suočava sa novim sukobima i podjelama, sve češće gledajući ka Bijeloj kući i Washingtonu.
Kako sada stoje stvari, u novembru će američki birači, kao i prije četiri godine, birati između demokrate i aktuelnog predsednika Joe Bidena i republikanca Donalda Trumpa, a ishod glasanja imaće značajan uticaj na spoljnu politiku SAD, samim tim i na rat u Ukrajini, odnose sa Kinom, sukob na Bliskom istoku, kao i neka evropska pitanja, među kojima je i Balkan.
“Pošto su SAD vjerovatno najmoćnija zemlja na svijetu, sa najvećom ekonomijom i uticajem, na svakom kontinentu i u svakoj državi, njene odluke odjekuju. Takođe, američka kultura je velika i usvajaju je ljudi širom svijeta. Dakle, ono što se dešava u Americi ima uticaj. Ovi izbori, ako budu Donald Trump i Joe Biden, zaista će odrediti pravac Amerike, tok događaja, saveznike, spoljnopolitičke prioritete, unuutrašnju politika, a pokazaće i stanje naše demokratije. Mnogo toga je na kocki”, rekao je za Glas Amerike Leonard Steinhorn, profesor Američkog univerziteta u Washingtonu.
Budućnost NATO alijanse i rat u Ukrajini
Za Kristofera Prebla iz vašingtonskog Stimson centra, američki predsjednički izbori su u očima svijeta dodatno dobili na težini prije osam godina, kada se pojavio Trump i počeo da zagovara znatno drugačiju spoljnu politiku u odnosu na kontinuitet koji su dvije stranke, demokratska i republikanska, uglavnom uspješno njegovale decenijama prije toga. „Nije to baš sproveo, ali je bar pričao o tome. I zato mislim da su možda izbori sada važniji za druge zemlje zbog potencijala da bi se spoljna politika SAD zapravo promijenila u zavisnosti od toga ko bude izabran“, navodi Prebl za Glas Amerike.
“Kao predsjednik, on zapravo nije napravio toliko promjena koliko bi očekivali, s obzirom na njegovu retoriku. Tako je, na primjer, broj američkih trupa u Evropi kao dio NATO saveza zapravo rastao, kao i broj zemalja u NATO-u za vrijeme Trampa”.
Ipak, Prebl smatra da bi u slučaju Trumpove pobjede ovaj put zaista moglo da dođe do smanjenja američkih trupa u NATO, što bi “potkopalo kredibilitet alijanse”.
Jeffrey Freedman, profesor Dartmut koledža i gostujući predavač na Harvard univerzitetu, ocjenjuje da je jedna od glavnih razlika između Bidena i Trumpa upravo u tome kako vide američku ulogu u svijetu u narednom periodu.
“To se posebno vidi kod pokušaja Bidena da ima podršku iz evropskih prijestonica, dok Trump ima znatno odbojniji način kojim se bavio Evropom. Mislim da je to razlika koju biste očekivali da vidite između kandidata ako budu na funkciji. Takođe, vidimo veoma oštro razmimoilaženje o tome kako razmišljaju o ratu u Ukrajini. To su dva primjera iz važnih oblasti politike u kojima će izbor glasača vjerovatno imati prilično važan uticaj na američku ulogu u svijetu u naredne četiri godine”, objašnjava Freedman za Glas Amerike.
Profesor Kristofer Prebl navodi da bi drugi mandat Bidena predstavljao kontinuitet u američkoj spoljnoj politici i načinu na koji se Bijela kuća ophodi prema saveznicima.
“Biden je u više navrata potvrdio posvećenost SAD prema Evropi, a to je, naravno, ubrzano ruskom invazijom na Ukrajinu, dodavanjem dvije nove članice NATO-a, Švedske i Finske. Iako su 2020. mnogi bili zabrinuti da se alijansa raspada, ona je postala važnija. Jedini izuzetak od toga je, rekao bih, to što su predsjednik Biden i drugi američki lideri sve više fokusirani na Aziju, na takmičenje sa Kinom. Ako bi Biden zaista želio da ispuni tu posvećenost i istakne Aziju, na neki način ostavivši Evropu u drugom planu, to bi stavilo više odgovornosti na pleća ostalih članica NATO-a ili čak EU.”
Predsjednik Biden i demokrate se već nekoliko mjeseci suočavaju sa problemima da se u Kongresu usvoji paket vojne pomoći za Ukrajinu, pošto republikanci traže da se uvaže njihovi zahtevi za uvođenje jače imigracione politike.
“Pokušavaju to da riješe na Capitol Hillu sada i zato je Ukrajina veliko pitanje. Biden je nervozan zbog toga kako SAD iskazuje posvećenost Ukrajini i nemogućnosti da se prikupe sredstva, bez neke vrste dogovora o imigraciji. Na mnogo načina su ove dvije stvari povezane”, kaže Steinhorne.
Bliski istok i Azija
Lenoard Steinhorne sa Američkog univerziteta kaže da bi Trumpov povratak na vlast mogao da donese Americi i formiranje savezništva sa potpuno drugačijim partnerima u inostranstvu, ali da bi moglo da utiče i na način na koji se SAD odnose prema sukobu Izraela i Hamasa na Bliskom istoku.
“Pitanje je kojim saveznicima bi Trumpova administracija dala prioritet u odnosu na Bidenovu. Tramp bi mogao da se zbliži sa Viktorom Orbanom, dok bi Bidenu to možda bilo neprijatno. To će sigurno imati uticaj na Bliski istok, s obzirom na situaciju sa Izraelom i Palestincima i arapskim zemljama. Kina je još jedno veliko pitanje, kao i to koliko će se SAD baviti Centralnom i Južnom Amerikom, kao i Afrikom”.
Najnovija epizoda bliskoistočne kriza je počela 7. oktobra napadom palestinske ekstremističke organizacije Hamas u kojoj je ubijeno 1.200, a oteto 240 ljudi. Izrael je odgovorio ofanzivom na Pojas Gaze u kojoj je do sada ubijeno više od 25.000 ljudi. SAD tradicionalno podržavaju Izrael, što je dovelo do podjela u biračkom tijelu Demokratske stranke, dok su republikanci znatno jedinstveniji po tom pitanju.
“Pogledajte kako se mnogi američki Jevreji osjećaju, zatim muslimani ili Amerikanci arapskog porijekla. To bi moglo da igra veliku ulogu, na primjer, u državi Michigan, koja ima prilično veliku populaciju Amerikanaca arapskog porijekla i od kojih su mnogi glasali za Joe Bidena 2020. Ali oni se možda distanciraju zbog Bidenove pune podrške Izraelu, iako to vremenom može da se promijeni”.
Kristofer Prebl podsjeća da je aktuelna administracija u Bijeloj kući do prošle jeseni vjerovala da neće morati previše da se bavi mogućnošću sukoba na Bliskom istoku.
“Čak je savjetnik za nacionalnu bezbjednost Jake Sullivan prije rata rekao da Bliski istok dugo nije bio tako miran. Zažalio je zbog toga, a brutalni napad Hamasa na Izrael, a zatim i odmazda koja je uslijedila, to potpuno poremetili. I sada postoji stvarna opasnost od eskalacije rata kao što je to slučaj sa napadima Huta na brodove i nekim napadima u Iraku i drugdje. Tako da mislim da se ni predsjednik Biden, ni predsjednik Trump ne bi željeli da potroše još više vremena i pažnje na Bliski istok u odnosu na Evropu i Aziju, ali možda neće imati izbora”, govori Prebl.
Jeffrey Freedman navodi da mnogi sadašnji saveznici SAD pokazuju “više anksiznosti” zbog mogućnosti da Trump ponovo bude izabran, jer ga vide kao manje pouzdanog, “bez obzira da li je to zaista tačno”, i ističe da će dugoročni fokus američke spoljne politike biti na Aziji.
“Na srednji i duži rok obje strane gotovo sigurno bi se složile da će odnosi SAD sa Kinom biti glavna tema. Ako postoji jedno diplomatsko pitanje u svijetu sa visokim ulozima i predvidivim šansama za veliku krizu, to bi bilo ovo. Na sreću, po tom pitanju, demokrate i republikanci u Sjedinjenim Državama se relativno slažu. Obje strane su prilično oprezne u pogledu rasta kineske moći. Obje su pokušale da rade sa istočnoazijskim saveznicima na sličan način. Način na koji SAD rade sa Indijom i kvadrilateralnim dijalogom da obuzdaju Kine, prilično je konzistentan u svim administracijama“.
Balkan u drugom planu
Sagovornici Glasa Amerike smatraju da će pitanje Balkana, odnosa među državama tog regiona, njihovi stavovi prema ratu u Ukrajini i generalno stanje demokratskih sistema u tim društvima biti predmet interesovanja SAD i poslije predsjedničkih izbora, ali u okviru „šire slike i konteksta“.
„Sada u SAD to nije pitanje o kojem predsjednički kandidati mnogo pričaju u kampanji, ali mislim da se to uklapa u širi skup zabrinutosti američkih glasača i lidera u vezi sa onim što se često opisuje kao širenje krize širom sveta. Tome bi mogli da se dodaju izazovi sa napadima na brodske puteve u Crvenom moru ili Venecueli. Mislim da se kriza u Srbiji uklapa u smislu da postoji sve jači osećaj da je status kvo nestabilan i da pada u vodu. I postavlja se pitanje kakvu ulogu treba da imaju Sjedinjene Države u pokušaju da pomognu u upravljanju tim sukobima“, navodi Freedman.
On ocjenjuje da je „gotovo sigurno“ da bi druga Bidenova administracija bila sklonija da učestvuje u pokušajima da se upravlja tim sukobima nego Trumpova.
„Trump je bio prilično glasan u pokušaju da ograniči američke strateške obaveze. Imao je tendenciju da bude veoma skeptičan prema intervenisanju u bilo kojoj zemlji“, dodaje.
Analizirajući moguće posljedice ishoda predsjedničkih izbora po Balkan, Kristofer Prebl kaže da za SAD u ovom trenutku postoje važniji dijelovi evropskog kontinenta.
“Ali zbog posvećenosti predsjednika Bidena Evropi, proširenju i jačanju NATO alijanse, postoji zabrinutost zbog potencijala za sukob na Balkanu može da predstavlja, prijetnja za NATO. I stoga, možda želi da potroši više vremena na to možda nego što bi Trump, jer za njega Evropa nije veliki prioritet. Vjerovatno će Amerika neku pažnju posvetiti Balkanu, ali ne kao ostatku Evrope ili Bliskom istoku ili Aziji”.
Leonard Steinhorne objašnjava da je pažnja koju će SAD posvetiti Balkanu na mnogo načina “povezana sa odnosom sa Rusijom i kako će se on razvijati”.
“To je posljedica ogromnog uticaja Rusije na dio Balkana i zabrinutosti oko rata u Ukrajini, ali i toga to kako se održava NATO. Tramp je tokom mandata govorio o mogućem povlačenju iz NATO-a ili o distanciranju SAD. Ako se svijet kakav poznajemo izokrene, pitanje je kako da ponovo izgradimo saveze i kojim zemljama dajemo prioritet kao prijateljima i saveznicima, ako odemo tako daleko pod potencijalno više izolacionističkom administracijom kakva bi mogla da bude Trumpova. Sve to nosi posljedice, možda ne direktno, ali svakako indirektno”.
Koliko je važna spoljna politika u kampanji, a koliko ekonomija?
Jeffrey Freedman, gostujući profesor na Harvardu, ističe da iako spoljna politika može da bude veoma važan faktora kod odlučivanja birača, uglavnom dominiraju druge teme.
„Uopšteno govoreći, na američkim predsjedničkim izborima, mislimo da su nedavni ekonomski uslovi glavna varijabla koja oblikuje stavove birača. Očigledno da na glasanje mnogih ljudi utiče kojoj stranci pripadaju. U ovom trenutku vjerovatno postoji samo 10 odsto birača ili manje čiji glasovi su zaista na raspolaganju objema stranama. I mi mislimo da kada ti birači odluče koju će stranku podržati, to čine na osnovnu ekonomskih uslova“.
On navodi da je nedavno radio na istraživanju koje je ukazalo da bi „zabrinutost zbog spoljne politike mogla utiče na jedan do dva procenta u udjelu glasova, što nije mnogo ako želite da objasnite izbor koji glasači naprave na listiću“.
„Ali s obzirom na to koliko su tijesni predsjednički izbori u SAD, a razlika u korist pobjednika se često svodi na nekoliko desetina hiljada glasova, strane će se grčevito boriti za svaki procenat glasova. Čak i ako ekonomski faktori imaju tendenciju da dominiraju nad faktorima nacionalne bezbjednosti u objašnjavanju ko dobija najviše glasova na predsjedničkim izborima, to i dalje igra važnu ulogu u strategijama kandidata“.
Freedman dodaje da je praksa u predizbornoj kampanji da se uvek održi jedna nacionalna predsjednička debata isključivo posvećena pitanjima spoljne politike. „I mislim da je to mjesto gdje predsjednički izbori zaista oblikuju spoljnu politiku SAD, jer kandidati toliko žele da dobiju taj mali dio glasova koji im je na dohvat“.
Napeta i neizvjesna borba
Profesor Lenard Steinhorne kaže da očekuje neizvjesne izbore, ali da ignoriše ankete jer, kako kaže, pokazuju šta ljudi misle u tom trenutku i ne znači da će iste stavove imati u novembru.
“Osim toga, postoji ‘džoker’ - potencijalni kandidat treće strane i kako on može da utiču. Na primjer, da se Ralf Nejder nije kandidovao kao kandidat treće strane 2000, Al Gore bi vjerovatno bio predsednik umjesto Georga Busha mlađeg. Možda ne bismo imali rat u Iraku ili bi bile druge sudije Vrhovnog suda. Da je to bio slučaj, možda ne bismo vidjeli da se prije nekoliko godina poništi presuda Roe protiv Vejda”.
Objašnjava i da je sistem na predsjedničkim izborima takav da pobjednik nije onaj ko dobija najviše glasova na nivo cijele države.
“Nije važno što je Hillarc Clinton pobijedila Donalda Trumpa za milione glasova ili je George Bush mlađi izgubio od Ala Gorea za 600.000 glasova širom zemlje. Važno je ko pobjeđuje na elektorskom koledžu. A elektorski koledž sve više određuje mali broj država. Zato su ovo izbori koji se odlučuju u državama kao što su Viskonsin, Mičigen, Pensilvanija, Džordžiji, Arizona i Nevada. I vrlo je moguće da bi Donald Trump ponovo mogao da izgubi sa milionima glasova razlike, a da ipak uđe u elektorski koledža sa šansom da osvoji predsjedničku funkciju”.
Kristofer Prebl ocjenjuje da male razlike u nekoliko država mogu da imaju ogroman uticaj na konačan ishod.
“Možete imati veoma, veoma velike razlike u određenim državama, na primjer, znate, Kalifornija i Njujork. Ali male razlike u nekoliko država mogu da imaju ogroman uticaj. I tako mislim da ćemo, kao 2016. i 2020, vidjeti da će izbori biti odlučeni u četiri do šest neizvjesnih država”.
Jeffrey Freedman ocjenjuje da to što se Americi vjerovatno smiješe još jedni neizvjesni izbori “budi dodatnu zabrinutost”. “Možete zamisliti sve vrste pravnih izazova koji bi mogli da se pojave. I mislim da su u SAD u ovom trenutku mnogi zabrinuti zbog ponavljanja takve vrste nezadovoljstva. I, znate, kao u slučaju 6. januara, pobune koja je uslijedila nakon izbora 2020. ili možda nešto što bi ovog puta bilo još gore“.
Sjenka upada u Capitol nadvija se nad izborima
Kristofer Prebl iz Stimson centra kaže da se nada mirnom izbornom i postizbornom procesu, ali da sjećanje na upad Trumpovih pristalica u vašingtonski Kapitol 6. januara 2021, izaziva “zabrinutost kod mnogih Amerikanaca”.
“Nadam se da će, bez obzira na to šta se dešava u pogledu stvarnog brojanja glasova - onaj ko je izgubi, učiniti to dostojantveno. Kao što su svi prethodni predsjednički kandidati radili i priznali rezultate izbore - nešto što je predsjednik Trump odbio da uradi poslije izbora 2020.”
Freedman ističe da nije siguran da će Amerika “izbjeći da se ponovi nešto poput 6. januara” i obrazlaže to tvrdnjom da su mnoge Trumpove pristalice i dalje ubijeđene da je on pobijedio na prethodnim izborima, a da je zatim pokraden.
Kaže da na to treba dodati i trenutno nezadovoljstvo mnogih ekonomskom situacijom jer mnogi vjeruju da Biden loše radi po tom pitanju.
„Zamislite da, ako bi Trump ponovo izgubio, mislim da je moguća ta vrsta krize. Opet, teško je povjerovati da će snage bezbjednosti biti iznenađene takvom vrstom izazova, kao što se činilo da je slučaj sa policijom na Kapitolu 2020. I bilo bi teško zamisliti da FBI i druge agencije za sprovođenje zakona ne ulažu više resursa u pripremu za to nego što su to bile u prošlosti. Tako da mislim da je za nadati se da će vlada biti spremnija za to nego što je bila 2020“.
Leonard Steinhorne kaže da je prije četiri godine narušen osnovni princip Amerike – da je demokratija dobra stvar i kada pobijedite i kada izgubite. Time se, kako dodaje, podriva povjerenje u institucije.
“Nije bilo dokaza o prevari na bilo kom značajnom nivou. I čak u onih nekoliko slučajave prevare, podjednako su učestvovali demokrate i republikanci. I tokom vremena, svako ko je pokušao da dokaže da postoji prevara, nije uspio. Ni komisija George Busha mlađeg, čak ni radna grupa Donalda Trumpa i njegova administracija nisu našli ništa i raspušteni su. Kada posijete sjeme nepovjerenja u demokratski sistem samo kada izgubite, a vjerujete u demokratiju samo kada pobijedite, to prestaje da bude demokratija”.
On ocjenjuje da američko društvo mora ponovo da izgradi povjerenje u institucije i da to uključuje demokratsko glasanje, nezavisno sudstvo, slobodu medija i nevladine organizacije.
“Došli smo do tačke kada je nepovjerenje u naše demokratske institucije poraslo na veoma neugodan nivo. Drugo pitanje sa kojim moramo da se suočimo na ovim izborima jeste - kako želimo da vratimo povjerenje u te institucije da bi bili sigurni da nam je demokratija funkcionalna. Bilo da pobijedite ili izgubite, način da se nešto promijeni nije da dovodite u pitanje rezultate legitimnog poraza, već da ubijedite ljude da sljedeći put glasaju suprotno”, zaključio je Steinhorne.
