Rošel Elison je 17 godina živjela na ulicama američke prijestonice. Bila je žrtva nasilja i seksualnog zlostavljanja u porodici od pete godine i zavisnica od narkotika od kada je bila tinejdžerka. Jedno vrijeme je provela i u zatvoru.
“Pušila sam marihuanu, uzimala pilule, bilo što samo da ne bih trpjela traumu i bol”, ispričala je Rošel za Glas Amerike, u parku u centru grada na čijim klupama je godinama spavala.
„Plakala sam jer sam mislila da ću da umrem ovdje. Bila sam silovana, udarana pištoljem. Više puta mi je slomljena vilica. Bilo je veoma nasilno za usamljenu ženu ovdje. I osjećala sam se nevidiljivom, jer mi niko nije znao ime. Izgubila sam nadu”.
Rošel, koja je poslije višegodišnji patnji uspjela da obezbijedi krov nad glavom, sada svoje iskustvo koristi da pomogne drugima u Vašingtonu koji su u istoj situaciji, a kojih je prema zvaničnim podacima veliki broj.
„Prošle godine, prema podacima prikupljenim tokom jedne noći, bilo je 5.600 beskućnika (u Vašingtonu), oko 530 porodica. To je bio ukupni rast od 14 odsto u odnosu na godinu prije toga, odnosno 39 procenata kada je riječ o porodicama... To su veoma zabrinjavajuće cifre zato što je riječ o početku post-pandemijskog rasta. Posle ukidanja moratorijuma na izbacivanje iz stanova, kada više nije bila dostupna ni pomoć za plaćanje kirija, zabilježen je trend velikog rasta svake godine i ne postoje mjere koje bi to preokrenule“, kaže za Glas Amerike Amber Harding, izvršna direktorka Vašingtonske pravne klinike za beskućnike, neprofitne organizacije koja pruža pravnu pomoć beskućnicima u američkoj prijestonici.
Brojke koje je navela dio su obaveznog izvještaja o beskućnicima koji Sekretarijat za stambena pitanja i urbani razvoj (HUD) objavljuje od 2007. godine i prosleđuje Kongresu.
Izvještaj je zasnovan na podacima prikupljenim tokom jedne noći širom zemlje, obično tokom januara. Volonteri širom zemlje trenutno prikupljaju podatke za ovogodišnji izvještaj, nakon što je prošlogodišnji pokazao da je 2024. godine u Sjedinjenim Državama bio rekordan broj beskućnika u gotovo svim kategorijama.
Prema izvještaju objavljenom u decembru prošle godine, broj beskućnika nije porastao samo u Vašingtonu, već i širom zemlje, za 18 odsto na rekordnih više od 770.000, i to nakon rasta od 12 procenata 2023. Kada je riječ o porodicama, prošle godine je bilo 39 odsto više onih koje su ostale bez krova nad glavom.
Cifre nisu precizna slika stvarnog stanja, s obzirom na to da ne obuhvataju one koji privremeno žive sa porodicama ili prijateljima.
„Milioni porodica u ovoj zemlji žive na ivici beskućništva, možda odsjedaju kod porodice i prijatelja. Nemaju svoj stalni smještaj i nije potrebno mnogo da ostanu bez krova nad glavom. Automobil se pokvari i žive u ruralnom području i ne mogu da idu na posao. Dijete ima zdravstvenu krizu i ne mogu da plate račune i da idu na posao“, kaže Džef Olivet, bivši izvršni direktor Američkog međuagencijskog savjeta za beskućništvo - vladine službe koja koordiniše politiku za rešavanja tog problema na federalnom nivou.
Kao glavni uzroci trenutne krize, kako je Olivet naziva, u vladinom izvještaju navedeni su veliki troškovi stanovanja, rast inflacije, porast broja migranata, prirodne katastrofe, dugoročne ekonomske i socijalne posljedice pandemije kovida 19.
Olivet za Glas Amerike kaže da su među ključnim problemima rasna nejednakost - stopa beskućništva je mnogo veća među crncima i starosjediocima nego bijelcima - i nedostatak stanova koje ljudi mogu da priušte.
“Jednostavno rečeno, resursi ne idu u korak sa potražnjom. Imamo ogroman nedostatak jeftinih stanova u ovoj zemlji. Takođe, ne postoji dobar pristup zdravstvenoj zaštiti, mentalnoj njezi i liječenju bolesti zavisnosti za sve kojima je potrebna…Dokazi pokazuju da riješeno stambeno pitanje, sa veoma dobrom dodatnom podrškom, daje rezultate kada je riječ o okončanju beskućništva. A ta podrška obuhvata liječenje zavisnosti od droge i alkohola, brigu o mentalnom zdravlju, pomoć žrtvama porodičnog nasilja”.
Sa Olivetom je saglasna i Margo Kušel, ljekarka i profesorka medicine na Univerzitetu Kalifornije u San Francisku čije je istraživanje između ostalog usredsređeno na uzroke i posljedice beskućništva.
U Kaliforniji je, kako ističe Kušel, jedna od najvećih stopa beskućništva u Americi iako je u Los Anđelesu 2024. godine zabilježen pad - mada se očekuje da se to promijeni zbog katastrofalnih požara.
U toj državi, nedostaje milion stambenih jedinica koje domaćinstva sa veoma niskim prihodima mogu da priušte, kaže Kušel.
“Nivo beskućništva u zajednici direktno je povezan sa nedostatkom jeftinih stanova. Ljudi često netačno misle da je izazvano stopama bolesti zavisnosti ili problemima sa mentalnim zdravljem. Da je to tačno, Kalifornija bi bila u relativno dobroj situaciji”, ističe Kušel.
Međutim, dio američkih eksperata i javnosti smatra da je ključno liječenje mentalnih i bolesti zavisnosti, a ne ulaganje sredstava u rešavanje stambenih pitanja. To podržava i aktuelni predsjednik Donald Trump.
Olivet i Kušel smatraju da jedno ne isključuje drugo.
“Ljekarka sam i većinu vremena provodim liječeći ljude koji imaju mentalne i probleme sa zavisnošću. I mogu da vam kažem da su ti problemi rješivi, ali je to gotovo nemoguće uraditi bez riješenog stambenog pitanja… Zaista možemo da pomognemo ljudima, ali nam je potrebno da imaju gdje da žive”, kaže Margo Kušel.
Amber Harding ispričala je za Glas Amerike da je imala klijenta koji nije imao kontakta sa svojim ocem kada je bio beskućnik i da se to promijenilo kada se uselio u svoj stan.
„Zvao me je da mi kaže da ga je otac posjetio tokom vikenda. Imati samo mjesto gdje porodica može da dođe je bio prvi korak ka njihovom pomirenju. Istakla bih tu ljudskost stanovanja. To vam omogućava da dišete, da se opustite, igrate sa djecom, imate kućnog ljubimca, sve one stvari koje mnogi od nas rade”.
Put do oporavka za Rošel Elison počeo je kada se uz pomoć organizacije „Putevi do stanovanja“ (Pathways to housing DC) uselila u svoj prvi stan za 17 godina. To joj je pomoglo i da se kraju odvikne od droge. Sada mogu da je posjete i troje djece sa kojima dugo nije bila u kontaktu, kao i unučad.
„Kada ste beskućnik, nemate nikakav temelj. Kada se uselite u stan i znate da vas neće izbaciti zato što pokleknete ili ste u krizi, kada dođete kući, osjećate se sve moćnije“.
