Uprkos tome, gotovo svi političari pod sankcijama bili su kandidati na nedavno održanim izborima, te su uz hiljade glasova uglavnom dobili nove javne funkcije. Istovremeno, mjere poput zabrane ulaska ili blokiranja imovine u SAD ne pogađaju mnogo sankcionisane zvaničnike, dok se američke i druge delegacije nastavljaju sastajati sa njima.
„To su nesporni nedostaci dosadašnjih sankcija, i često se to uzima kao ključna kritika njihove učinkovitosti“, kaže Siniša Vuković, profesor na Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Johns Hopkins.
On napominje da je ipak važno razumjeti stvarnu svrhu sankcija kao alata američke vanjske politike:
„Dosadašnji učinak ovih sankcija se prije svega ogleda u jakoj političkoj poruci, kojom se ti pojedinci obilježavaju kao remetilački faktori koji urušavaju stabilnost i bezbjednost BiH, a samim tim postaju neprihvatljivi i za druge Zapadne aktere. Ovom porukom se ne ostavlja nikakva sumnja ko su problematični činioci u društvu.“
Vuković dodaje da se sankcijama šalje i poruka regionu „da se bilo kakva saradnja sa takvim akterima neće gledati blagonaklono u bliskoj budućnosti“.
Većinu američkih sankcija sprovodi Ministarstvo finansija SAD, preko svog Odjela za kontrolu strane imovine (OFAC), ali ih mogu izricati i State Department, pa i Ministarstvo trgovine, uz odobrenje predsjednika SAD. Primjerice, američki predsjednik svake godine obnavlja vanredno stanje za Zapadni Balkan, što olakšava održavanje starih i uvođenje novih sankcija.
Također, Joe Biden je u junu 2021. godine dodatno proširio ovlašćenja za sankcionisanje na Zapadnom Balkanu, izvršnom naredbom „EO 14003“, koja kao razloge navodi korupciju, te ugrožavanje mira i stabilnosti. Upravo po tom osnovu izrečena je većina sankcija prema BiH u 2022. godini.
Leon Hartwell, viši savjetnik organizacije IDEAS, na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, te Centra za analizu evropskih politika, kaže da postoji nekoliko razloga za pojačano američko djelovanje tokom 2022. godine: od angažovanosti novog ambasadora SAD u BiH, Michaela Murphya, preko percepcije koja već neko vrijeme postoji u Washingtonu da je BiH „zaglavljena u vremenu“, pa do postupaka Rusije.
„Mislim da je februarska eskalacija Rusije u Ukrajini osigurala da u Washingtonu postoji snažniji fokus na centralnu i istočnu Evropu. (…) Dodik se, primjerice, nastavlja sretati sa svojim prijateljem Vladimirom Putinom. Tako da je jačanje režima sankcija, posebno protiv nekoliko pojedinaca koji su, čini se, bliski Kremlju, stoga imalo smisla“, dodaje Hartwell.
Adi Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost, objašnjava da SAD kroz sankcije globalno, a ne samo prema BiH, žele poslati poruku da postoji problem sa korupcijom i njenim vezama sa politikom: „Da ta korupcija i politika utiču na kvalitet demokratije i onda i kvalitet odnosa SAD sa tim zemljama.“
„Svakako želja i motivacija iza tih sankcija jeste i da u zemljama gdje se te sankcije dešavaju, kao što je BiH, imate reakciju na to, ne samo kada je u pitanju pravosudni sistem, već i kada je u pitanju čitava politička kultura, odnosno, politička zajednica“, kaže Ćerimagić. „Zašto se to ne dešava, ili do koje mjere se dešava, je poseban aspekt te priče.“
Na upit Glasa Amerike o efikasnosti sankcija, neimenovani glasnogovornik State Departmenta je naveo: „Sankcije nameću stvarne troškove onima na koje su usmjerene i šalju veoma jasnu poruku o riziku poslovanja ili pružanja podrške imenovanoj osobi. Ipak, one nisu zamjena za lokalno djelovanje – javne institucije u BiH moraju ispuniti svoju dužnost držanja odgovornim svih javnih zvaničnika koji su korumpirani, destabilizuju zemlju i njenu demokratiju, ili podrivaju Daytonski mirovni sporazum.“
Sankcije pa sastanci – konfuzne poruke za javnost
Prvi bh. zvaničnik sankcionisan na osnovu izvršne naredbe „EO 14003“ u 2022. godini bio je član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik (SNSD), već 5. januara. Kao razlozi su navedeni podrivanje državnih institucija i rad na kreiranju paralelnih institucija u Republici Srpskoj (RS), koruptivne aktivnosti, te etno-nacionalistička retorika koja izaziva podjele.
Tom prilikom na listu OFAC-a je uvrštena i firma „Alternativna televizija“, uz objašnjenje da je poslovni subjekt pod Dodikovom kontrolom. Početkom oktobra, sankcionisan je Slobodan Stanković, kao “biznismen povezan s Dodikom”, te njegova firma „Integral Inženjering“.
Ministarstvo finansija prvi put je sankcionisalo Dodika još 2017. godine, zbog opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma. Već tada, donesena je odluka o blokiranju sve imovine koju on eventualno posjeduje u SAD, o zabrani ulaska u SAD, dok su američkim državljanima zabranjeni transakcije i poslovanje sa njim.
U aprilu 2022. godine, Dodiku i njegovoj saradnici, predsjednici RS Željki Cvijanović, sankcije sa sličnim mjerama je uvelo i Ujedinjeno kraljevstvo, navodeći kao razlog „namjerno podrivanje teško stečenog mira u BiH“.
U praksi, malo toga se promijenilo nakon sankcija. Dodik je nastavio sa zapaljivom retorikom i uvredama za američke i druge međunarodne predstavnike, koji su se pak nastavili sastajati s njim. Prilikom posjete BiH u aprilu, sa Dodikom je u Predsjedništvu BiH razgovarala grupa senatora, uključujući Jeanne Shaheen.
„Mislim da je za nas važno da se nastavimo sastajati sa ljudima koji su državni zvaničnici, zbog čega je i bio sastanak sa Dodikom. Imali smo priliku da uživo razgovaramo i izrazimo našu zabrinutost zbog onoga što se dešava u zemlji“, kazala je Shaheen za Glas Amerike.
Prema riječima Shaheen, američke sankcije imaju efekat i upravo je to bila jedna od prvih stvari koje je Dodik kritikovao prilikom aprilskog susreta.
Vuković navodi da taj sastanak može djelovati kontradiktorno ili kontraproduktivno, ali da je riječ o uobičajenoj praksi: „Diplomatija zahtjeva povremene kontakte i sa najproblematičnijim akterima“.
Ćerimagić kaže da se SAD u kontekstu izricanja sankcija ne mogu posmatrati kao izolovani akter, ali da u odnosima zapadnih partnera, pa i u samoj SAD postoje određene protivrječnosti. Kao primjer upravo navodi sankcije za Dodika i Cvijanović.
„Samo par mjeseci prije početka izborne kampanje, imate veliku posjetu Željke Cvijanović Washingtonu, imate njene razgovore sa Administracijom, sa političarima u Washingtonu. I imate medije u BiH koji prenose i izvještavaju o toj posjeti kao o jednoj od najuspješnijih posjeta jednog zvaničnika iz BiH SAD-u u posljednjih nekoliko godina“, kaže Ćerimagić. „Naravno, za nas koji promatramo procese, jasno je otprilike o čemu se tu radi. Međutim, za javnost, to su ustvari jedne konfuzne poruke, koje onda slabe i same inicijalne ciljeve takvih sankcija.“
Podrška birača i novi mandati za sankcionisane političare
Osim Dodika, OFAC je u 2022. godini sankcionisao još visokorangiranih funkcionera. U junu, mjere su izrečene predsjedniku Federacije BiH (FBiH) Marinku Čavari (HDZ) i ministru zdravlja i socijalne zaštite RS Alenu Šeraniću (SNSD). Za Čavaru je navedeno da je od 2019. odbijao nominovati sudije za Ustavni sud FBiH, a za Šeranića da je doprinosio secesionističkim pokušajima RS.
U aprilu, OFAC je za Asima Sarajlića naveo da je bio “uključen u korupciju visokog nivoa“, nakon čega je on napustio stranačke funkcije u SDA, kao i parlamentarne funkcije, ali je ostao delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U međuvremenu ga je Općinski sud u Sarajevu nepravomoćno oslobodio optužbe da je posredovao pri nezakonitom zapošljavanju, dok mu je u toku suđenje za davanje dara pri unutarstranačkim izborima u SDA.
U oktobru, sankcionisan je i premijer FBiH, Fadil Novalić (SDA), zbog zloupotrebe podataka o penzionerima pred izbore 2018. godine. OFAC je naveo da to „odražava širi obrazac korištenja njegove pozicije političkog uticaja, o kojem je javno izvještavano, za vlastitu ili stranačku korist, podrivanjem demokratskih procesa ili institucija BiH.“
Svi pobrojani funkcioneri, osim Sarajlića, bili su kandidati na nedavno okončanim izborima i prema trenutnim rezultatima, dobili su značajnu podršku birača.
Novalić, kojem se sudi po optužbi za zloupotrebe prilikom nabavke respiratora u vrijeme pandemije, dobio je 10.657 glasova i mandat u Parlamentu FBiH. Šeranić je sa 11.847 glasova izabran u Narodnu Skupštinu RS, a Čavara sa 16.379 glasova u Parlamentarnu skupštinu BiH. Prema preliminarnim rezultatima, Dodik je sa 291.915 glasova izabran za Predsjednika RS, ali je zbog pritužbi opozicije ponovno brojanje glasačkih listića za taj nivo u toku.
Jednom od kandidata na izborima, sankcije je uveo i State Department. U januaru, Mirsadu Kukiću, koji je nakon odlaska iz SDA osnovao stranku PDA, zabranjen je ulazak u SAD zbog „umiješanosti u značajnu korupciju“. On je 2020. godine nepravomoćno osuđen na godinu zatvora zbog trgovine uticajem i zloupotrebe prilikom zapošljavanja.
Na izborima u oktobru 2022. godine, Kukić je dobio podršku 11.142 glasača, ali pošto PDA nije prešla izborni prag, neće imati novi zastupnički mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ipak, nedavno je sa predstavnicima drugih stranaka u ime PDA pregovarao o uspostavi vlasti u FBiH.
Vuković navodi da su sankcionisani pojedinci učestvovali na izborima jer im to omogućavaju izborna pravila, uz napomenu da slični primjeri postoje širom svijeta.
„Ali kad vidite koji su to primjeri, vidite da je tu Bosna u veoma problematičnom društvu. Tu su Iran, Sjeverna Koreja, Rusija, Sirija, Venecuela. Ako je to bosanskohercegovačkom društvu u redu, onda je tu još veći problem. Ako se u društvu i dalje održava utisak da su takvi pojednici prihvatljivi i da su građani i dalje spremni da im daju glas, čak i većinu, da vode državu, onda se postavlja pitanje kojim putem ide BiH“, kaže Vuković i dodaje: „Nesporno je da Zapadne zemlje moraju imati mnogo bolju strategiju javne diplomatije, kojom bi se jasno stavilo do znanja šta su posljedice odabira takvih kandidata.“
Sankcije State Departmenta
Osim Mirsada Kukića, State Department je u januaru 2022. godine sankcionisao Dodikovog savjetnika Milana Tegeltiju i njegovu suprugu Tijanu. Za Tegeltiju je navedeno da je kao predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća „bio umiješan u koruptivne akte, uključujući korištenje političkog uticaja i službene moći za vlastitu korist“.
State Department je prije toga izrekao dvije sankcije: Nikoli Špiriću u septembru 2018. i Amiru Zukiću u maju 2020. godine. U oba slučaja kao razlog je navedena „umiješanost u značajnu korupciju“.
Iako nije bio kandidat na proteklim izborima, sankcije nisu spriječile Špirića, dugogodišnjeg političara SNSD-a, u obavljanju funkcija. Trenutno je član Kolegija Doma naroda Parlamenta BiH.
Kandidat na izborima nije bio ni Amir Zukić. Njega je SDA sa pozicije generalnog sekretara smijenila zbog optužnice za primanje dara i nezakonitog posredovanja u zapošljavanju iz vremena kada je bio zastupnik u Parlamentu FBiH. U međuvremenu, u julu 2022, prvostepeno je osuđen na tri godine zatvora.
Svima koje je sankcionisao State Department zabranjeno je putovanje u SAD. Kod OFAC-a, osim zabrane ulaska u SAD, fokus je na trgovini i ekonomiji, pa oni koji se nalaze na listama ne smiju poslovati sa američkim firmama i državljanima, te im je blokirana imovina koju eventualno posjeduju u SAD.
Ćerimagić napominje da BiH nije izuzetak po tome što sankcije ne vode ka promjenama političke snage pojedinaca. Dodatno, zbog percepcije da bi se povezanost sa SAD mogla nepovoljno odraziti, ni politički protivnici sankcionisanih ne koriste često sankcije kao argument: „Postoji određeni strah da ukoliko se stranke opozicije fokusiraju puno na to, da će to ustvari djelovati negativno prema njima.“
„Mislim da za to nisu krivi samo političari, već i mi, iz pozicije ljudi koji učestvuju u javnom životu, iz akademske zajednice, što ustvari nismo sposobni da ubijedimo većinu u BiH i u regionu ko su ustvari stvarni partneri, stvarni prijatelji, za jednu bolju i drugačiju BiH i region“, pojašnjava Ćerimagić.
Ćerimagić također napominje da se na primjerima SDA i PDA, gdje su pritisak javnosti i strah stranaka da će ih sankcije dovesti do problema bili veći, mogu vidjeti barem male razlike u reakcijama „koje su za nekoga u DC-u ko razmišlja o uspješnosti tih sankcija, možda važne.“
Same sankcije nisu dovoljne
OFAC je u 2022. godini sankcionisao i dvije osobe iz pravosuđa. U aprilu je za Gordanu Tadić, bivšu glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH, navedeno da je učestvovala u potkopavanju demokratskih procesa i institucija, te da je koristila poziciju da promoviše lične i porodične interese. U septembru, OFAC je za Dianu Kajmaković, također državnu tužiteljicu, kao razlog sankcija naveo korupciju i veze sa kriminalnim organizacijama.
Hartwell objašnjava da izricanje sankcija podrazumijeva opsežan proces odlučivanja „što pokazuje da Washington ne samo prepoznaje, već i osuđuje destabilizirajuću ulogu koju ti pojedinci igraju u kontekstu nestabilnosti BiH“.
Prema Hartwellovim riječima, efikasnost sankcija je teško mjeriti, ali njihov dugoročni cilj je da oslabe mogućnost onih koji blokiraju procese da utiču na druge, pa samim tim i mogućnost da destabilizuju BiH.
Ukupno 114 sankcionisanih iz BiH
Uključujući i sankcije iz 2022. godine, SAD imaju javno objavljene sankcije protiv ukupno 107 osoba i 7 pravnih lica iz BiH, od čega pet State Departmenta, dok su ostale OFAC-ove.
Veći dio sankcija izrečen je u postratnim periodu, pa se kao povod obično navode rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i ugrožavanje mira i sigurnosti, primjerice u slučajevima Ratka Mladića i Darija Kordića. Pretraga OFAC-ove baze podataka pokazuje da se dio sankcija odnosi i na veze sa organizovanim kriminalom i terorizmom.
Također, na listama OFAC-a su organizacije i pojedinci koji nisu iz BiH, ali razlozi za sankcije (najčešće optužnice i istrage haškog tribunala) imaju veze sa BiH, na primjer Radovan Karadžić. Liste se povremeno ažuriraju, dodavanjem novih osoba i brisanjem onih koji su preminuli.
Sagovornici Glasa Amerike slažu se da bi uticaj sankcija na pojedince bio veći kada bi ih uvela i Evropska unija (EU), ili barem pojedine članice.
Ćerimagić podsjeća da Evropa jeste donijela određene mjere zbog rada vlasti RS na urušavanju BiH, primjerice, zaustavljanje višemilionskih investicija Evropske komisije i Njemačke. Ipak, izostale su sankcije EU protiv Dodika.
„To je propalo zbog opozicije Mađarske, i zbog prije svega važnosti da se, kada su u pitanje sankcije prema Ruskoj Federaciji, ostane ujedinjeno. Tako da je, da tako kažem, zamijenjena BiH za Rusiju“, kaže Ćerimagić i dodaje da se to u RS predstavlja „kao neka vrsta njegove velike pobjede nad Zapadom“.
Vuković navodi da je značajan nedostatak dosadašnjih sankcija to što nisu u dovoljnoj mjeri obeshrabrile sve one na koje su usmjerene: „Stvara se utisak da pojedinci koji su pogođeni sankcijama to doživljavaju kao neku vrstu priznanja, da to nose kao orden, da su ostali nepokolebljivi na njihovom anti-zapadnom putu“.
„Nije dovoljno samo udariti sankcije“, objašnjava Vuković. „Sankcije su neka vrsta etikete. Sankcije su neka vrsta upozorenja. Sankcije su neka vrsta namjere. Ali same po sebi ne mogu postići konačni efekat apsolutnog obeshrabrivanja određenih praksi i politika. One moraju biti dio rješenja, a ne samo rješenje po sebi.“
