Postigavši svjetsku slavu s jezivim ubistvima na javnim mjestima, odrubljivanjem glava zapadnjacima, ubijanjem gay sirijaca i Iračana i porobljavanjem Yazidskih žena, militantna grupa hvalila se svojim kalifatom kako bi se suprotstavila srednjovjekovnom Abasidskom carstvu koje je trajalo dva stoljeća.
Njihovo je trajalo manje od pola desetljeća. U pokušaju da zadrže svoje posljednje uporište u istočnoj Siriji, militanti su se držali obrasca tako što su kršili ratne zakone, žrtvovali živote neboraca, koristeći žene i djecu kao ljudski štit, gotovo svi oni su kao štit koristili vlastite žene i potomke.
Islamska država nekada je kontrolisala 88.000 kvadratnih kilometara teritorije u Siriji i Iraku i nametnula je srednjovjekovnu vladavinu gotovo osam miliona ljudi. Na svom vrhuncu militantna grupa, koja je iskrivila pobunu protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, dobila je milijarde dolara od iznude, krijumčarenja naftom, krađa i otmica.
Propagandisti Islamske države pokušali su legitimirati svoju kvazi-državu nastojeći da državnost stvore lažnim atributima, od kovanja novca do otvaranja škola, dok lokalno stanovništvo nije željelo da njihova djeca pohađaju te škole.
Za Sirijske demokratske snage i kurdske snage koje se bore protiv Islamske države, konačni napadi ne idu dovoljno brzo. Zbog opasnosti od ne-borbenih žrtava, „bili smo prisiljeni ići oprezno i tačno”, kaže Mustafa Bali, glasnogovornik SDF-a.
Američki i evropski dužnosnici navode da je smanjenje kalifata primjer uspješne intervencije Zapada. Kurde i saveznička plemena prvenstveno su podučavale, opskrbljivale i savjetovale Sjedinjene Države - najprije od administracije Baracka Obame, a zatim Donalda Trumpa.
Unatoč malim ulaganjima u smislu američkih kopnenih trupa, nikada više od 2.500, američka strategija oblikovanja lokalnih snaga i podrške iz zraka radila je bolje nego što su mnogi očekivali. I to se već pojavljuje kao zadani model za druge izazovne protuterorističke misije SAD-a, kažu američki dužnosnici.
General James Hecker, potpredsjednik operacija u Pentagonu, istaknuo je prednosti korištenja zamjenskih snaga, prije kongresnog panela prošlog mjeseca, tvrdeći kako strategija smanjuje „potrebu za razmještajem američkih trupa velikih razmjera”, smanjujući šanse da budu uhvaćeni i „potiče okruženje u kojem lokalne snage preuzimaju vlasništvo nad problemom“.
Među onima koji su preuzeli vlasništvo u istočnoj Siriji bili su pripadnici plemena Shaitat.
Godine 2014., militanti Islamske države masakrirali su plemena Shaitat, koji su imali drskost za pobunu. Borci Islamske države pucali su, odrubljivali glave i razapeli ih oko 900, što je najkrvaviji zločin koji je počinila teroristička grupa u Siriji. Kao i kod drugih klanja, Islamska država je likovala u barbarstvu, bilježeći ubistva na mobitelima radi dijeljenja putem društvenih medija.
Taj masakr, kao i drugi, potaknuli su bivšeg britanskog obavještajca Richarda Barretta da u izvještaju za Soufan Group, sigurnosnu konsultantsku kompaniju, predvidi da je Islamska država posijala sjeme smrti kalifata, tvrdeći da će barbarstvo militanata stići njih same i izazvati reakciju. Shaitat pleme, koje se bore zajedno s Kurdima u istočnoj Siriji, dio su te reakcije.
Kalifat može biti slomljen, ali je za sobom ostavio veliki broj tijela koja su pridonijela ratnoj traumi začaranog sukoba u Siriji. Ali Islamska država nastavlja da ostavlja naslijeđe.
Pro-islamski državni online magazin, „Omladina kalifata”, hvalio se kako će grupa preživjeti. Drugi društveno-medijski kanali Islamske države naglasili su da je strategija terorističke grupe sada da izazove što je više moguće pustoši, koristeći taktiku pobune u Iraku koju je brusio Abu Musab al-Zarqawi, al-Qaidin mentor Abu Bakr al-Baghdadija, nakon svrgavanja Saddama Husseina.
Iscrpljujući ustanak već je u punom zamahu u susjednom Iraku. Što se Islamske države tiče sve je bilo pošteno - vladini ciljevi, civili, svi koji se smatraju suradnicima lokalnih ili centralnih vlasti. Cilj grupe, kao i u prošlosti, je izazvati prekomjernu reakciju i proširiti duboko usađene sektaške podjele, koje su postale otrovnije u dugotrajnom sukobu u Siriji, i da iskoriste osjećaj napuštenosti mnogih običnih sunitskih muslimana u Siriji i Iraku, kojim upravljaju šiitski režimi, upozoravaju analitičari i zapadni zvaničnici.
„Danas su uslovi u obje zemlje povoljniji za buduće obnavljanje ISIS-a. Područja od sjeveroistočne Sirije do zapadnog Iraka leže u ruševinama, cijele zajednice su opustošene, a granice su previše porozne da bi ih osigurale centralne vlade”, kaže Hassan Hassan, koautor knjige o terorističkoj grupi.
Još uvijek postoje žarišta boraca Islamske države na području koje kontrolira sirijski predsjednik Bashar al-Assad. Drugi su se probijali u sjeverozapadnu pokrajinu Idlib, kojom dominira grupa Hayat Tahrir al-Sham povezana sa Al-Qaidom.
Ne prihvataju ih njihovi suparnički džihadisti, koji također njeguju snove o uspostavljanju kalifata. Skupina Al-Qaida vjerojatno se brine da će prisustvo Islamske države pozvati na bombardiranje Rusa. Al-Qaida uživa u svom ponovnom preporodu na osnovu poniženja svog konkurenta, kažu zapadni zvaničnici.
Neki od hiljade boraca Islamske države u Siriji mogu se pridružiti Al-Qaidi zbog preživljavanja, ali analitičari vjeruju da većina neće. Većina preživjelih Islamske države izvršit će bombaške napade poput eksplozije 16. januara u sjevernom sirijskom gradu Manbij, u kojem je poginulo 15 osoba, uključujući četiri Amerikanca, kažu američki i UN dužnosnici.
Islamska država ima pristalice u Libiji, Nigeriji, Somaliji, Afganistanu i na Filipinima kao i u Evropi. No, nada zapadnih zvaničnika je da će propast kalifata umanjiti mračnu privlačnost militantne grupe i barem smanjiti privlačnost grupe za evropske regrute.
Bez obzira na to, čelnik britanske obavještajne službe MI6, Alex Younger, nedavno je upozorio kreatore zapadne politike na osjećaj trijumfalizma, budući da se Islamska država „vraća u svoje prirodno stanje kao asimetrična, transnacionalna teroristička organizacija”.
