Tokom govora na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji 18. februara ove godine, potpredsjednica Kamala Harris je rekla da su SAD zaključile da je Rusija počinila i zločine protiv čovječnosti. Rusija demantuje da su joj meta civili.
U intervjuu za ukrajinsku redakciju Glasa Amerike, Bet van Šak, ambasadorka State Departmenta za globalnu krivičnu pravdu, govorila je o toj najnovijoj odrednici SAD, dodajući da je važno postaviti temelje za rusku odgovornost.
Intervju je uređen radi sažetosti i jasnoće.
Glas Amerike: Potpredsjednica Kamala Haris objavila je 18. februara da su SAD utvrdile da je Rusija u Ukrajini počinila zločine protiv čovječnosti. Kako to mijenja američku politiku prema Rusiji i prema procesuiranju tih zločina?
Van Šak: Ova odrednica je važna jer signalizuje da smo pogledali sve dokaze - javno dostupne izvore, povjerljive stvari, izvještaje o ljudskim pravima - i utvrdili da Rusija zapravo pokreće široko rasprostranjen i sistemski napad na ukrajinske civile. Ovo će djelimično biti usmjereno na ukazivanje pažnje na nečuvene postupke Rusije, ali i na pomoć u postavljanju temelja za odgovornost u budućnosti. Izuzetno je važno nazvati stvari onakvim kakve jesu. I mislim da je potpredsjednica Haris to uradila na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji. SAD su formalno utvrdile da je Rusija kriva za ubistva egzekucijama, mučenja, silovanja i prisilne deportacije. Državni sekretar (Entoni) Blinken naveo je da je 'Putin od prvog dana pokušavao izbrisati ukrajinski identitet.' Zar to ne odgovara definiciji genocida u Konvenciji UN-a? Dakle, to su četiri zločina protiv čovječnosti na koje se ova odrednica sada fokusirala. Taj zaključak ne isključuje otkrića o dodatnim zločinima protiv čovječnosti ili eventualno o genocidu.
Glas Amerike: Ukrajinski i međunarodni pravni eksperti optužuju Rusiju da je napravila sistem genocida koji vodi direktno do Putina. Nakon punih godinu dana rata, da li biste rekli da su ti ratni zločini suštinski bili jedna od glavnih metoda rata Rusije u Ukrajini?
Van Šak: Da. Ovo je rat agresije koji je počinila Rusija, ali rat agresijom počinjen preko ratnih zločina, bukvalno svugdje gdje su ruske snage bile raspoređene. To je počelo u vidu napada za koje se činilo da su namjerni, neselektivni ili nerazmjerni protiv elemenata civilne infrastrukture. A onda, kad su istražitelji, novinari i aktivisti mogli otići na teren i posjetiti područja sa kojih su se ruske trupe povukle, tada su vidjeli nasilje drugačijih razmjera. Riječ je o međuljudskom nasilju, mučenju, seksualnom nasilju. Opservatorij za konflikte na Univerzitetu Jejl nedavno je objavio novi izvještaj. Oni su uspjeli potvrditi da je 6.000 djece oduzeto od njihovih porodica, od njihovih hranitelja, iz Ukrajine, te su prisilno preseljena u Rusiju. Nisu u kontaktu sa svojim familijama i to im nije ni dozvoljeno. Ovo je potencijalno i treća indicija genocida.
Glas Amerike: Da li će SAD da koriste svoj uticaj kod Crvenog krsta ili Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija da bi kreirale mehanizam koji bi pratio te slučajeve i da bi se osigurao pristup djeci koja su odvedena u Rusiju?
Van Šak: Izuzetno je važno imati puni spisak djece odvedene u Rusiju, posebno ako su odvojena od roditelja ili hranitelja. Toj bi se djeci takođe trebalo omogućiti da budu u kontaktu sa članovima svojih porodica i osigurati da se ta komunikacija dešava i da se dešava uspješno. To je posao aktivista. Takođe, kao što ste spomenuli, Međunarodni komitet Crvenog krsta mora imati pristup svim područjima na kojima su djeca zatočena ili ih na njima drže, kako bi bili u mogućnosti osigurati da se sa njima ispravno postupa i da imaju kontakt sa članovima porodica.
Glas Amerike: Nakon susreta sa glavnim ukrajinskim tužiocem Andrijom Kostinom u Vašingtonu, naveli ste da SAD sa partnerima razmatraju različite mogućnosti u smislu osnivanja posebnog tribunala koji bi istraživao i procesuirao Rusiju zbog zločina agresije. Koja je pozicija SAD po tom pitanju?
Van Šak: U Evropi je formirana grupa država koje su zainteresovane za sprovođenje različitih ideja o tribunalu za agresiju. SAD su učestvovale na posljednjem sastanku te grupe u Češkoj. Još uvijek razmatramo različite mogućnosti i mislim da međunarodna zajednica i dalje istražuje koji je modalitet najbolji. Jedna od opcija o kojima se razmišlja je neka vrsta hibridnog tribunala koji bi na kraju bio ukrajinski sud, ali sa puno međunarodne pomoći, uključujući potencijalno i sudije, tužioce, odbrambena vijeća, osoblje koje bi moglo biti dodato tom tribunalu kako bi doprinijeli u smislu međunarodne ekspertize i legitimiteta.
Glas Amerike: Neki od međunarodnih eksperata, poput vašeg prethodnika, Dejvida Šefera, kažu da samo potpuno međunarodni tribunal može da prevaziđe problem imuniteta za šefa države. Kakav je stav američke vlade o tom prijedlogu?
Van Šak: Tačno je da predsjednik Putin i možda neki od njegovih najbližih ministara u suštini uživaju imunitet šefa države pred sudovima drugih nacija. Dakle, ako bi Ukrajina pokušala procesuirati predsjednika Putina dok je šef države, on bi imao održivu odbranu imunitetom. Generalno, kod međunarodnih tribunala postoji sudska praksa koja kaže da oni ne moraju nužno priznati imunitet šefa države. U svakom slučaju, šanse su da ako on ikada i bude uhvaćen, to bi značilo da Putin više nije šef države. On tada ne bi bio u poziciji iznositi takvu odbranu bilo gdje gdje bi mogao biti krivično gonjen. Ono što sada vidimo je da međunarodna zajednica nikada nije bila ujedinjenija oko imperativa pravde. Imali smo to tokom Drugog svjetskog rata... I vidimo isti taj nivo pažnje i fokusa. Ovo je međugeneracijski izazov, ali mislim da je svijet artikulisao svoju predanost da ne možemo dopustiti da ti zločini prođu nekažnjeno.
