Ambasadore, hvala Vam puno što ste odvojili vrijeme kako biste sjeli sa nama i obavili razgovor. Prvo ćemo započeti s nedavnim događajima: Upravo ste se vratili s putovanja u London sa predsjedavajućim Željkom Komšićem i reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem. Šta je bila svrha tog putovanja i šta ste postigli?
Neposredni razlog za posjetu bila je komemoracija u Westminsterskoj opatiji za lorda Ashdowna. Paddyja se ljudi i dalje rado sjećaju ovdje u Bosni i Hercegovini (BiH), a ovo je bio događaj sjećanja na sve etape njegovog izuzetnog života – na vrijeme kada je bio vojnik, kada je bio diplomata, vođa političke stranke, Visoki predstavnik ovdje u BiH, te na njegovu ostavštinu u Domu lordova.
Mislim da je prisustvo predsjedavajućeg Predsjedništva Željka Komšića i reisu-l-uleme, snažno ukazalo na to šta on još uvijek znači ljudima u BiH. Jedna od stvari koja mi se zaista svidjela na komemoraciji je to što je jedan od Paddyjevih političkih protivnika održao govor - John Major, bivši premijer i jedan od četiri bivša premijera koji su bili prisutni na toj komemoraciji. Vrlo je toplo govorio o Paddyju i naslijeđu koje je ostavio.
Gospoda Komšić i reisu-l-ulema su imali i druge programe tokom posjete i bili su svjedoci jednoj zanimljivoj sedmici u britanskoj politici. Imali su priliku iz prve ruke čuti o kontinuiranoj posvećenosti Velike Britanije BiH i razgovarati o nekim pitanjima i idejama o tome koji pravac vodi naprijed.
Još jedan nedavni događaj bila je Parada ponosa, čiji ste vi glasan pobornik. Zašto?
Da, mislim da je to bio zaista važan trenutak. BiH je posljednja zemlja u regiji, a mislim da je možda i posljednja u Europi, koja je održala Paradu ponosa. Svi organizatori bili su iz lokalnih organizacija. Odradili su fantastičan posao. Usko su sarađivali s policijom, kantonalnom i iz cijele Federacije, a to je stvorilo zaista pozitivan doživljaj bez incidenata.
Dakle, bio sam u nedjelju tamo, sa puno drugih ljudi iz britanske ambasade, iz British Council-a, kako bismo pružili našu ličnu podršku. Mislim da je ovo dobra poruka o tome kakva je država BiH i u kojem smjeru ona ide. Mislim da se pokazalo da je moguće da ljudi imaju različite stavove a da se ipak međusobno prihvataju i da poštuju jedni druge. Mislim da je to dobra poruka svima koji razmišljaju o dolasku u BiH.
Kako biste odgovorili protivnicima parade koji kažu, na primjer, „Pa znate da imamo toliko drugih ozbiljnih problema državi. Zašto se toliko prostora posvećuje LGBTQI osobama“?
Mislim da je važno napomenuti da su osobe koje su imali drugačije mišljenje dobili prostor da to iskažu. Dan ranije je organizovan kontraprotest i čuo se njihov glas. Oni imaju pravo da se izraze. Mislim da prije svega vrijedi reći da ljudi iz LGBTQI zajednice ne traže poseban tretman. Samo traže isti tretman kao i svi ostali. Mislim da prevelik broj njih trpi diskriminaciju. U svakodnevnom životu doživljavaju napade, verbalne i fizičke. Ovdje se radi o zaštiti njihovih prava kao pojedinaca i mislim da je to važno za sve nas.
Naravno da to nije jedino pitanje koje treba riješiti, ali je ipak važno pitanje. Mislim da bi takva mobilizacija podrške trebala služiti kao inspiracija i u drugim sferama.
Zašto mislite da se nije desila neka vrsta mobilizacije građana protiv korupcije ili nekih drugih problema?
To je dobro pitanje. I sam se pitam, jer vidim da je nivo nezadovoljstva veliki i kada su druge stvari u pitanju: jedna od njih je vladavina zakona, nejednaka raspodjela ekonomskih prilika, osjećaj ljudi da moraju imati stranačku vezu kako bi napredovali…
Dakle, frustracija postoji. Mislim da je možda jedan od razloga zašto se ona ne ispoljava tako javno je što veliki broj ljudi napušta državu. To je veliki problem za BiH.
Što veći broj ljudi bude smatrao da svoj talenat, vještinu i iskustvo mora odnijeti negdje drugo, te će probleme biti sve teže rješavati.
Koji je vaš komentar povodom kraha mostarskog giganta Aluminija?
Prvo mislim da je to ogromna ljudska tragedija. Da, ekonomska je kriza, ali prije svega je ljudski problem, jer su u pitanju radna mjesta, radi se o porodicama koje su strašno pogođene. Zato mislim da je prvi zadatak da se oni zbrinu i da imaju adekvatnu podršku.
Mislim da je sada jako važno ustanoviti kako smo došli do ove situacije u Aluminiju. Znam da je određeni broj ljudi rekao da bi se trebala pokrenuti krivična istraga. To meni ima smisla. Očekivao bih veliki broj pitanja građana o tome kako se ovo dopustilo. Mnogo novca je ušlo u tu firmu. Gdje je nestao taj novac? Zašto smo dovedeni u situaciju da se firma nalazi u tako teškom stanju?
Može se kroz ovaj primjer gledati i šire na državna preduzeća. Ta preduzeća predstavljaju veliki dio ekonomije – postoji veliki broj preduzeća širom države i ona bi se trebala voditi u skladu sa interesima građana. Dakle, kada novac poreznih obaveznika ode u preduzeće, građani imaju pravo očekivati da će se taj novac potrošiti na adekvatan i transparentan način i da će se poslovati na pravi način. Znamo da previše tih firmi postoje samo da se zaposle članovi stranaka.
Možete li dati naziv jedne od tih firmi?
Kada je MMF nedavno radio istraživanja, imao je problem sa praćenjem svih tih firmi jer ne postoji nikakva transparentnost. Ali mislim da postoji prevelik broj ekonomskih oblasti – javni prevoz, komunalna preduzeća – u kojima građani nemaju nivo usluge koje bi trebali očekivati.
Dakle, da pojasnimo: u suštini nemate ništa protiv postojanja velikih državnih preduzeća, pod uslovom da postoji transparentnost?
To je sasvim tačno. Mislim da transparentnost mora postojati kada se radi o novcu poreznih obveznika. U BiH nije dovoljno jasna ideja poreskog obveznika – to nije građanin koji je samo dužan plaćati porez, već treba očekivati nešto zauzvrat. Voljeli bismo da to bude jasno.
Dakle, mislim da nije privatizacija uvijek najbolja opcija. U nekim slučajevima je to ispravna odluka, ali nekada je potrebno samo unaprijediti način upravljanja firme i transparentnost.
Prošlo je skoro godinu dana od prethodnih izbora. Vlada još uvijek nije formirana. Vi ste, zajedno sa grupom drugih ambasadora, izdali zajedničku izjavu pozivajući na kompromis i poštivanje zakona. To je prilično nekonkretna izjava. Kako bi izgledao kompromis u ovoj situaciji?
Prvo, ova situacija nije prihvatljiva. Drugo, nije uloga ambasadora međunarodne zajednice ili stranaca poput mene da govorimo lokalnim političarima kako da formiraju vladu.
Ali ono što je neophodno je da oni razgovaraju jedni s drugima i da na prvom mjestu postave interese građana. Dakle, potrebne su odgovarajuće rasprave, ne samo o podjeli mandata i funkcija, ili o kontroli državnih poduzeća, već i o onim reformama koje treba poduzeti.
Milorad Dodik je zauzeo prilično maksimalistički stav u vezi s ANP-om. Kako prevazići tu prepreku?
Kada se razgovara o NATO-u i ANP-u, ne treba zaboraviti da je to dokument o tehničkoj saradnji. To nije članstvo u NATO-u. NATO članstvo bi bila odluka, nakon vjerovatno dugog procesa reformi, koju bi narod BiH trebao donijeti. Ovo je nastavak saradnje s NATO-om na pravi način.
Taj korak ide u korist svih - šalje dobru poruku međunarodnim investitorima koji su zainteresovani za BiH, nadopunjuje put prema EU i mislim da je ispravna stvar da zemlja nastavi saradnju s NATO-om, ali to zahtijeva pronalazak praktičnog načina kako to postići i poštivanje postojećih odluka.
U pitanju je više od puke suradnje s NATO-om, radi se o poštivanju postojećih zakona - Zakona o odbrani. Dakle, ako postoji problem sa Zakonom o odbrani, zašto ljudi koji se tome protive ne predlože novi zakon? Je li ovo izvršna rasprava ili zakonodavna?
Drago mi je što ste spomenuli parlament, jer to je još jedna stvar koja trenutno slabo funkcioniše. Tu mijenjate zakon i parlament je pravo mjesto za takve diskusije. Parlament ima ulogu u tome koju mora odigrati. Iskreno, parlamentarci primaju plate godinu dana, ali ne vidim puno razloga za to.
Prelazimo na vašu omiljenu temu - Brexit. Kakav bi utjecaj Brexita mogao imati na odnose Velike Britanije prema BiH?
Posvećenost Velike Britanije Bosni se ne mijenja ovisno o tome jesmo li član EU ili ne. Stoga, korake koje smo nedavno učinili - udvostručenje naših programa pomoći, organizacija samita u Londonu za Zapadni Balkan, povećanje broja osoblja u ovoj ambasadi, povećanje našeg prisustva i pokušaja gradnje veza u područjima van Sarajeva - mislim da je sve to znak da smo i dalje posvećeni BiH.
Neke stvari će se očito promjeniti. Nećemo prisustvovati na isti način kao prije u razgovorima o proširenju, u kojima je Velika Britanija uvijek bila jedan od najglasnijih pobornika proširenja Unije na Zapadni Balkan. Mislim da je za nas ključno to što Zapadni Balkan nije daleko od nas.
Sada imamo velike interese na Zapadnom Balkanu. U pogledu sigurnost to znači da kada je ovaj region nestabilan, vidjećemo kretnju organizovanog kriminala, trgovinu ljudi i druge probleme koji će se zasigurno odraziti na Veliku Britaniju.
Ali iz drugog ugla, uspjeh ove regije je velika prilika i za Veliku Britaniju. Vidimo da sve više britanskih firmi ulaže ovdje. Nedavno smo objavili veliko partnerstvo našeg lanca supermarketa Tesco-a sa Bingom. Vidjećemo Tesco proizvode na policama svakog Binga širom države. To su dobre vijesti za nas, a i za narod ove države. Mi također u BiH dobro sarađujemo sa Sjedinjenim Državama, Njemačkom, EU i drugim velikim igračima. Uvijek smo osjećali da imamo vrlo slične prioritete i vrlo slične pristupe.
Jedna stvar koja će se promijeniti kada, ili ukoliko, Velika Britanija napusti EU je da ćete imati neovisnu politiku sankcija?
Politika sankcija upravo je jedna od stvari koje će se promijeniti nakon izlaska Velike Britanije iz EU. Kada će se to desiti ovisi o tome hoćemo li napustiti sa ili bez dogovora i koliko brzo. Ali istovremeno, najefikasnije odluke su one koje donosimo zajedno. To što smo van EU ne mijenja činjenicu da i dalje želimo usko sarađivati.
Da nastavimo sa Miloradom Dodikom, jer on često govori o Velikoj Britaniji. Naveo je da svaki ambasador Velike Britanije dolazi ovdje s namjerom i naredbama da radi protiv Srba i Republike Srpske. Vaš komentar?
Prvo što moram reći je da to apsolutno nije potkrijepljeno dokazima. Činjenica je da imamo vrlo opsežne programe podrške, koji uključuju mnoge dijelove RS. Dakle, kroz naše obrazovne programe predajemo u svim osnovnim školama širom zemlje, uključujući one u RS, vještine kodiranja i vještine kritičkog razmišljanja. Primamo studente iz cijele zemlje, uključujući RS, da studiraju na najboljim britanskim univerzitetima i master programima, koje u potpunosti finansiraju britanski porezni obveznici. Blisko sarađujemo s partnerima iz Vlade RS na pitanjima poput energetske reforme i provođenja zakona.
Dakle, ne vidim dokaze da Velika Britanija ima neprijateljski plan ovdje. Sasvim suprotno, mislim da je rast naših programa podrške u cijeloj zemlji, uključujući RS, vrlo značajan. Tako da ne znam baš odakle dolazi ova ideja o neprijateljskoj agendi.
Koliko ja razumijem, dok se ovakve izjave plasiraju u javnosti, zvaničnici RS iza zatvorenih vrata traže pomoć Velike Britanije? Koliko pomoći je Velika Britanija pružila RS-u?
Mi vrlo blisko sarađujemo, zaista.
Koliko pomoći je Velika Britanija pružila RS-u?
Sigurno smo u posljednjih par godina potrošili najmanje 20 miliona KM na direktnim projektima sa partnerima i institucijama RS, školama i tako dalje. Taj trend će se nastaviti. Ukupno smo udvostručili naše programe pomoći na Zapadnom Balkanu.
Prelazimo na VSTV koji neki argumentiraju da počinje ličiti na otuđeni centar moći. Milan Tegeltija tvrdi da ne postoji način nadzora nad tom institucijom zbog njegovog tumačenja sistema podjele vlasti. Vaš komentar?
Neko vrijeme sarađujemo s VSTV-om, sarađivali smo s državnim sudom, s tužilaštvima na različitim nivoima, uključujući kantonalna i entitetska. Frustrirani smo jer nismo vidjeli rezultate koje bismo željeli vidjeti, uz mali izuzetak pojedinačnih primjera. Potom, teško mi je opravdati trošenje više novca na podršku bez istinskog napretka koji se može potvrditi.
Spomenuli ste nadzor. Neovisnost i nadzor nisu kontradiktorni. Naše institucije u Velikoj Britaniji, isto je u Sjedinjenim Državama, i dalje su odgovorne. Oni su nezavisne, ali još uvijek su odgovorne. Želimo da pravosudne institucije ove države idu u tom pravcu u kojem će se držati odgovornim.
U BiH postoji jedna izreka, i siguran sam da je prilično univerzalna, a možda je i vi znate: „Riba smrdi od glave“. Stoga je fokus na VSTV-u. Da li mislite da je trenutačni kadar sposoban ispuniti ciljeve jedne tako ozbiljne i važne institucije?
Potpuno se slažem da je to veoma važna institucija. Da ne postoji, vjerovatno bismo razgovarali o tome kako je stvoriti. Radeći ranije na EU procesima u drugim državama u regionu, znam da je ovo faza u kojoj fokus zaista prelazi na rezultate. I po mišljenju EU, od sada će se BiH ocjenjivati na toj osnovi, nije dovoljno imati prave zakone. Potrebne su osuđujuće presude.
Sve dok država nema cijeli niz uspješno okončanih istraga, pravilno procesuiranih slučajeva i presuda, sve dok se te stvari na redovan način ne dogode, ova država neće moći naprijed.
Dejtonski sporazum zahtijeva „sigurno i bezbjedno okruženje“. Prije oko decenije, komandanti EUFOR-a su rekli da je za obavljanje njihove misije potrebno oko 5.000 vojnika. Trenutno ih ima oko 600. Kurt Bassuener je prilično glasan o tome koliko je po njegovom mišljenju trupa potrebno za odvraćanje nasilja. Konkretnije, zalaže se za više snaga u Brčkom i Mostaru kako bi se eliminirala priča o otcjepljenju i time omogućilo političarima da se usmjere na druge teme. Koje je vaše mišljenje?
Kontigent operacije Althea, sa vremenom se i jeste smanjio. Da, on postoji, ali mislim prvenstveno radi nadzora stanja u cijeloj zemlji. Odgovornost za sigurno i bezbjedno okruženje spada na domaće vlasti.
Što se tiče cjelokupne sigurnosne situacije, mislim da je Bosna relativno mirna zemlja. Ali razlog tome što se veliki broj ljudi osjeća nesigurnim je zbog brige da, ako bi se nešto desilo, zakon se ne bi u potpunosti primijenio.
Mislim da je na komandantu EUFOR-a da odluči gdje bi se operacije Althea trebale raspodijeliti. Nije dovoljno staviti sve vaše snage na jedno mjesto, jer potrebno je znati šta se dešava širom države. Ujedinjeno Kraljevstvo se više puta odazvalo zahtjevima nadležnog austrijskog generala za više vojnika kada je on osjetio tu potrebu.
Dakle vi mislite da je operacija Althea adekvatno opremljena?
Mislim da je to dobro pitanje za generala. Mi smo se uvijek odazvali kada je on to tražio, jer vjerujemo da operacija treba biti adekvatno opremljena. Ponavljam važnosti jasnog plana i procesa reformi koji bi se sprovodio širom države, što bi značilo da ljudi ne bi imali potrebu napuštanja kako bi imali prilike ovdje, ili ne bi morali imati političke veze kako bi se zaposlili u javnoj administraciji ili realnom sektoru.
Sve što vi govorite zvuči dobro, ali proteklih nekoliko godina su pokazale da je to ipak vrlo idealističko. Kako krenuti naprijed kada provođenje ovih reformi nije u interesu političara?
Naravno. Jasni su mi izazovi u provođenju reformi unutar ove vrlo složene i na mnoge načine zarobljene administracije. Mislim da je sloboda medija presudan dio toga. Apsolutno trebamo vidjeti puno veći napredak, jer bez medija koji nisu partijski ili politički kontrolirani, građanima je vrlo teško dobiti odgovarajuće informacije o onome što se događa ovdje, a i šire.
Dakle, postoji pitanje odgovornosti koje bih zaista naglasio. Ne smije biti da se ljudi izaberu u parlament i onda ih nema idućih 12 mjeseci, ali nastavljaju uzimati plate bez ikakvog konkretnog napretka u životima ljudi.
Međunarodna podrška je važna, ali ne može međunarodna zajednica voditi ovu zemlju ili preuzeti odgovornost od postojećih administracija i vlada. Dakle, mi smo tu da pomognemo. Trebamo ponekad pružati pritisak i dopuniti glas građana, ali ja sam britanski ambasador. Ne mogu glasati. Ovo nisu moji izabrani predstavnici i mislim da bi građani od njih trebali najviše tražiti.
Samo da dam primjer vrste neuspjeha koji ovdje postane normalan: U Mostaru nismo imali lokalne izbore već 11 godina. To je apsolutni demokratski neuspjeh najosnovnije vrste, a ovo je zemlja koja želi da uđe u EU, i grad koji želi biti evropski grad kulture. Za početak, potrebni su izbori iduće godine u Mostaru kako bi se omogućilo građanima da biraju vladu. To je osnovni korak. Apsolutno sam svjestan izazova i ne vjerujem da će se išta dogoditi ako budemo samo sjedili i nadali se najboljem ishodu.
Ali postoje sjajni mediji koji već godinama pružaju upravo one vrste informacija koje su građanima potrebne kako bi držale političare odgovornim. Informacije su vrlo pristupačne, znate da više ne živimo u izolovanom komunističkom dobu. Svaki građanin koji želi biti informisan vrlo lako se može informisati. Razgovarali smo o ulozi političara, o ulozi u međunarodne zajednice, ulozi vojnika. Šta je sa građanima? Ako oni ne zahtijevaju više, možda ne zaslužuju ništa bolje od trenutne situacije?
Pa mislim da je to u nekom pogledu tačno, taj pristup medijima. Ali istovremeno bitno je koje su medijske poruke najprisutnije i najpristupačnije. Javni emiteri, na primjer, često su pod partijskom ili političkom kontrolom. Mislim da to u ogromnoj mjeri iskrivljuje percepciju onoga što se dešava širom ove države.
I još nešto, imam jake stavove kada je ovo pitanju – sigurnost novinara. Mislim da prečesto u ovoj državi vidimo verbalne napade, ponekad i fizičke, na novinare, a bez ikakvih posljedica. Zaštita novinara je osnova demokratskog života, i ako to ne radimo, ne možemo očekivati slobodne medije. To će nas sve unazaditi.
Volio bih završiti s jednom pozitivnom porukom. Mislim da je kvalitet ljudi sa kojim se susrećem širom ove države impresivan.
Redovno upoznajem osobe koje su talentovane, motivisane, pune energije – imaju ideje. U većini slučajeva, frustrira ih nedostatak prilika.
Spomenuli smo vojsku. Vojnici koje šaljemo iz Bosne na naše najviše vojne akademije se uvijek vraćaju sa nagradama. Osobe koje idu studirati u Velikoj Britaniji su veoma visokog kvaliteta. Ljudi koji osnivaju firme, tamo ili negdje drugo, pa onda traže način kako se vratiti su uspješni ljudi.
Oni imaju talenta. Ljudski kapital postoji. Mi trebamo ovdje osigurati prilike kako bi obezbijedili jednake uslove. Ako to možemo uraditi, vidjećemo da će ova država biti znatno uspješnija.
To je odličan zaključak. Hvala vam.
Bilo mi je zadovoljstvo.
