Nalazi izvještaja predstavljenog na konferenciji "BiH u ćorsokaku evropskih integracija" ukazuju na to da u BiH nije postignut nikakav napredak u ključnim oblastima u protekle dvije godine.
Političke tenzije pred Opće izbore 2018, kao i nepostojanje stabilne koalicione većine na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, rezultirale su neusvajanjem izmjena Izbornog zakona, čime je došlo do ozbiljnog ugrožavanja izbornog procesa.
Ustavne reforme su i dalje pitanje kojim se vlasti u BiH ne bave, reforma javne uprave nije zabilježila nikakav napredak u proteklom periodu, sloboda okupljanja i dalje nije garantovana svima pod istim uslovima, manjinske i ranjive grupe i dalje žive u teškim uslovima, a procesuiranje ratnih zločina i suočavanje s prošlošću, kao preduslovi za kreiranje zdravog okruženja i gradnju zajedničke države, predstavljaju dodatni problem.
Iako je BiH, sa zakašnjenjem od jedne godine, uspjela Evropskoj komisiji (EK) dostaviti odgovore na Upitnik, neki odgovori, poput onih o popisu stanovništva i koji entitet priznaje koje podatke, nisu do kraja harmonizirani.
Ono što će uslijediti su dodatna pitanja EK, a po svemu sudeći, postoji određeni rizik da će odgovori i na ta pitanja kasniti, kaže Tijana Cvjetićanin iz organizacije "Zašto ne?".
„Sve one najave koje smo imali prilike da slušamo od domaćih političara o tome kako ćemo dobiti kandidatski status ili o tome kako ćemo čak postati članica EU do kraja ovog mandata, očigledno neće biti ispunjeni“, dodaje Cvjetićanin.
Uzroke, kako kaže, vidi u nepostojanju parlamentarne većine na svim nivoima vlasti.
„Ako pogledate sva tri najviša nivoa vlasti u zemlji, mi permanentno imamo jednu krizu koja zapravo dolazi od toga što imamo standardno različite pozicije glavnih političkih faktora koje se nisu približile ni u ovom procesu, šta god da su sami akteri govorili o tome. Najveći problem u svemu tome je što je država BiH sa komplikovanim administrativnim uređenjem imala obavezu da na neki način uskladi svoje odgovore za pristup EU. Zbog svega ovoga mislim da se nismo ni pomakli sa tačke na kojoj smo prošli put pričali o svemu ovome“, naglašava Cvjetićanin.
Kada je riječ je riječ o ljudskim pravima i pravima manjina, BiH je napravila određene pomake u smislu donošenja zakona i drugih amidnistrativnih koraka, međutim, u realnom životu, situacija ostaje nepromijenjena.
„Pa i kada imamo usvajanje neke nove legislative ili amandmana na postojeću, kao što znamo, to se sve slabo implementira u praksi i zapravo skoro svi ti zakoni ostaju daleko od realnog života ljudi, od sfere u kojoj se zaista dešava kršenje ljudskih prava i diskriminacija“, kaže Cvjetićanin.
Kada je riječ o otvorenosti pravosudnih institucija, direktorica BIRN-a, Mirna Buljugić, kaže da ono što za novinare često predstavlja problem jeste da nemaju pristup snimcima sa ročišta ukoliko nisu prisustvovali samim suđenjima.
„Mislim da se radi o važnoj stvari jer su se pravosudne institucije dovele u situaciju da javnost u njih nema povjerenja i mislim da će se te stvari u budućnosti morati promijeniti“, navodi Buljugić.
Prošle godine je u BiH protiv novinara podignuto stotinjak tužbi za klevetu.
Čest je slučaj da mnoge od njih nisu jasno definisane dok su neke tužbe povučene, što znači da se političari služe tužbama da bi uticali na medije i na slobodu izražavanja koju mediji imaju, kaže Buljugić.
„Mislim da je Briselu i EK vrlo jasno pokazan način na koji lideri BiH vode ovu državu, koliko su spremni i koliko imaju volje da zapravo rade na nečemu“, dodaje Buljugić.
