Adi Pandžić, inženjer mašinstva i doktor tehničkih nauka, docent na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, jedan je od pionira procesa 3D štampanja u Bosni i Hercegovini. Razvija industrijske i medicinske projekte, uključujući modele ljudske lobanje, proteze i dijagnostičke fantome. Bez ozbiljne državne podrške, on i njegove kolege sami finansiraju inovacije.
Kako je počela jedna strast
„Još od osnovne škole sam bio znatiželjan i volio da eksperimentišem, pravim razne stvari. Kao dijete u ratu i poslije rata, nismo imali igračke, pa smo ih sami pravili. Ta strast prema kreiranju nastavila se kroz srednju školu i dovela me do Mašinskog fakulteta", priča Pandžić.
Tokom studija izdvojio se radom na ozbiljnim projektima, što je prepoznao njegov profesor Hazim Bašić, koji ga je povezao s kolegom Tarikom Kadrispahićem.
„Tarik Kadrispahić kupio 3D printer, a nisu ga nešto koristili i pitao je da pokloni na korištenje studentima ili nekome na fakultetu. U to vrijeme, sad već davne 2014 godine, u mom okruženju niko se nije bavio aditivnim tehnologijama, 3D printanjem, to je bilo nešto zaista novo i tek u početcima, kod nas na fakultetu također nisu postojali ni predmeti na ovu temu, i profesor Hazim Bašić me spaja s Tarikom i tako je sve krenulo. To je bila ljubav na prvi pogled, jer ova tehnologija omogućava da pretvoriš svoje ideje u stvarnost.", priča dr. Pandžić.
Danas, 3D printanje u BiH više nije samo igra. „Još uvijek neki misle da je to za igračke, ali sve više kompanija traži ove usluge. Pomažem im da uspostave tehnologiju u svojim firmama jer vide prednosti, naročito u brzini izrade prototipova i pojedinačnih dijelova koji se teško nabavljaju", kaže Pandžić.
Pored industrijskih primjena, već više od pet godina s kolegom Merimom Jusufbegovićem radi na upotrebi 3D printanja u medicini. „Imali smo mnoge projekte koji direktno pomažu pacijentima i edukaciji ljekara."
Međutim, iako su tehnički izazovi uvijek prisutni, najveći problem je nedostatak podrške. „Najveći izazov je što nemamo adekvatnu tehničku opremu, jer država ne ulaže u ove tehnologije koliko bi trebala. To nas primorava da rješavamo probleme na teži način, ali nas i tjera na inovacije", objašnjava Pandžić.
„Ima tu još kolega, i mi tražimo da se uloži u opremu, u ljude, da napravimo još veći tim, da napravimo centar koji će raditi na ovim istraživanjima i nastavimo pratiti te da budemo konkurentni i u svijetu.“, dodaje.
3D modeli lobanje i druge primjene tehnologije u medicini
Jedan od projekata koji su realizovali odnosi se na izradu kalupa za rješavanje kranijalnog defekta, koji značajno poboljšavaju tretman pacijenata.
„Ne izmišljamo točak, već koristimo tehnologije da poboljšamo uslugu i olakšamo posao ljekarima. Radili smo i na projektu printanog modela temporalne kosti za edukaciju hirurga u saradnji s ASA bolnicom. Ali nažalost, država ne vidi potencijal onoga što radimo", ističe Pandžić.
Većinu projekata u medicini finansiraju sami, uključujući izradu proteza za žene oboljele od raka dojke. „Jedna proteza košta preko 250 KM, a mi ih izrađujemo besplatno. Pokušali smo dobiti podršku od institucija, ali bez uspjeha."
Pandžić vjeruje da je potencijal 3D štampe u medicini ogroman. „Radimo projekte koje rade i najveće svjetske organizacije, a u nekima smo i prvi. Nastavljamo raditi na kalupima za rješavanje kranijalnog defekta, protezama dojke, trening modelima za krikotireotomiju, 3D printanim modelima koji pomažu doktorima da vizualizuju i planiraju svoj pristup, smanjujući vrijeme pacijenta pod anestezijom i poboljšavajući rezultate, 3D printanim realističnim modelima koji su od neprocjenjive vrijednosti za obuku specijalizanata, studenata i medicinskog osoblja da bolje razumiju složene procedure i 3D printanom laringoskopu."
Najkompleksniji projekt dosad bio je izrada antropomorfnog dijagnostičkog fantoma, 3D printane dječije lobanje, za potrebe kompjuterizovane tomografije, što je rezultiralo smanjenjem zračenja djece tokom CT snimanja za više od 40%.
Ipak, državne institucije još uvijek ne pokazuju dovoljan interes za razvoj ove oblasti. „Ne znam kojem političaru bi se ovo moglo objasniti i predstaviti. Svi pričaju o inovacijama, ali nema strateškog plana na nivou države ni planskih ulaganja. Kad završimo projekte, svi bi da dođu i da se slikaju."
Društvene mreže za motivaciju studenata i učenika
Pored akademskog rada, Pandžić aktivno dijeli besplatno svoje znanje putem društvenih mreža i YouTube kanala (https://youtube.com/@adipaxpandzic). Posebno se obraća mladim inžinjerima, studentima i srednjoškolcima i daje im savjete za odabir studija, učenje, karijeru.
„Radim aktivno na besplatnoj obuci 3D dizajniranja u Solidworks-u i 3D printanja, gdje im pokušavam olakšati da nauče jedan od osnovnih alata danas za inžinjere, dizajnere i maker-e, jer to je ono što zaista znam da radim ali evo i na ovaj način im pokušavam dati besplatno svoje znanje, te kroz interakciju sa njima da im pomognem jer ovo je danas jedan od najtraženijih softwera za inžinjere, gdje mogu sebi naći posao, i kako pokrenuti svoje startupe. Također, pokušavam kroz serijale i kratke klipove dati savjete za studente, pogotovo za one koji tek upišu fakultet“, dodaje dr. Pandžić.
