Jedan od ključnih Hanrahanovih doprinosa je njegov rad na sistemu Renderman u Pixaru, koji omogućava stvaranje kompleksnih scena u animaciji. Hanrahan je kao dobitnik Turingove nagrade svojevrsne „Nobelove nagrade” za kompjuterske nauke, bio gost na Heidelberg Laureate Forumu ove godine, gdje je prenosio svoje iskustvo mladim istraživačima.
„Umjetnici dizajniraju scenu i stvaraju datoteku s informacijama, poput pozicije sfere ili svjetla, a moj zadatak je bio pisanje softvera koji te informacije pretvara u sliku”, objasnio je Hanrahan.
Taj proces, poznat kao renderiranje, ključan je za sve CGI efekte u filmovima, uključujući one koji su danas standard u animaciji.
Hanrahan je značajan dio karijere proveo istražujući kako računalna grafika može doprinijeti drugim poljima, izvan same zabave.
„Zabava je sjajna, ali želio sam pronaći primjene koje su funkcionalnije, koje pomažu ljudima da riješe važne probleme ili donesu odluke”, rekao je Hanrahan.
Njegova ljubav prema fizici i podacima inspirisala ga je da osnuje Tableau, softver za vizualizaciju podataka, koji se koristi u analizi velikih baza podataka.
„Nikad nisam mislio da ću pokrenuti kompaniju, ali Tableau se pokazao kao ključan alat za razumijevanje podataka”, rekao je.
Hanrahanov rad na GPU-ima (grafičkim procesorima) također je bio revolucionaran. Jedan od njegovih studenata koji je radio na ovom projektu kasnije je razvio CUDA tehnologiju za Nvidia-u, koja je danas ključna za grafičke procesore.
„Ljudi su podcjenjivali GPU-e. Nvidia je godinama bila mala kompanija, a sada su jedni od najvećih igrača u industriji”, kazao je Hanrahan.
Na pitanje o izazovima u stvaranju vizualnih efekata, Hanrahan je naglasio koliko je zahtjevan taj proces, iako sve izgleda jednostavno publici.
„Čak i danas, jedan frame animiranog filma može zahtijevati 24 sata obrade, bez obzira na moć procesora. I dalje smo ograničeni računalnom snagom”, objasnio je.
Iako je njegov rad u Pixaru bio ispunjen tehničkim izazovima, Hanrahan se često vraća osnovnim pitanjima o prirodnom svijetu.
„Razvijali smo metode kako bi koža izgledala kao prava koža, kako bi kosa izgledala stvarno... Ako uzmete kurs fizike ili optike, ništa vas ne priprema za ova pitanja. Sve smo morali sami otkriti”, prisjetio se Hanrahan.
Njegovo znanje iz fizike bilo je ključno za razumijevanje složenih fenomena poput subsurface scattering-a, koji objašnjava kako svjetlost prolazi kroz kožu i vraća se natrag u različitim smjerovima.
Hanrahanov uticaj nije ograničen samo na filmove.
„Nikad nisam mislio da ćemo uspjeti napraviti potpuno računalno generisan film, ali magija je u tome što ljudi teško razlikuju stvarnost od iluzije. To je iluzionizam”, istaknuo je.
Međutim, on naglašava da je proces izrade tih iluzija nevjerojatno radno intenzivan.
S obzirom na njegovu dugogodišnju karijeru u području koje balansira na granici između nauke i umjetnosti, Hanrahan se osvrnuo i na svoju neobičnu poziciju unutar računalne grafike.
„Osjećam se kao riba izvan vode na naučnim konferencijama, jer računalna grafika često nije viđena kao čista nauka, iako je spoj matematike, fizike i inženjeringa”, priznao je Hanrahan.
Patrick Hanrahan je kroz svoj rad spojio nauku, inženjerstvo i umjetnost, kreirajući tehnologije koje su promijenile način na koji percipiramo računalnu grafiku i podatke, ne samo u svijetu filma, već i u svakodnevnom životu.
