U okviru projekta EU i Vijeća Evrope „Zaštita slobode izražavanja i slobode medija u BiH - PROFREX“, finansiranog kroz program Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku, promovisana je studija o koregulaciji štetnog online sadržaja u BiH. Studija analizira evropske standarde i prakse, te nudi preporuke za multisektorsku saradnju u borbi protiv govora mržnje i dezinformacija, uz zaštitu slobode izražavanja i ličnih podataka. Također, prepoznaje potrebu za usklađivanjem sa EU zakonodavstvom.
„Ova studija je počela prije tri godine, a nedavno su se na nivou EU desile neke zanimljive diskusije na temu koregulacije i regulacije. Mi preispitujemo svoju ulogu i nadležnost, a istovremeno prepoznali smo i druge sudionike ovog procesa, kao što su Vijeće za štampu i online medije, kao što je Centralna izborna komisija, Konkurencijsko vijeće, Agencija za zaštitu ličnih podataka“, kazala je Amela Odobašić iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) u uvodu.
Stvaranje ravnoteže između ublažavanja štetnog online sadržaja uz istovremeno poticanje slobode izražavanja i javne rasprave predstavlja ključni izazov u suvremenim društvima.
Šta je samoregulacija, a šta koregulacija?
Samoregulacija i koregulacija su načini regulacije medijskog sektora. Samoregulacija se obično primjenjuje kroz djelovanje medijskih asocijacija koje dobrovoljno poštuju kodekse. S druge strane, koregulacija spaja ove pristupe uz podršku regulatornih tijela.
„Ko-regulacija u medijskom sektoru podrazumijeva da se tržišni igrači, u ovom slučaju mediji, organiziraju i volonterski pristupaju poštovanju kodeksa, a da regulatorna tijela podržavaju te procese te služe kao 'back-stop' u slučaju izraženih slučajeva kršenja pravila i propisa“, objasnila je Asja Rokša-Zubčević, ekspertica Vijeća Evrope, jedna od autorica studija.
Koregulacija postoji duže vrijeme, ali je dodatno ojačana EU propisima poput Direktive o audiovizuelnim medijskim uslugama iz 2018. godine.
„Industrija medija, online medija, marketinške industrije i oglašivača u većini evropskih zemalja okupljena je oko volonterski izabrane asocijacije koja promiče profesionalan odnos prema uključivanju reklama i komercijalnih komunikacija u medijske sadržaje, dok regulatorno tijelo može izreći kaznu za nepridržavanje pravilima i propisima zakona i evropskih propisa“, dodala je.
Rokša-Zubčević naglašava globalnu prirodu izazova štetnih sadržaja na internetu. Tehnološki giganti profitiraju od senzacionalizma i dezinformacija, dok štetne pojave postaju sve prisutnije.
„Nikada ranije nismo svjedočili i bili izloženi u tolikoj mjeri njihovom instant širenju i opasnostima, te erodiranju same srži demokratskih društava“, istakla je Rokša-Zubčević, dodavši da je demokratsko tkivo hitno potrebno rekonsolidacije.
Podrivanje povjerenja u demokratske procese i poštene izbore
Klijentelizam, korupcija i kleptokratija, populizam, polarizacija i post-truth zadiru u svaki aspekt društava, ugrožavajući medijske slobode.
„U kontekstu zemalja Jugoistočne Evrope, posebno Zapadnog Balkana, treba dodati neadekvatan demokratski kapacitet, slabost institucija, ekonomsku i obrazovnu opustošenost, te vječitu tranziciju“, kazala je.
Štetni sadržaji ugrožavaju poštene izborne procese, posebno u Evropi, prijeteći višedecenijskim naporima na uspostavljanju ljudskih prava, tolerancije i integriteta informacija.
„Hakiranja“ izbornih procesa kroz dezinformacije štetno djeluju na izborne procese.
„Kada se glasači dovode u zabludu, to utiče na njihovo razumijevanje stvarnosti i podriva povjerenje u demokratski proces“, naglasila je Rokša-Zubčević.
U BiH, administrativni i pravni zahtjevi za online medije nisu regulisani.
„Online mediji nemaju obavezu registracije, nedostaje relevantnih informacija, a netransparentnost vlasništva je česta. Izostaje važan Zakon o vlasništvu i oglašavanju u medijima“, kazala je.
Platforma za koregulaciju
„Vrijeme je za uspostavljanje interdisciplinarne platforme za saradnju uz sistem regulacije i koregulacije predviđene EU aktima, kao odgovor na online izazove poput štetnog sadržaja, zaštite podataka, slobodnih izbora i zaštite potrošača“, primijetila je Rokša-Zubčević.
Ova platforma bi uključivala institucije poput RAK-a, CIK-a, Vijeća za konkurenciju, Vijeća za štampu i online medije, akademsku zajednicu, nevladine organizacije koje se bave factchecking-om itd.
„BiH bi trebala uzeti u obzir mehanizam nadzora predviđen relevantnim EU aktima (Digital Services Act - DSA) u obliku koordinatora digitalnih usluga. Države članice trebaju odrediti nadležna tijela za provođenje DSA“, dodala je.
Jedno od nadležnih tijela bio bi Koordinator digitalnih usluga, nezavisno tijelo koje djeluje kao „regulatorno čvorište“ osiguravajući koherentnost i digitalnu kompetenciju. Studija predlaže da to bude RAK zbog iskustva u reguliranju tradicionalnih medija.
„Potrebno je prepoznati nadležnosti i domete samo- i ko-regulacije. RAK nema nadležnost nad sadržajima poput komentara na portalima ili objava na društvenim mrežama. Uloga regulatora je sistemska, u smislu postavljanja pravila i praćenja poštivanja od strane pružatelja usluga“, naglasila je Rokša-Zubčević.
