Njegovu domovinu, Siriju, ruše već sedmu godinu. Nikakve nade da će tamo živjeti, ovaj 22-godišnjak iz Damaska, više nema.
"Želim da studiram. Imam još nekoliko godina, i ako ne uspijem, nikada više neću moći studirati" objašnjavao je prilikom razgovora u Sarajevu, u februaru 2018.
Mjesec poslije, stigao je do Njemačke. Jedini iz grupe koja je na početku puta imala šest članova. Ostali su uhvaćeni uz put, i prema Dublinskom sporazumu vraćeni u zemlju iz koje su ušli.
Mladi Sirijac kaže da je i sam bio hvatan i vraćan. Dva puta, na granici BiH i Crne Gore. Treća je, kaže, uistinu bila sreća.
Na put je krenuo prije skoro pet mjeseci. Iz Irana. Iza njega je 7 granica, i 9 država. Većinu je prešao ilegalno, sporednim putevima, uz pomoć GPS-a.
Stigao je u svijet koji je sanjao. U Njemačku. Tu će, nada se, i ostati.
"Predao sam dokumente, zatražio azil i sada čekam odluku", kaže za Glas Amerike u internet audio razgovoru.
Na svom putu prema Evropi, prošao je i kroz Bosnu i Hercegovinu, a u slučaju da Vlada sazna ko je, mogli bi ga, kaže, vratiti i u Sarajevo.
Zemlje kroz koje je putovao vidio je u drugačijem svijetlu. Vlasti BiH smatra korektnim, a graničari Crne Gore ispratili su ih, kaže, prijetnjama.
"Albanske vlasti prema meni su bile korektne ali su nekim Alžircima uradili neke loše stvari", sjeća se.
U Hrvatskoj se kaže nije osjećao dobro došlim, a iz Zagreba, put do Njemačke uključivao je krijumčara i 1200 Eura gotovine.
Ovaj mladić, danas je stanovnik kampa za tražitelje azila u jednom Njemačkom gradu. Nada se azilu, a vrijeme do odluke provešće učeći njemački jezik.
On je jedan od vidljivih predstavnika, prema procjenama, oko 50.000, izbjeglica i migranata koji u ovom trenutku,na Balkanskoj ruti i kroz Bosnu i Hercegovinu, putuju put svog života.
Neki od njih i na osnovu koordinata koje je, kaže, u GPS uređaju zabilježio njihov 22-godišnji prethodnik iz Damaska.
Jedini iz grupe od šest, koji je uspio stići do svog cilja.
U Sarajevu, građani se svakodnevno brinu za oko 250 osoba, rasutih u hostelima i privatnim smještajima u gradu, piše volonterka Nidžara Ahmetašević u članku koji govori o stanju u kojem se izbjeglice nalaze.
"Broj ljudi koji dolaze u ili prolaze kroz BiH će se svakako povećati u narednom periodu jer je za mnoge ovo zadnja nada da se pomaknu. Većina je samo u potrazi za mjestom gdje će biti sigurni i imati mogućnost da počnu zivot." kaže Ahmetašević.
"BiH im za sada ne nudi mnogo. Nema ni osnovnog, a o eventualnoj integraciji i počtivanju prava azilanata je tesko i govoriti. Ne vidim čak ni inicijative koje bi vodile ka tome. Iskustva drugih zemalja, ali i naše, uče nas kako migranti mogu biti izuzetno značajni za društvo, jer dolaze i donose nove kulture, nove ideje, mnogi su vrlo vječti u različitim oblastima.
Mislim da bi za zemlju kakva je BiH, najbolje rješenje bilo da nadjemo načine da integrišemo što veći broj u naše drustvo i pružimo im mogućnost da počnu novi život ovdje. Vjerujem da i za nas i za njih, to može donijeti puno više dobroga nego lošega."
Volonteri upozoravaju da će problemi postajati veći te da nivo brige za izbjeglice i migrante u Bosni i Hercegovini nije na odgovarajućem nivou.
Umjesto Vlade o njima, kažu, najviše brinu građani.
